"Više nije pitanje da li je evropska bezbjednost ugrožena, ili da li Evropa mora više da se pobrine za svoju bezbjednost", rekla je šefica Evropske komisije Ursula fon der Leyen pred samit i predstavila plan vrijedan 840 milijardi dolara za odbranu bloka 27 zemalja.
"Pravo pitanje pred nama je da li je Evropa spremna da se uhvati u koštac sa situacijom i da li može da reaguje sa potrebnom dozom ambicije i brzine."
I ta poruka odjeknula je mnogim hitno sazvanim sastancima evropskih lidera poslije najave SAD da će se povući, i rezultirala je novim obećanjima u pogledu izdvajanja sredstava za evropsku odbranu.
Ali, članice EU se također suočavaju sa izazovima nestabilnih vlada ili ekonomija, skeptičnih građana i uspona ekstremne desnice koja je nekad naklonjenija Rusiji.
Mnoge posebno zabrinjava potencijalni zaokret Trumpove administracije od dugogodišnjeg transatlantskog savezništva.
"To postavlja brojna pitanja o budućnosti EU i mislim da su ljudi u Evropi toga svjesni", kaže Ian Lesser iz briselske kancelarije Njemačkog maršalovog fonda."Da li će Evropa kolektivno moći da prevaziđe ove izazove, bilo da je riječ o trgovini ili odbrani? Ili će svaka zemlja da radi na svoj način?"
Osjećaj hitnosti
Na samitu u Londonu, zemlje EU i Britanija koja više nije članica, dogovorile su da naprave svoj mirovni plan i predstave ga Washingtonu. Francuska i Britanija su također poručile da su spremne da šalju vojnike u Ukrajinu kako bi primijenili mirovni dogovor.
"Evropski lideri konačno osjećaju da je stvar hitna, ali to nije dovoljno. Vidimo da postoje različiti stepeni razumijevanja sa kolikom se prijetnjom Evropa trenutno suočava", kaže Olena Prokopenko iz Njemačkog maršalovog fonda.
"Vidim da postoji određeni nivo, ne mogu da kažem baš panike, ali uzbune kod evropskih lidera koji shvataju da moraju da se drže zajedno koliko god da je to moguće", ocjenjuje Elie Tenenbaum iz francuskog Instituta za međunarodne odnose iz Pariza. Ali, kako dodaje, Evropa ima pred sobom važan zadatak.
"Ako Evropljani žele da uskoče i nadoknade gubitak američke pomoći Ukrajini, to mora da se desi odmah. Moraju odmah da stave novac na sto i da angažuju odbrambenu industriju".
Politički institut Bruegel iz Brisela procjenjuje da će Evropi biti potrebno još 300.000 vojnika, mimo Ukrajine, i stotine milijardi dolara kako bi se odbranila od potencijalne ruske agresije - bez Amerike.
"Evropi fale municija, rezervni dijelovi, fali joj i spremnost", kaže Tenenbaum.
Bivši francuski ambasador Michel Duclos, međutim, ukazuje na ono što Evropa ima.
"Istina, nismo u dobroj situaciji. Ali, istovremeno, u demografskom smislu, u ekonomskom smislu, možemo biti mnogo snažniji od Rusije ako budemo radili zajedno", rekao je.
Otpor ideji
Evropske odbrambene ambicije već nailaze na otpor.
Francuska desničarska stranka Nacionalno okupljanje već je odbacila ideju da Francuska uključi Evropu u program nuklearnog odvraćanja, a liderka te stranke Marine le Pen ocijenila je nezavisnu evropsku odbranu kao "iluzornu".
Mađarski premijer Viktor Orban, poznat po vezama sa Kremljom, pozvao je Evropu da uđe u direktne razgovore o prekidu vatre između Ukrajine i Rusije.
Mnoge evropske ekonomije imaju problema, a podrška javnosti Ukrajini u nekim zemljama opada.
Recimo, neke ankete pokazuju da dvije trećine Francuza vjeruje da Evropa treba da nastavi da podržava Ukrajinu, ali tri četvrtine se protive slanju vojnika tamo, osim u službu primjene mirovnog sporazuma.
"Za sada, evropski lideri se više trude da budu ubjedljivi nego da dižu paniku. Ali, ako žele da opravdaju veće troškove odbrane i preuzimanje rizika, moraće da budu jasniji o opasnostima sa kojima se region suočava", smatra Tenenbaum.
Duklo dodaje da je prošlonedjeljni sastanak Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući bio podsticaj Evropi da se spremi da reaguje sama.
"Ono što se desilo prošle nedjelje bilo je korisno da građani shvate da se ne razilazimo samo po pitanju sredstava, instrumenata i politika, već i po većim pitanjima kao što su vrijednosti, opažanje prijetnji", kaže on o rastućim transatlantskim razlikama. "Za javnost u Francuskoj, to je bio najmoćniji poziv za buđenje."