Gospodine predsjedniče,
Ujedinjene nacije su osnovane na pepelu Drugog svjetskog rata – rata koji je pokrenula nacistička Njemačka, u kojem je poginulo više od 60 miliona ljudi.
Jedan od naših zajedničkih ciljeva u ovoj organizaciji je izgradnja multilateralnog sistema koji sprečava da se ovakvi zločini ponove.
U više navrata okupljamo se u ovoj sali da obilježimo događaje koji su ostavili dubok trag u našoj kolektivnoj svijesti.
Ovi propusti se nikada ne smiju ponoviti.
Ili kako je to rekao špansko-američki filozof George Santayana: „Oni koji se ne mogu sjetiti prošlosti osuđeni su da je ponavljaju.”
Privilegija mi je predstaviti nacrt rezolucije „Međunarodni dan razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995.“ u ime ko-fasilitatora, Njemačke i Ruande, kao i međuregionalne ključne grupe od 17 država članica.
Prije skoro trideset godina u gradu Srebrenici sistematski je pogubljeno najmanje 8.372 bosanskih Muslimana.
Pogubljenja su počela 11. jula 1995. i trajala su nekoliko dana.
Prethodno označavanje Srebrenice kao “sigurne zone” u rezoluciji Vijeća sigurnosti 819 (1993) nije moglo spriječiti da se dogodi ovaj zločin. Izvršen usred bosanskog rata, ovaj čin genocida doveo je do tragične smrti žrtava i nezamislive patnje preživjelih i njihovih porodica.
Naša inicijativa se odnosi na odavanje počasti sećanju na žrtve i podršku preživjelima koji nastavljaju živjeti sa ožiljcima tog kobnog vremena.
Pored genocida nad Tutsiima u Ruandi 1994. godine, genocid u Srebrenici je priznat kao takav od strane međunarodnih sudova. Genocid nad Tutsi 1994. obilježava se svake godine, nakon rezolucije Generalne skupštine.
Označavanjem 11. jula Međunarodnim danom razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici, opredijeljeni smo da zatvorimo ovaj jaz u institucionaliziranom sjećanju na ovu organizaciju.
Rezolucija je po uzoru na rezoluciju Generalne skupštine o Međunarodnom danu razmišljanja o genocidu nad Tutsijima 1994. godine.
On stvara program za širenje kako bi se omogućilo godišnje sjećanje unutar Ujedinjenih naroda. I poziva sve da se pridruže ovom sjećanju i razmišljanju.
Nacrt rezolucije također naglašava ulogu međunarodnih sudova u borbi protiv nekažnjivosti i osiguravanju odgovornosti za genocid. I sadrži jezik protiv poricanja genocida i veličanja počinitelja – pozivajući države članice da sačuvaju utvrđene činjenice, uključujući i obrazovanje.
Da budem iskren: šire se lažne optužbe o ovoj rezoluciji. Stoga želim dati neka pojašnjenja.
Ova rezolucija nije uperena ni protiv koga – ne protiv Srbije, cijenjenog člana ove organizacije. Ako je uopće, usmjerena je protiv počinilaca genocida.
Stoga pozivam sve da ocijene tekst po meritumu i da podrže naš poziv na obilježavanje i razmišljanje o onome što se dogodilo u Srebrenici prije skoro 30 godina.
Rezolucija uživa snažnu podršku različite grupe država članica, uključujući države iz regiona Zapadnog Balkana, i ko-sponzore iz svih dijelova svijeta.
Uvažavajući važnost regionalnog vlasništva i učešća, glavna grupa je odlučila da uključi predložene amandmane u tekst, čak i nakon što je nacrt rezolucije već bio podnesen.
Prijedlog Crne Gore pojašnjava da je krivična odgovornost prema međunarodnom pravu za zločin genocida individualizovana i da se ne može pripisati nijednoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi ili zajednici u cjelini.
Uvjereni smo da ovo pomaže da se spriječi pogrešno tumačenje i cijenimo konstruktivan angažman Crne Gore.
Ova rezolucija nastoji da podstakne pomirenje, u sadašnjosti i budućnosti. Pozdravljamo snažnu regionalnu podršku – uključujući i omladinske organizacije u Srbiji – ovoj rezoluciji.
Sve etničke grupe koje su učestvovale u ratovima u bivšoj Jugoslaviji pretrpjele su strašne gubitke. Svim žrtvama žalimo podjednako. Rekavši sve, uključujem svaku etničku grupu koja je pretrpjela tragične gubitke.
To što počinioci zločina poput genocida mogu biti pozvani na odgovornost, veliko je postignuće međunarodne zajednice u posljednjih nekoliko decenija. Nadamo se da će se ova organizacija ujediniti u priznavanju genocida koji su priznale njene vlastite pravosudne institucije.
Kako je rekao Emir Suljagić, preživjeli genocida u Srebrenici i direktor Memorijala Srebrenica: “Pamtiti znači afirmirati našu humanost i afirmirati našu slobodu”.
Kakvu bismo poruku poslali budućim generacijama da mi – Generalna skupština – odlučimo da ne obilježavamo komemoraciju žrtvama?
Da ne razmišljamo o historijskom kontekstu i sudskom procesuiranju zločina koji su se dogodili u Srebrenici?
Pozivam sve države članice da daju svoju cijenjenu podršku ovoj rezoluciji i glasaju za – ako rezolucija bude stavljena na glasanje.
