Samo ovog mjeseca, ruske vlasti su pretresle dom njenih roditelja u lučkom gradu Magadan i pokrenule krivični postupak protiv Marokovskaje zbog kršenja ruskog zakona o stranim agentima.
Kada je govorila za Glas Amerike ove jeseni iz Praga, Marokovskaja je tražila riječi kojima bi objasnila zašto je svaka njena žrtva imala smisla.
"Oni truju Ruse", kaže objašnjavajući kako vidi propagandu iz Kremlja. "Informacije su jedna od najvažnijih stvari u našem svijetu i ja se protivim tome da se manipuliše ljudima."
Marokovskaja je glavna urednica istraživačkog medija IStories, koji pokušava da probije propagandu i običnim građanima u Rusiji donese činjenice. Ali, radeći svoj posao, ona i njeni saradnici dobijaju prijetnje tužbama i nadzirani su - iako su bazirani u Pragu.
Marokovskaja nije planirala da napusti Rusiju, čak ni kada je proglašena stranim agentom 2021. Umjesto toga, radila je sve što je propisano kada je neko tako obilježen - recimo, na sve svoje objave na društvenim mrežama, pa čak i ako je okačila fotografiju psa, stavljala je naznaku da su "rad stranog agenta". Također je predavala svoje finansijske izvještaje Ministarstvu pravde.
"Bilo je zaista ponižavanuće", kaže Marokovskaja, ali dodaje da je poštovala pravila jer je željela da nastavi da izvještava iz Rusije. "Bilo mi je važno da ostanem u Rusiji koliko god mogu. Zato što sam smatrala da ne možete biti ruski novinar ako niste tamo", kaže.
Ali, poslije invazije Rusije na Ukrajinu, kaže da je postalo jasno da će Moskva pojačati progon nezavisnih novinara.
Ubrzo potom, zajedno sa kolegama iz IStories je pobjegla u Češku, u Prag. Tada je mislila da ta veza sa publikom u Rusiji neće preživjeti na daljinu.
"Plašili smo se da ne postanemo medij za imigrante. Želimo da budemo medij za Ruse u Rusiji, prvenstveno. I dalje imam taj strah, ali vidim da možemo da radimo i u ovakvim okolnostima".
Marokovskaja je radila za IStories od osnivanja 2020, a u septembru, sa 29 godina, postaje urednica i tu funkciju preuzima od Ronana Anina. On je nekada radio za list Novaja gazeta i kaže da nije očekivao da se desi nešto ekstremno poput invazije na Ukrajinu. Anin je predvidio da će novinari na kraju morati da odu iz zemlje zbog sve jače represije Moskve.
"Jer je očigledno da će u jednom momentu doći i po nas", kaže Anin.
Za njega, zajednički rad na pričama je ono što IStories čini drugačijim. Taj medij također prvenstveno objavljuje istraživačke priče, a ne veijsti.
"Glavni posao novinara je da otrkiju istinu, a ne samo da objave ono što je neko već objavio", smatra Anin.
Rusija je taj medij označila kao stranog agenta i nepoželjnu organizaciju - čime se zaposleni, njihovi izvori i donatori izlažu opasnostima da budu kažnjeni, da budu krivično gonjeni ili da završe u zatvoru. I to je pokazalo koliko su utjecaja imale priče IStories, kaže Karol Lucka sa Međunarodnog instituta za novinarstvo u Beču.
"Istraživačko novinarstvo je defintivno ono što razgnjevljuje donosioce političkih odluka", kaže Lucka.
Marokovskaja je preuzela vodstvo nad jednim od najprominentnijih portala istraživačkog novinarstva u Rusiji, u treuntku kada su ulozi veoma visoki.
Kako se bliži treća godišnjica rata u Ukrajini, maltretiranja novinara od Kremlja dešavaju se gotovo na dnevnoj bazi, a budućnost Rusije je neizvjesna. Zato, kaže Marokovskaja, njihov rad je važniji nego ikad.
Među njenim prioritetima je kako da održi povezanost između portala IStories i publike u Rusiji i kako da, u idealnim uslovima, poveća broj čitalaca.
"Kada živite u Rusiji okruženi ste propagandom. Mnogim ljudima amo je potrebna istina."
Portal IStories dolazi do ljudi u Rusiji koji se protive Vladimiru Putinu i ratu. Marokovskaja želi da se fokusira na one koji nisu nužno protiv Putina, već su negdje na sredini.
"I ti ljudi su naša ciljna grupa, naša potencijalna publika."
Dio te strategije je da razgovaraju sa ljudima na način da ih ne izoluju, kaže Artem, direktor video redakcije u IStories, koji nije želio da objavi svoje prezime jer je radio na ruskom prodržavnom mediju.
"Ne govorimo im da su idioti, ratni zločinci. Želimo da predstavimo kako se stvarno živi u Rusiji, razgovaramo sa običnim ljudima o njihovim problemima. Trudimo se da nađemo nešto što je njima interesantno."
Video je primarni fokus portala IStories, objavljuju priče na YouTubeu gdje imaju oko 720.000 pratilaca i gdje neki snimci imaju i milion pregleda.
U augustu su ruske vlasti počele da usporavaju brzinu učitavanja video snimaka na Youtubeu i Artem kaže da ga brine kako će to uticati na IStories.
Dokumentarac sa YouTubea iz 2022. u kojem ruski vojnik priznaje da je ubio civila u Ukrajini imao je više od 2,5 miliona pregleda. Također je postao centar krivičnog postupka u Rusiji.
Novinarka koja je radila priču, Ekaterina Fomina, koja sada radi na televiziji Rain i osnivač IStories, Anin, optuženi su da su širili ono što Kremlj smatra lažnim informacijama o ruskoj vojsci. Sudi im se u odsustvu, a oni su optužbe negirali.
Tužba potvrđuje prijetnje Moskve sa kojima se novinari u egzilu suočavaju, a koje su poznate kao transnacionalna represija. Prijetnje tužbama, nadzor, hakovanje i neki slučajevi trovanja su zabilježeni u tom kontekstu.
I Marokovskaja je prošle godine mjesecima dobijala prijeteće poruke, kao i nagovještaje da ih neko nadzire.
"Ja sam ovdje u fizičkoj opasnosti, a i moja porodica je u potencijalnom riziku. I to je velika žrtva", kaže Marokovskaja.
Ambasada Rusije u Pragu i Ministarstvo spoljnih poslova nisu odgovorili na upit Glasa Amerike za komentar.
Pošto su prijetnje učestale, mnogi zapolseni u IStories tu rade anonimno.
"Šteta, ali to je danas dio posla. Borimo se protiv kriminalaca u Kremlju, a oni ne poštuju pravila. Rade samo šta žele, tako da ćemo i mi da radimo isto", dodaje.
Cijena ovakvog posla je visoka. Ali, kaže Anin, "važno je u ovim historijskim trenucima sačuvati istinu o tome šta se zaista događa u zemlji, sačuvati istinu o zločinima Putinovog režima".
Za Marokovskaju, utješno je to što zna da radi ispravnu stvar za svoju zemlju.
"Za mene je to jednostavno. Ja sam patriota, a ruska vlada nije."
