Linkovi

Aktuelno

Džamije se možda bolje bore protiv radikalizma od organa za provođenje zakona

Džamije se možda bolje bore protiv radikalizma od organa za provođenje zakona

Islamski centri se ne fokusiraju samo na obrazovanje, već imaju i sportove, društvene aktivnosti, ponekad piknik, i radionice za mlade, kako se oni ne bi osjećali otuđenima.

Tri muškarca iz grada Raleigh u sjevernoj Karolini su prošle sedmice izašli pred sud zbog optužbi da su kovali terorističke napade u inostranstvu. Oni su među 200 muslimana koji su nakon 11 septembra 2001 uhapšeni u Sjedinjenim državama zbog sumnji vezanih za terorizam. Jedna istraživačka grupa navodi da su jake zajednice čiji su centri u džamijama možda učinkovitije od organa za provođenje zakona kada je u pitanju sprječavanje radikalizma.

Četverogodišnji Abdulrahman Saleh uživa u igri nakon obdaništa. Otac ga potiče i hrabri. Imam Sameh Saleh, porijeklom Egipćanin, kaže da je Islamski centar u Raleighu mjesto mira, a ne mjesto za trening terorista. On kaže da se centar pokušava boriti protiv radikalizma obrazovanjem muslimana.

Ne radi se samo o obrazovanju, mi imamo i sportove, društvene aktivnosti, ponekad piknik, i radionice za mlade, kako se oni ne bi osjećali otuđenima, kaže gospodin Saleh.

Islamski centar u Raleighu je proširio svoje socijalne aktivnosti
Islamski centar u Raleighu je proširio svoje socijalne aktivnosti

Neki vjeruju da je upravo osjećaj otuđenosti doveo Mohamada Omara Aly Hassana, Ziyada Yaghija i Hysena Sherifija na sud. Oni su dolazili u džamiju i optuženi su da su kovali teroristički napad u inostranstvu. Četvrti čovjek, Daniel Patrick Boyd, za kojeg se navodi da je lider mreže, se izjasnio da nije kriv. Tužitelji kažu da je on napustio džamiju jer je smatrao da je ona previše umjerena.

Zbog ovakvih hapšenja vezanih za optužbe za terorizam, mnogi Amerikanci se pitaju šta se to dešava u džamijama.

Džamije se možda bolje bore protiv radikalizma od organa za provođenje zakona
Džamije se možda bolje bore protiv radikalizma od organa za provođenje zakona

Gospodin Saleh kaže da islam uči o dobročinstvu, prihvatanju drugih vjera i poštivanju zakona zemlje. To je poruka za koju istražitelji u Centru za domaću sigurnost i borbu protiv terorizma kažu da je dominantna. Mnoge džamije su također proširile svoje socijalne usluge. Profesor na univerzitetu Duke, David Schanzer je jedan od istražitelja. On kaže da jake zajednice mogu učiniti više od organa za provođenje zakona kada je u pitanju spriječavanje terorizma.

Rade se mnoge stvari, kao što su otvaranje centara zajednice, obrazovanje, skladišta hrane. Tako gradite jaču zajednicu, širu mrežu koja će pomoći da ljudi ne postanu izolirani i možda podložni otvorenom radikalizmu, kaže gospodin Schanzer.

On dodaje da su hapšenja Amerikanaca muslimana zbog navoda o terorizmu često rezultat informacija dobijenih od muslimanskih zajednica. On to smatra dokazom da česte osude terorizma od strane gospodina Saleha i drugih imama nisu samo da bi udovoljile javnosti.

See all News Updates of the Day

SAD pozvale vlasti u Iraku da održe izbore

Iraqi security forces try to disperse anti-government protesters during ongoing protests in downtown Baghdad, Iraq, Sunday, Nov. 10, 2019. (AP Photo/Hadi Mizban)

SAD su pozvale iračku vladu da obustavi nasilje nad demonstrantima, izvrši reformu izbornog sistema i održi prijevremene izbore, saopšteno je iz Bijele kuće, prenosi Rojters.

"SAD se pridružuju Misiji UN za pružanje pomoći Iraku u pozivu iračkoj vladi da obustavi nasilje nad demonstrantima i ispuni obećanje predsjednika Bahrama Saliha o usvajanju izborne reforme i održavanju prijevremenih izbora", navodi se u saopštenju.

Irak je od 1. oktobra zahvaćen protestima koji su u početku bili fokusirani na nezaposlenost i loš rad državnih službi, a prerasli su u protivljenje sistemu podjele vlasti prema vjerskom ključu, koji je uveden 2003. godine.

Demonstranti se izjašnjavaju protiv političke elite, za koju kažu da ima koristi od ovakvog sistema.

Snage bezbjednosti koristile su vatreno oružje, suzavac i šok-bombe protiv uglavnom mlađih i nenaoružanih demonstranata. Ubijeno je više od 280 ljudi.

Irački lideri dogovorili su se juče da kroz izborne reforme daju više šansi mladima da učestvuju u politici, kao i da se razbije monopol političkih stranaka koje dominiraju u institucijama od 2003. godine, javili su državni mediji.

Followeri selefijskih predavača između ljudskih prava i isključivosti

Elvedin Pezić drži predavanje mladima. Izvor: Filme@Consorten, screenshot

Selefijske daije, ili predavači koji pozivaju u vjeru, izgradili su bazu od nekoliko stotina hiljada pratilaca korištenjem društvenih mreža i predavanja koje organizira niz nevladinih organizacija i gdje se nerijetko daju pokloni, pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Elvedina Pezića, najpopularnijeg selefijskog daiju u BiH, na Facebooku odnedavno prati više od 150.000 ljudi. On zagovara umjereni pristup pozivanja ljudi u ono što naziva izvornim načinom prakticiranja islama i na internetu je daleko prisutniji od službenika Islamske zajednice.

Analiza i sagovornici BIRN-a BiH pokazuju da su na izgradnju sve veće baze sljedbenika selefijskih daija najviše uticali mreža nevladinih organizacija koje organiziraju predavanja daija, vješto korištenje društvenih mreža i promjena, odnosno ublažavanje njihovog narativa, posebno nakon integracije u Islamsku zajednicu, gdje su neki od njih danas članovi bez funkcija.

