Na njujorškom Broadwayju nedavno je održana premijera mjuzikla The Scottsboro Boys. Autori su mu skladatelj i tekstopisac, Kander i Ebb, koji su napisali i hit mjuzikle Cabaret i Chicago. Međutim, može li mjuzikl s osjetljivom povijesnom temom rasne nejednakosti biti zabavan?
Jednog subotnjeg popodneva, pred ulazom u kazalište Lyceum u New Yorku okupila se živahna grupa učenika njujorških srednjih škola. Došli su na matineju mjuzikla The Scottsboro Boys. On se prikazuje u sklopu programa Open Doors, kojim se njujorške srednjoškolce želi upoznati s predstavama na Broadwayju. Sedamnaestogodišnja Samantha Henry jedva čeka da počne predstava:
"Mislim da će biti uzbudljivo vidjeti format predstave. Sudeći po programu kojeg sam detaljno proučila, izgleda da će ona biti vrlo zabavna, unatoč ozbiljnom sadržaju – o rasizmu u Americi 30-ih godina."
The Scottsboro Boys govori o sramotnom sudskom slučaju iz 30-ih godina, kad je u Alabami devetero afričko-američkih tinejdžera bilo nepravedno optuženo za silovanje dvije bjelkinje. Suđenja i žalbe ‘vukli’ su se punih deset godina. Slučaj je dvaput završio na Vrhovnom sudu i na kraju ga je pratila cijela Amerika. Redateljica Susan Stroman kaže da su autori mjuzikla bili najviše inspirirani izvrsnim tekstom Freda Ebba. On je uvijek naglašavao da ova predstava mora biti prvenstveno zabavna.
Po Fredu Ebbu, upravo taj zabavni aspekt treba biti imati subverzivan efekt. Zbog toga mjuzikl The Scottsboro Boys nalikuje ‘minstrel show-u’, popularnom obliku zabave iz 19. stoljeću, u kojem su pjevači i glumci uglavnom bili bijelci, ali prerušeni u crnce. Skladatelj John Kander kaže da je – iz današnje perspektive - riječ o uvredljivoj karikaturi Amerikanaca afričkog podrijetla. Jer oni su u minstrel predstavi uvijek bili - lakrdijaši:
"Postavljanje minstrel predstave danas samo po sebi već obiluje rasnim konotacijama. Stoga nam je baš ta forma služila kao komentar za samu radnju."Haywood Patterson jedan je od devetero optuženih. On se u sudnici pokušava braniti. Redateljica Susan Stroman kaže da je najzanimljivije to što većina glumaca u predstavi tumači više likova:
Glumci, koji su svi crnci, glume i ‘bijele’ likove - šerifa, stražare, odvjetnike - uloge koje im inače nikad ne bi bile dozvoljene. Za njih je to svojevrsni glumački podvig i nov profesionalni izazov.
Vrhunac predstave – kada je riječ o rasnom problemu - nastupa kad jedini bijelac na pozornici, koji služi kao pripovjedač, traži od Scottsboro Boysa da otpjevaju pjesmu ‘Southern Days’, romantičnu baladu o ruralnom Jugu. Ona bi ih, ironačno kaže, trebala podsjetiti na ‘voljeni’ dom.
Optuženi crnci stvarno je i počnu pjevati, no odjednom preokreću tekst. Sjetne stihove o ‘toplom domu na Jugu’ zamjenjuju stihovi koji opisuju rasizam američkog Juga.
Zločini počinjeni nad crncima u Alabami 30-ih godina - poput linča i spaljivanja križeva - ostavili su duboki dojam na tinejdžere koji su došli pogledati predstavu. Mnogi od njih nisu bili svjesni što su proživjele generacije njihovih djedova i baka na američkom Jugu.