Nakon masovnog ubojstva u Newtownu, predsjednik Obama je najavio zakonske prijedloge za suzbijanje oružanog nasilja u Sjedinjenim Državama. Tragičan događaj u Newtownu, u saveznoj državi Connecticut, imao je dubokog odjeka u državi Virginiji, u kojoj je, u travnju 2007. godine, na sveučilištu Virginia Tech, došlo do najvećeg masovnog ubojstva u američkoj povijesti i potaknuo je njegovu zajednicu da traži načina za pružanje pomoći mentalno bolesnima.
Kad je Joe Samaha čuo vijest o masovnom ubojstvu na Virginia Techu, obuzela ga je zabrinutost. Njegova kćer Reema tamo je studirala.
“Broj poginulih je stalno rastao, znao sam da nije dobro i rekao ‘moram nazvati Reemu.’”
Ali Reema se nije odazivala. Reemu i 31 drugu osobu ubio je Seung-Hui Cho, i sâm student na Virginia Techu, koji je na kraju i sebi oduzeo život.
Profesorica Lucinda Roy bila je njegova starateljica, 2005. godine. “Govorio je najtišim glasom koji ste ikada čuli. Kad bih ga upitala kako je, odgovarao bi ‘Dobro sam’, ali šapatom i trebalo mu je 20 sekundi da to kaže.”
Ono što profesorici Roy nije bilo poznato tada, to je da je Cho patio od anksioznog poremećaja zvanog selektivni mutizam. Osoba sa selektivnim mutizmom ne želi govoriti u određenim situacijama. Zbog toga je Cho često i bio predmetom poruge njegovih vršnjaka.
Profesorica Roy kaže da je nastojala pomoći Chou, ali bez uspjeha. “Čak i danas, naši su savjetnici preopterećeni, na svakoga otpada 1.750 studenata. To je omjer, to je presmiješno.”
Državni zakonodavac Virginije Rob Krupicka želi biti siguran da do sličnog masakra neće više nikada doći.
“Umjesto da oružjem opremamo naše nastavnike, bolje bi ih, po mojem mišljenju, bilo opremiti znanjem i sredstvima za prepoznavanje mentalnih problema u njihovim školama.”
Krupicka je i dao prijedlog zakona kojim traži odobravanje sredstava u visini od dva i pol milijuna dolara za mentalnozdravstvenu obuku nastavnika u virginijskim školama. I okrenuo se ka programima koji su već pokazali rezultata. “Na samom vrhu te liste vrlo brzo se našao program zvan Mental Health First Aid.”
Prva pomoć za mentalno bolesne program je koji u 12 sati predavanja donosi sve upozoravajuće znake i faktore rizika za najčešće mentalne bolesti.
Leslie Roberts je instruktor. Istim se programom, kaže ona, također nastoji otkloniti stigma koja često okružuje mentalne bolesti.
“To činimo tako što ljude učimo da se ne radi o tome da se student ne trudi dovoljno nego da je u pitanju mozak koji ima svoju kemiju i da na fizičko-biokemijskoj razini ne funkcionira , ne pomaže osobi da živi životom kakvim bi ta osoba doista htjela živjeti.”
Ovdje, polaznici programa saznaju i kako je teško onome koji čuje glasove razgovarati s nekime. Socijalna radnica Tianja Grant kaže da je na predavanjima naučila kako prepoznati kad je netko u krizi. “Svatko od programa može imati koristi jer, na kraju, to će cijelu našu zajednicu učiniti sigurnijom.”
Za Joea Samahu, državno financiranje za ovu vrstu obuke korak je u pravom smjeru. “Ili ćete platiti sada ili ćete platiti kasnije. Nažalost, mi plaćamo životima naše djece.”
Joe Samaha će, kako sâm kaže, nastaviti raditi na podizanju mentalnozdravstvene svijesti i time kćeri koju je izgubio pružiti platformu za promjenu.