Dok dio sagovornika BIRN-a BiH smatra kako je ovaj društveni fenomen samo dio globaliziranja društva u kome svako iz vjere uzima ono što mu odgovara, drugi smatraju da rastuća popularnost selefijskih daija ima potencijal da negativno utiče na društvo kroz povećanje isključivosti i izgradnje nekritičkog mišljenja kod mladih.

Stručnjaci su posebno istaknuli kako su najpopularnije selefijske daije u BiH osudile nasilje i nasilni ekstremizam.

Profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Edina Bećirević, koja godinama istražuje selefijski fenomen u BiH, kaže da sva relevantna istraživanja ukazuju da selefijski predavači ne predstavljaju opasnost ekstremizma, putem predavanja i dalje nerijetko osporavaju ljudska prava drugih i drugačijih. Danas o ovoj temi u BiH želi govoriti jako malo ljudi.

“Mislim da mi tu imamo ozbiljan problem jer se moramo kao društvo pozabaviti time da selefijski influenseri promoviraju netoleranciju, isključenost žena i vjersku superiornost”, kaže Bećirević.

Islamska zajednica u BiH nije odgovorila na zahtjev za razgovor o djelovanju selefijskih daija, kao ni tri profesora Fakulteta islamskih nauka koji su ranije pisali o radu selefijskih organizacija.

Elvedin Pezić najpopularniji je među nekolicinom selefijskih daija. On na većini svojih predavanja – na kojima su bili ili su ih putem društvenih mreža gledali novinari BIRN-a BiH – daje savjete mladim ljudima kako da ispravno žive poštujući propise vjere. Njegova predavanja se najčešće prenose uživo na Facebooku, a sale su većinom popunjene do posljednjeg mjesta.

Pezić nije pristao na zvanični razgovor s novinarima BIRN-a BiH. Osim Pezića, čije poruke su najčešće usmjerene ka mladima, u BiH danas postoje desetine selefijskih daija koji aktivno pozivaju u vjeru, a među njima postoje razlike u narativima koje koriste. Neki od najpopularnijih su Safet Kuduzović, Almir Kapić, Dževad Gološ i Zijad Ljakić. Kuduzović, Kapić i Ljakić su odbili razgovarati s BIRN-om BiH, a Gološ nije odgovorio na poruke.

Metode širenja uticaja
Predavanja selefijskih daija danas organizira mreža nevladinih organizacija. One su najčešće registrirane kao udruženja za promociju pozitivnih vrijednosti i izvornog islama, omladinska udruženja ili klubovi knjige.

Ove organizacije predavanja organiziraju u lokalnim domovima kulture, kinima i drugim sličnim prostorima. U pozivima na predavanja nerijetko se obećavaju vrijedne nagrade, najčešće mobiteli, a na nekim od predavanja su učesnici iznenađeni plaćenim odlaskom na hadž ili umru. BIRN BiH je kontaktirao nekolicinu organizacija koje organiziraju predavanja, ali nijedna nije pristala na razgovor.

Autor knjiga “Selefije u BiH” Srđan Puhalo kaže kako poruke daija, “s kojima problem nemaju konzervativci drugih vjera u BiH, pokazuju da je društvo u stalnoj krizi”, i “da ljudi pokušavaju da nađu najbolje odgovore za sebe”.

“Vidite, 150.000 ljudi koji žele da pogledaju neki tvoj video jeste vrlo respektabilna cifra i mislim da je malo tih ljudi u BiH koji imaju takav potencijal”, kaže Puhalo i dodaje da “oni daju jedno svoje viđenje svijeta i to je njihovo pravo, i mi im to ne možemo zabraniti dok god na bilo koji način ne krše zakon i dok god na bilo koji način ne ugrožavaju druge ljude”.

Predavanja prate stotine ljudi uživo i hiljade na društvenim mrežama. U nekima od predavanja ili objava na društvenim mrežama navodi se kako se “zapadno društvo moralno srušilo kada su ženu izveli iz kuće”, ili se ženama ograničava koliko daleko mogu putovati same bez pratnje, dok se ateizam naziva “umnim poremećajem”.

Teolog i istraživač Elvedin Subašić smatra da nema dovoljno istraživanja o ovom fenomenu, da se ne koriste ispravni termini i da to, s druge strane, dovodi do generalizacija i pojednostavljivanja koja negativno utiču na građanska prava svih koji imaju vjersku praksu i teoriju drugačiju od većine.

“Oni imaju potpuno pravo da sebe nazivaju selefijama i muslimanima, smatrajući sebe ispravnim potpuno, smatrajući sebe jedinim ispravnim tumačima islama”, kaže Subašić.

Bećirević objašnjava kako su mladi u BiH danas vrlo osjetljivi i kako “selefijski influenseri” koriste opći osjećaj nesigurnosti kod mladih da bi ih privukli, koristeći pojednostavljene vjerske interpretacije.

“Oni na neki način dopunjavaju određene praznine u društvu, nedostatak slobodnih aktivnosti kod mladih ljudi, daju uputstva za život, bave se nečim što bi se u zapadnom svijetu nazvalo ‘životni coaching’, to je ono što danas rade selefijske daije”, kaže Bećirević.

Promjena narativa selefijskih daija izraženija je od njihove integracije u Islamsku zajednicu u BiH 2016. godine. Jedan od najistaknutijih daija, Safet Kuduzović je godinu nakon toga na predavanju rekao kako su se s vremenom desile “promjene tona”, ali da je poruka ostala ista.

“Pa šta je problem? Dvijehiljadite il’ 1999., kad smo pričali o zajedničkom zikru, tad sam u ruci im’o čakiju, a 2016. uzeo sam ružu, a priča jedna, ne razlikuje se priča. I jedno i drugo ostalo je, nisam ništa od toga promijenio… Pa se radi, braćo, o promjeni tona samo”, kazao je on.

Kuduzović, koji se danas smatra najvišim autoritetom kod većine selefijskih daija, nije pristao na razgovor s novinarima BIRN-a BiH. Njega na Facebooku prati oko 33.000 ljudi, a njegov najpopularniji video na YouTubeu – “Smije li muž istovremeno spavati sa dvije žene”, objavljen prije skoro pet godina – ima 170.276 pregleda.

