U svom romanu prvijencu “Try to remember” - “Pokušaj se sjetiti“ - pjesnikinja Iris Gomez piše o izazovima mladih hispaničkih djevojaka, dok pokušavaju ostati privržene svojim obiteljima, a istovremeno postaju neovisne žene u modernom američkom društvu. U uobličavanju svoje priče autorica poslužila vlastitim iskustvom odrastanja u Miamiju i svojom karijerom imigracijske odvjetnice. “Try to remember” priča je o sazrijevanju u višekulturalnoj sredini.
"Gabriella, ili Gabi, tinejdžerka je koja odrasta u Miamiju. Njena obitelj vjeruje da je pronašli "američki san". Kupili su kuću, marljivo rade, i legalno žive u Sjedinjenim Državama. Premda zarađuju malo, osjećaju da su se dobro snašli u životu."
Poput Gabi, i sama Gomez došla je u Miami iz Kolumbije kada je bila dijete. Ona razumije kontradikciju s kojom se moraju nositi mnogi mladi imigranti dok pokušavaju izbalansirati tradicionalna očekivanja svojih obitelji s onim što žele sami za sebe.
"Od nje se očekuje da bude kod kuće, da ne ide na koledž, ili učini nešto što bi bilo suprotno ideji njene obitelji o tome što je dobra ići. No, ona ima aspiracije i snove koje će je povesti izvan tog svijeta."
Radnja knjige zbiva se u Miamiju u kasnim 60-im godinama prošlog stoljeća, u vremenu koje su obilježile političke i društvene promjene, uključujući i novu ulogu žena u društvu. No, kaže Gomez mnoge hispaničke žene još uvijek ne uživaju u prednostima koje je to vrijeme donijelo.
"Dok sam obilazila mjesta diljem zemlje i govorila o svojoj knjizi, upoznala sam mlade žene, također imigrantice, koje bi mi prilazile i govorile da se i same moraju nositi s takvim problemima još i danas. Ne želimo izdati svoje obitelji, no mi želimo otići i iskusiti zanimljive stvari koje naše obitelji možda ne mogu razumjeti, jer oni dolaze iz jednog drugog svijeta, i njihova su razmišljanja još uvijek drugačija."
U knjizi, Gabi je sučeljena sa još jednom dilemom. Njen otac gubi posao i počne patiti od mentalnih problema. Sve to je previše za njenu majku, koja se i dalje pretvara da je sve normalno, i obitelj se odbija uhvatiti u koštac s tim problemom. Gomez objašnjava da, za mnoge hispaničke obitelji, mentalna bolest predstavlja moralnu propast, i problem koji se mora sakriti.
"Postoje izvješća da samo jedan od 11 Hispanika s mentalnom bolešću traži pomoć. Dakle, to je i dalje veliki problem u našem društvu. U mojoj knjizi, obitelj se plaši da će otac izgubiti dozvolu stalnog boravka u Sjedinjenim Državama, te ga drže kod kuće, i pokušavaju ga okupirati raznim stvarima, što znači da se sami kriju od agencija i institucija koje im u stvari mogu pomoći."
No, knjiga završava pozitivno, jer Gabi stječe samopouzdanje, obrazuje se i nalazi snagu da postane neovisna mlada žena. Gomez kaže da ovakav završetak održava njen optimizam glede budućnosti mladih imigranata koji vjeruju u američki san.
"Kontaktiram s mnogim mladim imigrantima i vidim da su oni puni nade i želje da nastave s promjenama i da ne žele skrivati probleme i brige, nego sudjelovati u društvu na jedan demokratski način, kakav god da bio njihov zakonski status. Mislim da je to nešto predivno, i da prelazi granice različitih kultura. To mi pokazuje da jedan dio tog američkog sna i dalje živi u ovim mladim ljudima."
Iris Gomez kaže da je njen cilj kao pjesnikinje i spisateljice da pomogne ljudima da nadiđu svoje strahove i sanjaju o boljoj budućnosti. Dodaje da na tome i ona radi već 25 godina, kao imigracijski zagovornik i odvjetnik.