Kako se ukrajinske snage približavaju Hersonu na jugu zemlje, nekoliko izbjeglih stanovnika tog grada za Glas Amerike govori o životu pod osmomjesečnom ruskom okupacijom i šta bi se moglo dogoditi, dok Rusija premješta novomobilisane regrute u region.
Oleksandr, izbjeglica iz Ukrajine, kaže da je sve bilo kao ružan san.
„Svuda su bila oklopna vozila, ljudi sa mitraljezima. Pojedinci koji vas gledaju u oči, a zatim u leđa. Nikad ne znaš šta da očekuješ i od koga. Jednom su samo pucali u devetospratnicu.”
Uspješan biznismen i inženjer po obrazovanju, Oleksandr je opisao sumornu sliku života pod ruskom okupacijom: „Nekoliko ljudi koje sam poznavao, čak i oni koji nisu imali nikakve veze sa ukrajinskom vojskom, jednostavno su nestali. Nema pravnika, advokata, nema sudova.”
Oleksandr, koji pohađa časove engleskog u školi u predgrađu New Yorka, pobjegao je iz Hersona sa svojom 87-godišnjom majkom krajem leta. Opasno putovanje je vrijedilo, jer kako kaže, ostati tamo je postalo previše opasno.
„Danas je potrebna samo anonimna optužba vašeg komšije”, kaže on.
Događalo se, kaže on, da su ljudi bili kidnapovani i iskorišteni za ropski rad.
„U jednom slučaju odveden je mještanin. Nedejlju dana kasnije vratio se sav u crnoj prašini. Bio je primoran da kopa grobove za Ruse, praktično pred uperenim puškama”, navodi on.
Njegovo svjedočenje o životu pod ruskom okupacijom potvrdili su iskazi najmanje šestero drugih bivših i sadašnjih stanovnika Hersona sa kojima je Glas Amerike razgovarao. Jedan od njih je Volodimir Kostjuk, bivši generalni direktor lokalne TV stanice, a sada volonter.
„Svi u gradu pričaju o tim novim neidentifikovanim grobovima koji su se pojavili na lokalnom groblju. Svi se molimo da ovde neće biti nova Buča”, kaže Kostjuk.
Kako ukrajinske snage napreduju, stanovnici Hersona ističu da su zbunjeni nedavnim pokretima ruskih trupa.
„Oni su pokušavali da povuku svoju redovnu vojsku, ali su ovdje doveli i mnogo novomobilisanih vojnika. To nije kontingent koji može da se bori sa regularnom vojskom. Oni će biti uništeni. Ne razumijem zašto bi to neko uradio?”
Stručnjaci kažu da takva vojna strategija ima smisla, ali je bezobzirna.
Richard Weitz iz Instituta Hudson kaže da se čini da Rusi dovode veliki broj trupa koje su spremni da žrtvuju, ali da istovremeno povlače elitne snage i svoje političare da bi ih sačuvali za neko buduće vrijeme.
Analitičari vjeruju da Rusi to rade sa ciljem da kasnije ponovo zauzmu grad, sa više dobro obučenih trupa.
Izbjeglica iz Hersona Oleksandr kaže: „Najvažnije je da nam od njih ništa ne treba. Uvek nekako oni žele nešto od nas. Oni žele da održavamo odnose, žele da usvojimo njihovu tačku gledišta, žele da razmišljamo kao oni.”
Oleksandr ističe da će, bez obzira u čijim rukama ostane njegov rodni Herson, biti potrebne generacije da se poprave ukrajinsko-ruski odnosi.
