Kako bi pomogla mnogim porodicama da skladno žive sa svojim novim ukućanima Banjalučanka Suzana Spasojević odlučila je da za vlasnike pasa i one koji to tek žele da postanu održi niz edukativnih predavanja pod nazivom “Četiri šape – sve o psima”.
Iako je po zanimanju diplomirana pravnica, Suzana je svoj život u profesionalnom smislu posvetila odgoju i obuci pasa, te edukaciji vlasnika, što, kako ističe, podrazumjeva i socijalizaciju kao ekstremno bitan element odgoja i razvoja svakog psa.
Prema njenim riječima, ljudi imaju problem da nađu pomoć stručnih trenera, mnogo pasa završava na ulici, a propisi u našoj zemlji nisu dorasli toj problematici. Zbog opšteg nedostatka svijesti o psima, njihovom značaju i gotovo neograničenim mogućnostima pozitivnog učešća u životu čovjeka, Suzana smatra da je neophodno da se toj oblasti posveti više pažnje, te je prije nekoliko godina pokrenula Facebook stranicu “Odgoj i obuka pasa”.
“Ljubav prema psima dovela me do formalnog pohađanja raznih seminara i obuka tokom dugog niza godina, pa tako i do zvanja trenerica pasa. Posao trenera, pa i savjetnika za ponašanje je da kućni ljubimac nađe svoje mjesto u porodici, da očara svoje vlasnike i pokaže svoje mogućnosti, te da vlasnik zavoli svog psa. Sa tih pozicija radim svoj posao i to je moj prevashodan zadatak. Trening psa je čista tehnika i ono što je potrebno kućnim ljubimcima praktično može da nauči svaki pas”, kaže za Glas Amerike Suzana Spasojević.
Ono što je najvažnije u njenom poslu je da trener razumije psa i odabere pravi pristup njegovom učenju.
“Ljubav je čudo za razliku od sile. Ljubav našim mislima, našem izrazu lica i našem tjelesnom govoru daje dodatnu dimenziju komunikacije koju pas razumije i u kojoj se osjeća ugodno, pa je zato spremniji na rad. Ljubav i disciplina čine da naš odnos napreduje. Poruka koju šaljemo neposlušnim psima treba da bude – volim tebe, ali ne volim to što radiš. Stoga, ako se odlučimo za kažnjavanje, ono treba biti mudro smišljeno, bez nanošenja boli i straha. Vječiti problem je borba protiv sile koju vlasnici prekomjerno upotrebljavaju u nadi da će nešto naučiti psa. Postižu samo kontraefekat. Kad smo nervozni psima ne prilazimo sa namjerom da nešto ozbiljno vježbamo niti možemo očekivati ozbiljnu poslušnost”, objašnjava trenerica Spasojević.
Pored brojnih divnih tema koje su vlasnici pasa u Banjaluci mogli da čuju u prethodnom periodu na besplatnim edukacijama, ovog ljeta poseban fokus stavljen je na odgoj štenaca.
“U praktičnom radu sa odraslim psima često se primjete propusti u štenećem dobu koji kasnije i dovode do problema. I sami vlasnici, navode da bi im prethodno savjetovanje i pomoć u tom ranom periodu mnogo pomogla u sprečavanju uobičajenih grešaka. Mudrost odgoja psa je u prevenciji, a za rješavanje problema treba vremena koje vlasnici nemaju”, kaže Suzana.
Ona naglašava da ono što je počelo u leglu, nastavljamo u našem domu, te da je rad sa štenetom fokusiran na sticanje povjerenja u vlasnika, upoznavanje svijeta u kojem živimo, korisnih navika, učenju komunikaciji, socijalizaciji, te razvoju našeg drugarskog odnosa.