Prema mišljenju Tanje Tankosić-Girt, psihologinje i porodične terapeutkinje, “društvene mreže su za mlade jako važne jer su kanal komunikacije koji je njima jako dostupan”, pa je jako bitno da publika predavača vidi kao nekoga ko je zanimljiv, pametan, duhovit, te da daje odgovore na pitanja na koja oni nemaju odgovore.

“Te su poruke umnogome ublažene, negdje su naučili da otvaraju teme koje inače nisu bile negdje dosad otvarane. (…) To vam je negdje pola show, pola istina. Oni su zapravo reality”, pojašnjava Tankosić-Girt.

Poziv protiv Povorke

Dani tradicionalne porodice u Sarajevu. Izvor: BIRN BiH
Dani tradicionalne porodice u Sarajevu. Izvor: BIRN BiH

Udruženje “Svjetlo” iz Sarajeva je deset godina organiziralo predavanja selefijskih daija, najčešće u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu. Prije nekoliko godina, to je prepustilo drugim organizacijama, nastavljajući se baviti isključivo humanitarnim radom.

Sead Abdurahman Kalabić iz ovog udruženja kaže za BIRN BiH da nove organizacije rade posao “mnogo bolje”.

“Imamo sada internet, Facebook, razne vrste oglašavanja, marketinga, primamljivih tema, a onda i sami predavači koji predaju – od Safeta Kuduzovića, magistra Pezića i mnogih drugih – i oni su određeno iskustvo stekli kroz predavanja na pristupačniji način, lakše privlače svojim lijepim predavanjima, privlače omladinu”, kaže Kalabić.

Za selefijske daije je, prema Edini Bećirević, karakteristično da djeluju kao “mreža nezavisnih i nekoordiniranih influensera”, ali da analiza sadržaja njihovih poruka ukazuje na “dobro raspoređene uloge”.

“Svaki od tih influensera ima jako dobro izgrađen medijski profil. Jedan od njih je atraktivan za mlade ljude i on iz dana u dan dobija sve više pristalica. Drugi je konzervativniji i on nekako djeluje kao autoritet neprikosnoveni u tom selefijskom svijetu. Treći od tih na listi popularnosti, ono što bi u političkom smislu bilo krajnja desnica, on je ne samo vjerski konzervativan nego u njegovim porukama ima i primjesa nasilja, tako da oni nekako postoje u tom paralelnom online selefijskom univerzumu, čini mi se, kao jedan vrlo dobro uigran tim”, smatra Bećirević.

U svojoj publikaciji o vaninstitucionalnom tumačenju islama Subašić navodi da se Zijad Ljakić s vremenom, zbog svojih ekstremnijih stavova, udaljio od ostalih predavača koji promoviraju selefizam. Ljakić nije javno prihvatio poziv Islamske zajednice za integraciju.

“Moj stav jeste to da Ljakić, sve dok je u okviru zakona ove zemlje, može govoriti šta god želi. Ko treba da tome bude kontranarativ? Postoji vjerovatno unutar te grupacije ljudi koji su već reagirali kada je on u jednom tekstu sam spomenuo da se ne odriče te mogućnosti tekfirenja, proglašavanja nekog nevjernikom, pa je druga grupacija napisala pismo i kazala da se s njim ne slaže”, kaže Subašić.

Udrženje “Svjetlo” je u septembru, zajedno sa 14 drugih nevladinih udruženja koja organiziraju predavanja selefijskih daija, pozvalo na proteste dan prije prve “Povorke ponosa” u BiH.

Puhalo smatra da su selefijske daije pozivanjem na ignoriranje “Povorke ponosa” na dan njenog održavanja pokazale odgovornost prema bosanskohercegovačkom društvu, ali da postoji paradoks u njihovom odnosu prema ljudskim pravima.

“Postoji jedan paradoks kada govorimo o ljudskim pravima i selefijama na koji selefije moraju da daju odgovor građanima BiH, a to je – ako bosanskohercegovačko društvo mora da obezbijedi svim ljudima, pa i selefijama u BiH poštivanje ljudskih prava – šta će se desiti ili šta bi se desilo, to je jedno hipotetičko pitanje, u tom trenutku kada bi oni mogli da dođu na ovu vlast, da formiraju vlast, i šta bi se desilo s tim ljudskim pravima”, kaže Puhalo.

Jedna od organizatorica prve bosanskohercegovačke “Povorke ponosa” Lejla Huremović kaže kako su selefijske daije imale poruku suptilniju nego što je bila ranije.

“S druge strane, ipak jesu pozivali na zabranjivanje ‘Povorke ponosa’, pozivali su vlasti da učine to i da jedna druga grupa ljudi zapravo ne može ostvariti svoje ljudsko pravo, i u tom kontekstu smatramo da niko u ovom društvu zapravo nema pravo, pa ni ta grupacija, da zabranjuje nečije ljudsko pravo da iskoristi pravo na slobodu okupljanja i da se na ulici bori za svoja ljudska prava”, kaže Huremović.

Tankosić-Girt kaže kako rigidno mišljenje koje se promovira životnim coachingom selefijskih daija i porukama mladima dovodi do toga da se “svako ko je drugačiji smatra neprijateljem”, navodeći primjer protesta održanih pred “Povorku ponosa”, kada se pojavio “strah za tradicionalnu porodicu”.

“Za sve te radikalne grupe je karakteristično taj neki pseudodemokratski pogled, pseudouzimanje demokratskih prava. To je sve vrlo ‘pseudo’. Iz svih tih narativa, iz svih tih priča uzimaju ono što njima odgovara i okreću na svoju stranu”, kaže Tankosić-Girt.

Bećirević kaže kako selefijske daije imaju potencijal da utiču na društvo, te da “nekoliko tih influensera promovira poligamiju i raspravljaju vrlo otvoreno o smjernicama za prakticiranje poligamije, insistiraju na potpunoj kontroli žena, njihovog privatnog i profesionalnog života”.

