Kičmena moždina je ključna spona nerava koji kreću od mozga do ostalih dijelova tijela prenoseći misao koja se pretače u svaki pokret ljudskog organizma. I za razliku od mnogih vitalnih dijelova, kičmena moždina se nakon povreda ne oporavlja i ne obnavlja sama od sebe. Povrede ostaju trajne, posljedice takođe. Bilo je obećavajućih rezultata tokom istraživanja posljednjih godina, no lijeka ili terapije za povrede kičmene moždine još uvijek nema. Dešava se ipak, ali vrlo, vrlo rijetko, da se na medicinski neobjašnjiv način ljudi jake volje i istrajnosti uspiju oporaviti.
Pat Rummerfield je jedan od tih vrlo, vrlo rijektih kvadriplegičara koji se opravio i... posvetio svoj život opravku drugih kvadriplegičara.
On svakog mjeseca cijeli tjedan provodi sa pacijentima u Internacionalnom institutu za povrede kičmene moždine. Institut je dio centra Kennedy Krieger iz Baltimora, a gospodin Rummerfield je, najkraće rečeno, glasnogovornik i prikupljač donacija za Institut.
Mnogo, mnogo bitnije ... on je tu da kvadriplegičarima pruži moralnu podršku:
„Moći pomoći drugima, znajući kroz šta prolaze... jer i ja sam prošao iste muke i iskušenja, kroz moju glavu prolazilo je isto što i kroz njihovu... za mene je ogromna čast.“
Patu Rummerfieldu je 1974. godine u saobraćajnoj nesreći vrat slomljen na 4 mjesta. Doktori su bili uvjereni da neće preživjeti naredna 72 sata:
„Tjedan dana kasnije, mom ocu su rekli da se to što sam još uvijek živ dešava jednom u milijardu slučajeva i da su poprilično uvjereni da ću se izvući.“
I izvukao se.... paraliziran. Prvu godinu dana proveo je u centru za fizikalnu rehabilitaciju. Onda su Pat Rummerfield i njegov nedavno penzionirani otac nastavili sami:
„Rehabilitacija je bila vrlo intenzivna. Svaki pokret trajao je beskonačno. Ipak, mali pomaci su se dešavali. Nakon tri i po godine mogao sam se desnom stranom tijela vući i po 30 metara. Bivao sam potpuno iscrljen i zaspivao.“
Poslije 17 godina icrpljuće rehabilitacije Pata Rummefielda smatraju prvim poptuno funkcionalnim kvadriplegičarom, "čudom koje hoda."
Pobijedio je sve ljekakarke prognoze i odlučio obarati i neke druge rekorde:
„Kada sam došao do stanja da mogu trčati, tršao sam sa ciljem da prikupim novac, da osnujem i finansiram istraživanja i postupke liječenja povrede kičmene moždine.“
I trčanje nije bilo jedino. Primjera radi, 1992. godine kompletirao je triatlon zvani "Čelični čovjek," stekao licencu za automobilske utrke, postavio rekord u vožnji elektro-automobila.
Oporavak Pata Rummerfielda ljekare širom svijeta zapanjuje, a doktor John McDonalds posebno ističe njegovu mentalnu snagu:
„Pat ima odlučnost pravog borca. On se bori unatoč bolu, bori se unatoč svemu. Nikad se ne predaje.“
Prema podacima Asocijacije za povrede kičmene moždine manje od jednog procenta onih koji prežive povrede kičmene moždine se poptuno oporavi. Ljekari-istraživači, poput Ann Choe, pokušavaju otkriti kako je Pat Rummerfield uspio:
„Analizirajući njegov slučaj, i strukturalno i funkcionalno, analizirajući i mozak i funkcije kičmene moždine, nadamo se da ćemo uočiti šta je to što dovelo do opravka i to primijeniti i na druge kvadriplegičare.“
Oporavak Pata Rummerfielda može biti značajan za medicinska istraživanja. Oporavljen, on sada živi za kvadriplegičare poput male Erin Buckles. Rođena je kao sijamska bliznakinja i njena kičmena moždina je povrijeđena prlikom operacije razdvajanja.
Melisa Buckles, njena majka, kaže:
„Znači nam izuzetno mnogo što je Pat uz nas. To nam daje nadu da bi Erin jednog dana mogla hodati. U Pata gledamo kao čudo, ali kao ostvareno čudo.“
A Pat Rummerfield ističe:
„Na kraju dana ja zaista ne mislim da sam neko i nešto. Pokušavam pomoći ljudima onoliko koliko mogu. Moj cilj je biti dio procesa koji će jednog dana pomoći svim ljudima da ostave inavlidska kolica.“
U procesu izliječenja kičmene moždine i rehabilitacije kvadriplegičara ništa nije izvjesno. Izvjesno je samo da je proces rehabilitacije, ako je moguća, izuzetno dug i naporan. Za pacijente u centru Kennedy Krieger u Baltimoru možda je najvažnije da Pat Rummerfield bude uz njih, da ih hrabri da istraju.