“Vlasnik aktivno vodi štene kroz taj proces i stiče autoritet, poštovanje i povjerenje šteneta, jer na odgovarajući način uvažava njegove potrebe. Taj odnos poštovanja i povjerenja uz prikladnu obuku, kasnije postaje osnova poslušnosti. Nepotrebno je napominjati da ni u kakvim okolnostima štene ne tučemo, ne prepadamo, ne guramo, ne vičemo na njega, u najkraćem, treba da činimo sve da se uz vlasnika osjeća bezbjedno i ugodno”, objašnjava ova trenerica pasa.
Napuštanje pasa – problem bez rješenja
Edukacija vlasnika možda je i najvažnija kada je u pitanju započinjanje zajedničkog života sa psom. Zato Suzana savjetuje da predavanja poslušaju i oni koji tek namjeravaju da udome novog prijatelja. Prema njenim riječima, najveći problem je što ljudi ne znaju u šta se upuštaju, pa često vlasnički psi završavaju napušteni na ulici. Odgovornost za ovakavu situaciju pored vlasnika pasa snose i nadležne institucije koje postojeći zakon sprovode u teoriji, ali ne i u praksi.
“Životinje kojima su vlasnici uskratili dom i sigurnost, potomci vlasničkih pasa, odrasli psi, stari, bolesni, psi iz borbi ili lova kada više nisu potrebni postaju predmet šikaniranja, ubijanja, povređivanja ili ugibanja. Ako tome dodamo da su napuštene životinje uglavnom produktivne, jer vlasnici odbijaju da ih sterilišu, problem se umnožava. Vlasnici prolaze nekažnjeno iako je sve ovo rezultat krajnje neodgovornosti. Takođe je neshvatljivo ubijanje, maltretiranje ili trovanje takvih životinja. Sve skupa treba biti sistemski riješeno”, objašanjava Suzana Spasojević.
Ona ističe da imamo Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, te sporadične odluke na lokalnom nivou koje obično nisu u saglasnosti sa osnovnim zakonom.
“Taj zakon ima za smisao zaštitu životinja od ljudi, dok smo u praksi zamijenili teze pa imamo sasvim neprimjerenu zaštitu ljudi od životinja, pogotovo kad su psi u pitanju. Pored ostalih stvari to samo pokazuje koliko smo otrovani predrasudama, pa i oni koji treba profesionalno da primjenjuju zakonske odredbe slobodno, svjesno i nekažnjeno biraju da ih ne primjenjuju”, objašnjava Suzana.
Ona zato poziva ljude da udome pse iz naših lokalnih prihvatilišta, jer je sudbina takvih pasa često neopravdano i nezasluženo pitanje samog života. Međutim, naglašava da je edukacija novih vlasnika prioritet kako, prije svega, ne bi napuštali svoje pse zbog beznačajnih loših navika, a zatim i kako bi bolje razumijeli ta nježna odana bića u svojim domovima.
“Psa je takvog kakav danas jeste praktično stvorio čovjek. Kolika je njegova uloga u istoriji i razvoju čovjeka ne trebamo ni pričati, ali činjenica jeste da to nije divlja životinja, da smo ga sami stvorili, da ne bježi od čovjeka, da vjeruje čovjeku, da ovisi o čovjeku i to dovoljno govori o našoj odgovornosti da se brinemo o takvom biću. A povrh toga svega treba reći da mi još ne znamo sve o tom biću niti smo do kraja istražili njegove mogućnosti da doprinese dobrobiti čovjeka”, smatra Suzana Spasojević, koja dodaje da će nam svi psi, rasni i mješanci, jednako zagrijati srce, te da ne treba ni spominjati tiho uzbuđenje dok iščekujemo da vidimo kako će izgledati i kakav će pas postati naš mješanac kada naraste.
Ono što je sigurno je da su psi tu da nam pomognu i unesu radost u naš život – potrebno je samo da im pokažemo kako da se uklope u naš svijet. Uz pravilan odgoj i edukaciju život sa psom vremenom će postati prekrasna zajednička avantura puna ljubavi i najiskrenijeg prijateljstva.