“Ako imaju desetine hiljada mladih pratilaca i taj rast, taj broj progresivno raste, onda znači da oni ostavljaju uticaj na te mlade ljude, da mijenjaju stavove koji u dugoročnom smislu mogu imati ozbiljnu refleksiju na bh. društvo, koje ionako ima problema s tolerancijom, međuetničkom tolerancijom, političkom krizom. Oni su još dodatni faktor. Ta vrsta narativa je dodatni faktor destabilizacije društva”, kaže Bećirević.

BiH: SIPA uhapsila osam osoba zbog sumnje da su namještali fudbalske utakmice

State Investigation And Protection Agency (SIPA)

Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su osam osoba u akciji kodnog naziva 'Var', potvrdio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) portparol SIPA-e Luka Miladinović.

Akcija 'Var' se odnosi na nezakonite aktivnosti fudbalskih menadžera, funkcionera Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine (BiH) sudija, kao i namještanje utakmica Premier lige BiH i Prve lige Federacije BiH. Osumnjičene osobe se terete da su prekršile više članova Krivičnog zakona.

"Osumnjičena lica se sumnjiče se da su počinila krivična djela organizovanog kriminala, zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja i primanje dara i drugih oblika koristi", kaže Miladinović za RSE.

Pod lupom je najviše utakmica iz Prve lige FBiH iz sezone 2018/2019.

Imena uhapšenih i tačni detalji akcije bit će poznati naknadno.

Zapadni mediji o najavi Turske da teroriste “kalifata” vrati Evropi

Syria

Evropljani će ipak morati da se pozabave bivšim teroristima tzv. Islamske države, nakon što je Ankara najavila da od ponedjeljka započinje s vraćanjem zarobljenih militanata njihovim matičnim državama.

Turska, koja je dugo kritikovala evropske saveznike zbog toga što su odbijali da prime natrag svoje državljane koji su pripadnici terorističke organizcije 'Islamska država', najavljuje repatrijaciju bez obzira da li su bivši militanti dobrodošli kod kuće ili ne, pišu svjetski mediji ukazujući da je vrlo vjerovatno da će se pitanje "stranih džihadista" naći na dnevnom redu sastanka međunarodne koalicije protiv IDIL-a, 14. novembra u Vašingtonu.

Turska "nije hotel" za pritvorene teroriste IDIL-a

Turska je najavila slanje zarobljenih militanata tzv. Islamske države njihovim domovima, što je dio napora koji je imao za cilj pritisak na nevoljne evropske države da preuzmu svoje državljane koje su nasilne ekstremističke grupe ranije regrutovale, ističe Njujork tajms (The New York Times).

Turski ministar unutrašnjih poslova Sulejman Sojlu najavio je da će prve repatrijacije početi u ponedjeljak, ne pojasnivši šta će se dogoditi ako ih njihove matične zemlje ne prihvate. Turska, rekao je u komentarima prošlog vikenda, "nije hotel" za pritvorene teroriste 'Islamske države' iz drugih zemalja.

Također, ističe njujorški list, nije jasno kako će Turska biti u stanju zakonski vratiti državljane čije su državljanstvo poništile njihove matične zemlje. Sojlu se žalio da su u nekim slučajevima evropske države oduzele državljanstvo osumnjičenim teroristima 'Islamske države', čineći ih apatridima.

Turska je zarobila nekoliko stotina ljudi povezanih s terorističkom organizacijom 'Islamska država' tokom posljednjeg mjeseca, dok su njene snage zaposjele džep teritorija na sjeveroistoku Sirije, prisilivši tamošnje kurdske snage da napuste nekoliko gradova i najmanje jedan logor, ističe Njujork tajms. Sojlu je rekao novinarima da je Turska zarobila 287 pripadnika terorističke organizcije 'Islamska država', uključujući žene i djecu.

Turski mediji naveli su popis više od 1.000 terorista u Siriji, od kojih su mnoge žene i djeca, a dolaze iz Francuske, Njemačke, Belgije, Holandije, Švedske, Finske, Danske, Britanije, Italije i Austrije. Većina zatočenika zarobljena je nakon što je pobjegla iz izbjegličkog kampa Ain Issa u Siriji. Smješteni su u kompleks u Al-Raiju, gradu na teritoriji pod turskom kontrolom, na sjeveru Sirije.

Nejasna logistika

Najava turskog zvaničnika da će Ankara deportovati uhapšene bivše militante IDIL-a u njihove matične zemlje, dolazi nakon što je holandska vlada oduzela državljanstvo ženi na dan njenog hapšenja u Turskoj, ističe britanski dnevnik Gardijan (The Guardian).

Prema prošlomjesečnim izvještajima dvije Holanđanke, osumnjičene za članstvo u terorističkoj organizaciji 'Islamska država', pobjegle su iz sirijskog logora te su sa svojom djecom posjetile ambasadu svoje zemlje u Ankari, zahtijevajući da budu vraćene kući. Turske vlasti su ih uhapsile, a Holandija je jednoj od njih, koja je imala i marokansko, oduzela holandsko državljanstvo.

"Zemlje ne mogu samo opozvati državljanstvo takvih terorista očekujući da će se Turska pobrinuti za njih; to je za nas neprihvatljivo i također je neodgovorno", rekao je nedavno Sulejman Sojlu ističući kako će napori za repatrijaciju uključivati i pojedince kojima je oduzeto evropsko državljanstvo i koji su pravno bez državljanstva.

Ipak, ocjenjuje Gardijan, logistika takve politike i dalje ostaje nejasna. Neke zemlje zahtijevaju unaprijed putničke provjere za vojne i komercijalne letove, prije nego što je avionu dozvoljeno da uđe u njihov zračni prostor. Također, malo je vjerovatno da će Turska uspjeti vratiti one koji su izgubili državljanstvo.

Velika Britanija je od 2010. godine lišila državljanstva više od 100 ljudi zbog njihovih navodnih veza s IDIL-om, al-Kaidom, al-Šababom i drugim terorističkim grupama. Prema međunarodnoj konvenciji iz 1961. godine ilegalno je ostavljati nekoga bez državljanstva, no nekoliko zemalja, uključujući Veliku Britaniju i Francusku, nisu je ratifikovale.

