Republikanci su preuzeli kontrolu nad Zastupničkim domom Kongresa obećavajući da će smanjiti saveznu potrošnju. Za neke, zrela meta za to su milijarde dolara za subvencije američkim farmerima. Kritičari tvrde da te subvencije ne koštaju samo američke poreske obveznike, već nanose i štetu farmerima u drugim zemljama tako što snižavaju cijene. Međutim, hoće li – i kako - Kongres uopće srezati farmerske subvencije vrlo je upitno.
Farmeri iz zemalja u razvoju odavno se žale da su na svjetskom tržištu američki farmeri u nelegitimnoj prednosti - zbog obilnih subvencija američke vlade. Zbog toga su u zemljama u razvoju vjerojatno pozdravili pobjednički govor republikanskog čelnika u Zastupničkom domu Johna Boehnera, nakon nedavnih kongresnih izbora. "Ovdje sam večeras kako bih vam poručio da će nova većina biti spremna da radi stvari na drugačiji način. Da zauzme drugačiji pristup, koji u Washingtonu nije još isprobala nijedna stranka. Počinje sa smanjivanjem potrošnje, a ne njezinim povećavanjem".
"Najlakše bi bilo da počnu sa subvencijma farmerima" - kaže David de Gennero, politički analitičar pri Radnoj skupini za ekologiju. On kaže da se najveći dio prigovora oko subvencija farmerima odnosi na otprilike pet milijardi dolara koliko američki farmeri izravno primaju od države. Oni taj novac dobivaju bez obzira jesu li poslovno uspješni ili neuspješni. "Potpuno se slažemo da je farmerima potrebna zaštitna mreža, da prebrode hirove poljodjelstva, uspone i padove koji dolaze svake godine. Međutim, ove izravna državna davanja su njihov, uglavnom, zajamčen prihod".
I s visokim cijenama usjeva ove godine, mnogi će se složiti s time da farmerima nije stvarno potreban zajamčeni prihod. U međuvremenu, zemlja se zadužuje za dodatnih 13 milijardi dolara. To je razlog zašto i najveće farmerske organizacije i udruge očekuju da će se te izravne uplate naći pod povećalom. "Vrlo je teško opravdati ove uplate tijekom uspješnih godina".
Roger Johnson predsjednik je Nacionalnog saveza farmera. "Zato tvrdimo da trebaju postojati programi za pomoć kad su vremena teška za farmere. Ta oskudna sredstva treba trošiti onda kada su najpotrebnija".
Johnson kaže da ima više smisla pomagati farmere kad su godine loše - primjerice, kad su cijene niske. Međutim, ovisno o obliku te pomoći, Svjetska trgovinska organizacija se možda ne bi ni s time složila - kaže David Orden iz Instituta za istraživanje prehrambene politike. "Smanjivanje izravnih uplata i preusmjeravanje novca u druge oblike pomoći poljodjelstvu moglo bi biti zapravo pogubno za svjetski trgovinski sustav i pogubno za interese farmera u drugim zemljama jer su oni podložniji trgovinskim nestabilnostima".
David Orden kaže da se Svjetska trgovinska organizacija ne protivi izravnim uplatama američkim farmerima uglavnom zato jer taj program ne izdvaja posebno niti jednu poljoprivrednu kulturu. Kao kontrast tome, američka vlada subvencionira uzgajivače pamuka - kad cijene pamuka na svjetskim tržištima padnu ispod određene razine. To znači da će mnogi Amerikanci nastaviti s uzgojem pamuka – zadržavajući visoke zalihe i niske cijene na svjetskom tržištu. To nije pošteno prema uzgajivačima u drugim zemljama, kaže Svjetska trgovinska organizacija.
Sjedinjene Države su nedavno izgubile jedan trgovinski spor oko toga, te plaćaju Brazilu odštetu. Ako mjerimo po tome, kaže David Orden, plaćanje farmerima cijelo vrijeme nije nužno loše za svjetsku trgovinu. Priznaje ipak da plaćati farmerima kad su cijene visoke – jednostavno ne ostavlja dobar dojam. Međutim, skeptičan je da će se to izmijeniti. "U Sjedinjenim Državama nije uvriježeno da se reže pomoć farmerima, bez obzira na to koja stranka ima većinu u Kongresu. Tako neće biti niti u novom Kongresu".
David Orden podsjeća da su 1994. godine – posljednji put da su republikanci osvojili Kongres na platformi smanjivanja državne potrošnje – subvencije za farmere zapravo bile povećane.
