Proteklo je punih 50 godina od osnivanja Mirovnog korpusa, američke dobrotvorne organizacije čiji su članovi širom svijeta pomagali i pomažu u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i njezi, unapređenju poljoprivredne proizvodnje i uopće poboljšavanju uvjeta života u siromašnim i nerazvijenim zemljama.
Steve Kruse, jedan od dobrovoljaca Mirovnog korpusa, obilježavajući na svoj način tu godišnjicu, vratio se ovih dana u Sierra Leone, malu afričku zemlju velikih nevolja, i obnovio prijateljtsvo koje je uspostavio prije 40 godina. On i Salifu Mansaray prvi put su se sreli prije 40 godina u jednom malom selu. Steve učitelj u seoskoj školi, a Salifu dječak koji je ukrao kruh iz pekare.
„Salifu nije išao u školu i ja sam ga upisao. Poslije nastave dolazio je i pomagao mi oko kuće. Majka mu je umrla i ostao je sa mnom“ - prisjeća se Steve.
„Bio sam bolešljiv, imao i neku ranu na stomaku... Nisam imao nikoga ko bi brinuo o meni. Steve me zavolio“ - dodaje Salifu.
On i Steve izgubili su kontakt kada se Steve vratio u Sjedinjene Države. U Sierra Leoneu izbio je građanski rat i trajao godinama.
„Gledao sam vijesti i izvještaje. I godinama nijedne dobre vijesti, samo o ratu i ubistvima. Nisam mogao znati da li je Salifu živ, da li mu se nešto desilo“ - kaže Steve.
Po okončanju rata Steve Kruse je došao do e-mail adrese jednog od zvaničnika u Sierra Leoneu i poslao mu poruku. Ubrzo je uslijedio odgovor - Salifu Mansaray je policijski narednik.
„Zamislite moju sreću kada sam ponovo uspostavio kontakt sa prijateljem nakon 30 godina. Bio sam presretan, vjerujući da ću Stevea ubrzo i vidjeti“ – takođe se prisjeća Salifu.
I to se desilo. Steve Kruse je u Sierra Leone došao tačno na 50. godišnjicu osnivanja Mirovnog korpusa i, istovremeno, 50. godišnjicu neovisnosti te zemlje. Ne samo da se sretne sa prijateljem, nego da pomogne i školi u kojoj je nekada bio učitelj.
„Salifu i ja smo donijeli neke potrepštine za školu. Želio bih da svako dijete, kao nekada Salifu, ide u školu, da mu se pruži ta šansa. Planiram osigurati nešto stipendija da bi djeca mogla početi sa školovanjem“ - kaže Steve.
„U našu nekadašnju školu donijeli smo dosta knjiga. Uz stipendije koje će, siguran sam, Steve osigurati mi razmišljamo i o drugoj pomoći siromašnoj i neobrazovanoj djeci“ - dodaje Salifu.
Sve što od sada pa ubuduće urade Steve Kruse i Salifu Mansaray biće osobna pomoć njih dvojice, njihovih porodica i prijatelja, kao rezultat volontiranja u Mirovnom koprusu, iskustvu kojem im je uveliko promijenilo život.
„Volontirajući za Mirovni korpus bio sam u prilici razmišljati i o drugim mjestima i ljudima, daleko od mog rodnog okruženja. Odrastao sam u Kansasu, živio u Tennesseeju, a sa Mirovnim koprusom upoznao jedan drugi svijet i živio u mjestima koja su mi bila drugi dom“ - ističe Steve.
Vrativši se u Sierra Leone, u malo selo Bafodia, u svoj drugi dom, Steve Kruse nije zatekao mnogo promjena na bolje. U Bafodiji još uvijek nema struje, ljudi po vodu idu do šumskih izvora....
I drugi volonteri Mirovnog korpusa vratili su se u Sierra Leone nakog 15 godina odsustva zbog građanskog rata.
Steve i Salifu su uvjereni da će neki drugi mladi Amerikanac doći u selo u kojem je počelo njihovo prijateljtsvo, da će učiti i pomagati djeci kao što je to nekad radio i Steve Kruse.