Reakcije iz Evrope

Turska je dugo kritikovala svoje evropske saveznike zbog toga što su odbijali da prime pripadnike terorističke organizcije 'Islamska država' koji su njihovi državljani i sada tvrde da će ih poslati natrag bez obzira da li su bivši militanti dobrodošli kod kuće ili ne, naglašava evropski televizijski kanal Juronjuz (Euronews).

Izvor iz francuskog ministarstva vanjskih poslova rekao je za Juronjuz da su strani džihadisti sigurnosno pitanje i za Francusku i za Tursku - te je u najboljem interesu dvije države da pravilno urede svoje slučajeve. S Turskom je već uspostavljena 'bliska i efikasna saradnja na rješavanju slučaja francuskih džihadista i njihove djece”, rekao je izvor.

Pitanje stranih džihadista naći će se na dnevnom redu sastanka međunarodne koalicije protiv IDIL-a 14. novembra u Vašingtonu, gdje će se okupiti oko 30 zemalja, dodao je neimenovani zvaničnik ministarstva vanjskih poslova Francuske.

Portparol belgijskog ministarstva vanjskih poslova rekao je da su turske vlasti trenutno privele "manje od pet" belgijskih boraca - muškaraca i žena, te da bi oni mogli biti vraćeni u Belgiju u skladu sa unaprijed "testiranom procedurom".

Priznanje da će evropski džihadisti vjerovatno biti vraćeni iz Turske u svoje matične zemlje u suprotnosti je s komentarima evropskih zvaničnika od prije dvije sedmice, naglašava Juronjuz.

Francuska, Velika Britanija i Belgija su među onima koji su tvrdili da bi se teroristi 'Islamske države' trebali suočiti s pravdom u Siriji i Iraku, gdje su počinjeni njihovi zločini. Dok će se vraćeni militanti IDIL-a vjerovatno suočiti se s pravdom u svojim matičnim zemljama, brojni stručnjaci ipak izražavaju bojazan da većina dokaza protiv njih možda neće moći biti iznesena pred sud.

Poruka Kurda

Evropska unija mogla bi se suočiti s talasom povratka terorista 'Islamske države' prekaljenih u bitkama u Siriji, ako ne postane znatno strožija prema Turskoj s kojom bi trebala prekinuti bilo kakve pristupne ili trgovinske pregovore, rekla je visoka kurdska zvaničnica agenciji Rojters (Reuters).

Ilham Ahmed, kurdska političarka i kopredsjedavajuća izvršnog odbora Sirijskog demokratskog vijeća (SDC), u intervjuu je rekla da je prijetnja Evropi vrlo velika zbog načina na koji su se Sjedinjene Države povukle iz Sirije što je omogućilo mnogim teroristima IDIL-a da pobjegnu.

Pozvala je Evropu da pošalje 2.000 vojnika kako bi osigurala sirijsko-tursku granicu i spriječila borce da pređu evropske granice, ali i da prekine svu prodaju oružja Turskoj. "Naši ljudi se ubijaju evropskim oružjem," rekla je.

Ahmed je također naglasila da bi Zapad trebao istražiti navodnu upotrebu turskog hemijskog oružja protiv Kurda. Turska pak tvrdi, ističe Rojters, da nikada neće koristiti hemijsko oružje i da je učinila sve da tokom ofanzive umanji civilne žrtve ili štetu na vjerskim ili istorijskim objektima.

"Turska kao kandidat za EU nije ista Turska koju vi poznajete - ona je sada radikalna islamistička država i vi, Evropa, to biste trebali razumjeti", rekla je Ilham Ahmed.

Rojters podsjeća da su Kurdi uglavnom sunitski muslimani koji žive u planinskom regionu koji se prostire granicom Armenije, Iraka, Irana, Sirije i Turske, te da nikada nisu stekli trajnu nacionalnu državu.

Odluka na naplati

Evropa, koja ima najveći strateški interes za ono što se događa na Bliskom istoku, nikada se nije bavila svojim pripadnicima terorističke organizacije 'Islamska država', što sada dolazi na naplatu, ocjenjuje američka televizijska kuća Si-En-En (CNN) ističući da je vrijeme da se evropske nacije usredotoče na haos pred svojim pragom.

Višestruka upozorenja obavještajne zajednice ukazivala su da bi propadanjem kalifata mogli biti obnovljeni napori pripadnika terorističke organizacije IDIL za napade na ciljeve u Evropi. Ta upozorenja su se povećala sada kada su se Turska i njeni saveznici preselili u sjevernu Siriju, gdje je budućnost kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF), čuvara od mnogih terorističkih sukoba, nesigurna. SDF kažu da u svojim zatvorima imaju oko 800 evropskih boraca, a u kampovima još 700 žena i oko 1.500 djece.

Donald Tramp (Trump) je evropske narode nazvao "ogromnim razočarenjem" zbog njihovog neuspjeha da dovedu svoje pripadnike terorističke organizcije 'Islamska država' kući, ukazuje CNN dodajući kako je američki predsjednik nekoliko puta izdvajao Francusku, Njemačku i Veliku Britaniju zbog toga što nisu uspjeli riješiti pitanje povratka terorista IDIL-a, odnosno njihovih porodica, koji umiru u sjevernim sirijskim logorima.

Reakcija Britanije na nedavno hvatanje terorista tzv. Islamske države koji se nalaze u američkom pritvoru, bila je oduzimanje njihovog državljanstva, što je, ocjenjuje CNN, potez jednako koristan kao i kolektivno guranje glave u pijesak.

Kanin za RSE: Promjena u BiH mora početi sa ekonomijom a ne ustavom

David Kanin

David Kanin, profesor na međunarodnim studijama Univerziteta Johns Hopkins kaže da Dayton i dalje radi u korist bosanskih Srba.

"Ne vjerujem da je sastanak kolegija Narodne Skupštine Republike Srpske veoma bitan. Agenda tog sastanka je ista kao i agenda svakog bosanskog političara - nedostatak vlade", kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa, David Kanin, profesor na međunarodnim studijama Univerziteta Johns Hopkins u Sjedinjenim Državama sa fokusom na Jugoistočnu Evropu, komentarišući odluku o zakazivanju posebne sjednice Skupštine Republike Srpske.

"Pokret Milorada Dodika u ovom slučaju je tipičan - bilo koji pokušaj promjene Daytona je neustavan i neprihvatljiv", ističe Kanin.

Bivši viši analitičar u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA), tokom svoje tridesetogodišnje karijere profesor Kanin služio je kao politički analitičar međuagencijske radne grupe za Balkan tokom ratova 90-ih godina.

Nakon godina rada kao analitičar na sigurnosnim pitanjima u Evropi i zemljama bivše Jugoslavije, profesor Kanin je bio uključen u procese koji su vodili ka potpisivanju Dejtonskog sporazuma ali i mirovnim pregovorima iz Rambujea 1999. godine. Za Radio Slobodna Evropa govori o tome na koji način bi se moglo pristupiti izmjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i o tome zbog čega izmjena ustava i političke stranke ne bi trebale biti u prvom planu za razvoj BiH.

Republika Srpska funkcioniše, Federacija ne

RSE: Dejtonski mirovni sporazum nije planiran kao trajno ustavno rješenje. Zašto 24. godine kasnije, Bosna i Hercegovina i dalje ima mirovni sporazum za svoj Ustav?

Kanin: Da, tačno, to je ono što ima. Naravno niko se ne želi vratiti ratu, to je dobra stvar. Ali Bosna nije funkcionisala, ne fukncioniše i niti će. To je dobra situacija za Milorada Dodika. No, Republika Srpska funkcioniše. Federacija ne. Centralna vlada Bosne i Hercegovine ne funkcioniše.

Dejtonski mirovni sporazum nije riješio ništa, osim što je zaustavio rat. To je dobra strana Daytona, zaustavio je ratovanje, ono se nije nastavilo i niko to ne želi. No loša vijest je da nije ništa riješio po pitanju ko dobija šta, kako Bosna treba da se organizuje i kakvu vrstu vlade treba da ima. I šta Bosna da radi u ekonomskom smislu?

RSE: Kada spominjete Republiku Srpsku, kolegij Skupštine Republike Srpske zakazao je posebnu sjednicu Skupštine sa jednom tačkom dnevnog reda: Informacija o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture Bosne i Hercegovine i uticaju i položaju prava Republike Srpske. Šta to znači?

Kanin: Ne vjerujem da je sastanak kolegija Narodne Skupštine Republike Srpske veoma bitan. Agenda tog sastanka je ista kao i agenda svakog bosanskog političara - nedostatak vlade. Pokret Milorada Dodika u ovom slučaju je tipičan - bilo koji pokušaj promjene Daytona je neustavan i neprihvatljiv. To ima savršenog smisla. Dejtonski sporazum ide u korist Srba.

RSE: Bosna i Hercegovina, Sjedinjene Države, svijet, sve je danas drugačije no što je bilo 1995. godine. Liberalna paradigma je u padu, sa porastom radikalne desnice, sa Brexitom u Evropskoj uniji, unutarnjim problemima u Sjedinjenim Državama. No mora postojati nešto osim argumenata o teritorijalnom integritetu, suverenitetu, što bi pomoglo da se riješi stanje zaleđene zemlje u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Mora postojati promjena perspektive, pristupa. Šta bi to bilo?

Kanin: Ne vjerujem da će takva perspektiva da se pojavi iz dva razloga. Područjem i dalje dominiraju vanjske moći i zvaničnici omogućavaju tu dominaciju vanjskih moći koje su izmanipulirali zbog svojih interesa. Ako razmislite malo o tome, ja se izvinjavam, ali to je moje mišljenje, već odavno se u regiji nalaze brojne nametnute sigurnosne strane i niko od njih se nije održao. Sve su istrajale nekoliko generacija i onda bi se raspale. Mi pretpostavljamo da je naša drugačija i da je naš put demokratije, prava, jedini put naprijed. No institucionalna liberalna paradigma slabi. No šta dolazi nakon toga, ja ne znam.

Kada je u pitanju BiH, nije se sve promijenilo. Jedna značajna stvar koja se nije promijenila jeste da Dayton i dalje radi u korist bosanskih Srba.

I dejtonska Bosna koja je kreirana označila je jedan jedini diplomatski uspjeh koji je Milošević imao 90ih, stvaranjem Republike Srpske koja je više centralizovana i odvojena od Federacije i sa centralnom bosanskom vladom koja nema autoritet, nema moć, nema šanse. To je apsurdno. Izgleda kao Jugoslavija nakon što je Tito umro i nakon Ustava iz 1974. godine. Dejtonska Bosna je kao Ustav iz 1974. Ne funkcioniše.

Dejtonski sporazum je bio veliki uspjeh za Miloševića. Richard Holbrooke je uzeo sve zasluge, no mislim da je to precijenjeno. Milošević je dobio dvije odvojene stvari. Prva, dva odvojena entiteta. Druga, pregovori su vratili Srbe nazad u zapadnu Bosnu odakle su istjerani 1995. godine. Pregovori su obrnuli pobjede Bošnjaka 1995. godine. Hrvati nisu marili, jer su Hrvati dobili šta su željeli zbog operacije Oluja.

Srbi su dobili šta su željeli zbog 49-51 formule na kojoj je insistirao Holbrooke.

Dejtonski sporazum je išao u korist bosanskih Srba. I dokaz za to jeste, kada pogledate u posljednjih deset godina na to ko pokušava promijeniti Dayton? Evropljani, Amerikanci, zapadne diplomate. Pričaju o poboljšanju Dejtona, stvaranju novog Daytona, Daytona 2. Ali bosanski Srbi insistiraju na tome da Dayton ostane onakav kakav je. Jer, oni su pobjednici u Daytonu. I u to vrijeme, 1995. godine, Izetbegović je to znao. Nije bio zadovoljan sporazumom.

I mi smo ih natjerali, mi smo im obećali da će Daytonom zemlja ostati cijela, funkcionalna. I to nismo ispunili. Jednako tako, obećali smo da će se sve izbjeglice i interno izmješteni moći vratiti kući. I kući nije značilo u one dijelove Bosne gdje njihova entička skupina živi nakon rata, već u njihove domove koje su imali prije rata. I to se isto nije desilo.

Ključne stvari 1995. godine se još uvijek nisu promijenile. Još uvijek imamo veliki broj fizički izmještenih ljudi. Još uvijek imamo razdvojenu zemlju. I Bosna ne funkcioniše. Dio koji funkcioniše bolje jeste srpski dio zemlje.

Sjedinjene Države imaju dva klijenta na Balkanu: Bošnjake i Albance.

Prema mom mišljenju, zafrkali smo Bošnjake u Dejtonu. A trenutnu situaciju na Kosovu smo kreirali 2004.-2008. godine. I sad smo ih ostavili za zakržljalim suverenitetom od kojeg nemaju nikakve koristi.

RSE: Gledajući izvana na današnju Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj evo više od godinu dana nakon izbora vlast nije formirana, sa pauzom na procesu evropskih integracija, da li vam se čini da je dejtonski projekat djelovao uspješnije 10 godina ranije no danas?

Kanin: Smiješno je da to kažete, jer sjećam se da je 2009. godine bila gotovo panika da će se Bosna raspasti.

To je bilo u vrijeme butmirskih pregovora. Međunarodni igrači su naredili, da to je prava riječ, naredili, svim uključenim stranama u BiH da dođu u Butmir oktobra 2009. godine. I onda su rekli, ovo vam je zadnja šansa. Doći ćete u Butmir i riješit ćete ovo, napravit ćemo izmjene u Ustavu, napravit ćemo bolju Bosnu. I isto 2009. godine je rečeno da će se sve raspasti.

S vremena na vrijeme imamo ove momente u kojima su ljudi zabrinuti da će se sve raspasti. Sjećam se da sam se raspravljao sa ljudima da se ništa neće raspasti, da će nastaviti šepati, jer je to status quo.

Dayton stoji jer niko nema bolju ideju, i ako bilo ko pokuša promijeniti jednu stvar, onda će neko drugi željeti promijeniti nešto drugo, i onda je sve prekomplikovano. Hrvati žele svoj entitet. I ko god pokuša promijeniti bilo šta u Ustavu ili Dejtonskom sporazumu moraće se suočiti sa činjenicom da će Hrvati reći: vi ćete promijeniti šta god želite promijeniti. Mi želimo naš entitet. To je samo jedan primjer poteškoća.

RSE: Amerika je odigrala ogromnu ulogu sa Dejtonskim sporazumom i zaustavljanjem rata u BiH. Ostali su uključeni u pokušaje dejtonske izmjene, no angažman SAD u BiH je bio u padu. Nema značajnijih ideja o promjeni Dejtona još od Butmira. Sada kada se SAD ponovo uključuju sa svojom podrškom Zapadnom Balkanu, da li mislite da je moguće da dođe do novog pokušaja promjene Dejtonskog sporazuma?

Kanin: Butmir je propao. Mi smo im naredili da dođu i oni nisu došli. Veoma je važno zapamtiti da su Sjedinjene Države prestale biti uključene u Balkan odmah nakon 9/11.

Lično, ja sam bio u Sloveniji i čim sam se vratio kući, čim sam sjeo u kancelariju, skinuli su me sa Balkana i stavili na nešto skroz drugo.

Sve se promijenilo veoma, veoma brzo. Tako da smo postali manje uključeni.

Sada, aktuelna administracija se uključuje pomalo. Imenovali su Matthew Palmera i ambasadora Richarda Grennela kao koordinatore, jednog za region, drugog za situaciju sa Kosovom i Srbijom. Tako da ima malo više interesa. To je dobra stvar. Čini mi se da su voljni saslušati različite pristupe. No moje je mišljenje da i dalje niko ne zna šta da radi.

RSE: Nedavno je Potkomitet za Evropu i regionalnu sigurnosnu saradnju američkog Senata zaključio da je veći angažman na Zapadnom Balkanu neophodan. Dalje imamo nove američke koordinatore na Balkanu. Da li bi to moglo dovesti do novog oblikovanja Daytona?

Kanin: Komitet je jednako tako optužio Dodika za sve. I to je gdje uvijek završimo. Da, željeli bi ponovo pregovarati, ali na kojem osnovu? Ponovo pregovarati šta? I jednom kad kreneš pregovarati jednu stvar, onda moraš sve. Kakva je poenta tu? I ovo ne pitam retorički, kakva je strategija za ponovno pregovaranje? Nema osnove.

Senat, u svoj svojoj mudrosti može reći što želi. To je samo retorika, to je samo buka. I Evropljani to rade stalno. Vidite deklaraciju za deklaracijom, fraza za frazom, morate uraditi ovo, a ništa se u suštini ne dešava.

Moje je mišljenje da svaka diskusija o ponovnom pregovaranju Daytona je besmislena sve dok neko ne bude imao ideju šta je to o čemu pregovaramo, šta to planiramo uraditi.

I ja sam stava da niko nije to znao od samog početka. Nisu znali 1995. godine. Holbrook je znao da pregovara mir. Jednako tako nije znao šta da radi sa Bosnom na duge staze. Željeli su da rat prestane. I to su dobili. No gdje dalje od te tačke, koji je plan, kakva je strategija? I na koliko promjene ste spremni? Da li ste spremni promijeniti granice? Premještati ljude? Šta je na stolu a šta ne? I jednom kad donesemo tu odluku kako da implementiramo tu odluku? Ja ne vidim da postoji neka strategija.

RSE: Da li je to neophodno? Za Bosnu da krene naprijed, da li moramo prije svega izmjeniti Dayton ili moramo uraditi nešto drugo?

Kanin: Za mene, i ovo je moje lično mišljenje, pitanje je kako organizovati regionalnu, ekonomsku, prometnu, komunikacijsku infrastrukturu koja bi omogućila legitimne poslovne aktivnosti i društvenu interakciju koja bi mogla postati baza za društveno transnacionalnu naciju ili institucije, zasnovane na razmjeni između ljudi. Ja nisam jugonostalgičan, ali ja mislim da je pad Jugoslavije bio događaj na koji se još uvijek niko nije navikao. Ništa poslije toga nije došlo što bi moglo biti zamjena.

Mislim da je Vučićeva inicijativa o Mini Šengenu potpisana nedavno dobra stvar. Stvarno to mislim. Mislim da bilo šta što omogućava veću zonu za slobodnu trgovinu, za ekonomsku saradnju je dobra stvar. Mislim da koridori koji se grade, autoputevi koji se nalaze u paktu stabilnosti iz 1995., mislim da je to veoma važno.

Ako su građeni na način da pomažu omogućavanje trgovinu unutar Balkana i ne vežu te puteve za, i ovo je moja briga, za Trst, Budimpeštu, Solun, ne pokušavaju povezati Balkan sa globalizovanom ekonomijom. Sve što bi to uradilo jeste ostavilo Balkan kojim dominiraju jače ekonomije. Potrebna je jača ekonomija na Balkanu.

Jača i jednostavnija u smislu komunikacije i prevoza. Misim da su te stvari mnogo važnije od ustavnih promjena, političkih promjena i diplomatski pregovaranja. Problemi političke sigurnosti nisu rješive same od sebe. Mislim da je u regionu Balkana prvo potrebno imati bazu za razne ekonomske i infrastrukturne uslove prije svega.

Ono u šta također vjerujem je sljedeće: umjesto slanja stranih diplomata koji će da daju naredbe ljudima na Balkanu kako da rade, imate Evropljane koji stalno govore morate uraditi ovo, morate napraviti reformu, šta god to značilo. Kada bi samo zaustavili to. I svaki put kad neka ideja dođe dogovorena sa dvije strane, nije bilo koje strane, Vučića i Tačija, čak i Silajdžića i Dodika u Butmiru, nije važno šta je suština, i ne prihvatite to. Ne kažete samo, uredu, dobro, prihvatamo. Već pokušate raditi sa ljudima koji su napravili inicijativu, jer mislim da je veoma važno navesti ljude na Balkanu da preuzmu odgovornost za svoju budućnost. A to se ne dešava.

Nećemo imati nikakve šanse da na Balkanu bude bolje sve dok se ne pobrinemo da ideje o budućnosti dolaze od ljudi u regiji.

'Ništa nije riješeno južno od Save'

RSE: Vi ste izgleda uvjerenja da bi Balkan bio uspješniji bez vanjskih moći. No, međunarodne snage su ono na šta se balkanske zemlje oslanjaju na pomoć. Sada, sa ponovnim povratkom SAD-a, kako bi uopće izgledala domaća politika bez vanjske pomoći?

Kanin: Oslanjanje na međunarodnu ‘pomoć’ je patologija a ne strategija. Moje je mišljenje da bi balkanskim zemljama bilo mnogo bolje da preuzmu odgovornost za svoju budućnost.

Koristiti vanjsku stručnost na specifičnim projektima je korisno, ali gledati na zapad, na ruske, kineske snage i njihov novac kako bi riješili balkanske probleme nije djelovalo, ne djeluje i neće dovesti do stabilnosti ili prosperiteta.

Regionalna ekonomija, infrastruktura i društveno politički aranžmani su najkorisniji ako su razvijeni u regionu. Međunarodni igrači mogu pomoći ali bi to trebali raditi samo kako bi podredili lokalnim potencijalima.

RSE: Zbog čega se onda Sjedinjene Države vraćaju na Balkan?

Kanin: Vraćaju se je smiješna fraza.

RSE: U redu, ponovo se angažuju?

Kanin: Ono što rade jeste pokušavaju da shvate šta ustvari žele da rade i gledaju u region. Ide nam loše svuda drugdje. I sada mislimo, ajmo ostvariti veliku pobjedu na Balkanu, to bi bilo dobro za nas.

Ono što pokušavamo i to je moje lično mišljenje, pokušavamo ostvariti dogovor između Kosova i Srbije. Treba nam velika pobjeda i želimo riješiti problem Kosova. I ako to uradimo, to nadoknađuje za gubitke na drugim stranama.

RSE: Upravo sam vas to željela pitati. Izgleda da danas SAD nemaju baš mnogo uspjeha u međunarodnim odnosima sa pokušajima denuklearizacije Sjeverne Koreje, trgovinskih sporazuma sa Kinom i blokadama njihovih kompanija. Sa povratkom na Balkan, da li SAD pokušavaju da postignu međunarodni uspjeh?

Kanin: Mislim da jesu. Mislim da je to veliki dio. Drugi dio ćemo vidjeti sa Kinom. Ako postignu trgovinski sporazum, to će biti nešto u mnogo manjim razmjerama no na čemu Amerikanci insistiraju.

Nama Amerikancima veoma loše ide u međunarodnim odnosima ne samo u zadnje vrijeme, ali u zadnje vrijeme sigurno. I sada žele da postignu uspjeh i odlučili su to da urade na Balkanu.

RSE: Sa Kosovom kao prvim ciljem?

Kanin: Mislim da da. Bosna je veoma komplikovana.

Matthew Palmer, poznajem ga malo. On zna region veoma dobro i uraditi će dobar posao.

Ali riješiti Bosnu, kako to uopšte funkcioniše? Da li napraviti ustavne promjene i promijeniti način na koji Bosna radi? Ko će odlučiti koja su to pravila? Da li to znači da sada Hrvati imaju šansu da dobiju svoj entitet? Toliko je političkih neslaganja kod i bošnjačkih političara. Najlakše je reći promijenit ćemo Dayton. Da ali na kojim osnovama?

I odgovor bi bio: bit će civilan, multikulturalan, integrisan i reformisan i multietničan. Uredu, ali šta to znači, kako ćeš to uraditi? I ponovo ponavljam, ono na šta niko ne obraća pažnju, ekonomski, šta to Bosna proizvodi? Legalno, šta proizvodi? Kome prodaje?

Naravno imate dalje pitanja poput ruskog uticaja, kineskog novca. Kinezi dolaze i oni imaju, pa veoma tradicionalnu svrhu za Balkan. Koriste ga za put ka Zapadu.

Bilo kakva smislena promjena u regionu mora početi sa ekonomijom, trgovinom, infrastrukturom, a ne sa ustavom, političkim strankama i reformom. Šta god da reforma značila u ovom kontekstu.

RSE: U svom narednom predavanju studentima šta ćete zaključiti o trenutnom stanju na Zapadnom Balkanu?

Kanin: Zaključit ću da nema finalnih statusa južno od rijeke Save.

Čak i sjeverno od Save, postoje pitanja koja bi mogla izbiti na površinu.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG