Novi pilot-program i istraživanje koje finansira država koristi pse koji mogu nanjušiti koronavirus kako bi otkrili prisutnost virusa u roku od 10 sekundi sa visokom tačnošću. Preliminarni rezultati ispitivanja pokazuju da su psi, koji su ranije korišteni za otkrivanje bolesti poput raka i malarije, uspjeli identificirati virus s preciznošću od gotovo 100%.
Mnogi su psi uspjeli otkriti koronavirus mnogo prije nego što je pacijent razvio simptome, što čak ni laboratorijski testovi ne uspijevaju učiniti.
Nakon što putnici u Helsinki stignu iz inostranstva i pokupe prtljagu, pozvani su da krpom obrišu vrat kako bi sakupili uzorke znoja koji se potom stave u usisnu kutiju. U odvojenom separeu, trener pasa postavlja kutiju uz nekoliko limenki koje sadrže razne mirise i pas kreće na posao.
Naučnici još nisu utvrdili što tačno psi nanjuše kad otkriju virus, ali jedna preliminarna studija objavljena u julu otkrila je da postoje "vrlo visoki dokazi" da su se mirisi znoja osobe pozitivne na COVID-19 razlikovali od onih koji su nemaju virus. To je ključno, jer psi mogu otkriti razliku zahvaljujući svom oštrom njuhu.
Naime, lako hlapljive tvari u znoju se razlikuju između osoba koje su inficirane i onih koje nisu. Psi imaju čulo njuha koje je 10 000 do 100 000 puta osjetljivije nego ljudsko i mogu osjetiti male promjene u mirisu. Međutim, kod istraživanja kako psi mogu nanjušiti prisustvo raka štitnjače, preciznost ovakve dijagnostike je bila svega oko 88%. U radu koji je vezan za pilot-studiju s helsinškog aerodroma, objavljenog u BMC Infectious Diseases, navodi se kako su psi imali dijagnostičku senzitivnost tj. da su pravilno raspoznali osobu koja ima virus, od 82.63%, dok je dijagnostička specifičnost iznosila 96.35%.
Ovo je relativno visoka specifičnost, ali ne i senzitivnost, ali na aerodromu svakako u pilot-programu koriste i PCR testiranja te im psi služe kao jedna vrsta „trijaže“ prije PCR-a. U komentarima na ovaj rad koje su dale stručne osobe koje nisu bile uključene u studiju (peer-reviews), navode se i potencijalna ograničenja ovakvog pristupa, recimo da psi ne mogu diskriminirati ovaj virus od nekih drugih koronavirusa. Također, u samoj studiji, na koju se oslanja projekat u Helsinkiju, istraživano je samo kako psi osjete osobe koje su hospitalizirane. Na terenu, situacija je drugačija i osobe mogu imati blage simptome ili biti bez simptoma, što utječe na promjenu sastava hlapljivih komponenti znoja. Sami autori su svjesni ovih ograničenja i naglašavaju da se radi o preliminarnoj studiji.
Ako pas uzorak označi kao pozitivan, putnik se upućuje u zdravstveni centar aerodroma na besplatni test PCR virusa.
Iako je bilo slučajeva da se životinje zaraze novim koronavirusom, čini se da se psi ne mogu lako zaraziti. Nema dokaza da psi mogu prenijeti virus na ljude ili druge životinje.
Naučnici iz drugih zemalja, poput Francuske, Njemačke i Britanije, bave se sličnim istraživanjima, ali Finska je prva zemlja u Evropi koja je pustila pse na posao kako bi nanjušili novi koronavirus.
Finski naučnici kažu da bi se, ako se pilot program pokaže efikasnim, psi mogli koristiti za brzu i efikasnu provjeru posjetitelja u prostorima poput domova za stara lica ili bolnica kako bi se izbjeglo nepotrebno stavljanje karantena za zdravstvene radnike.
Predstavnici Univerziteta u Helsinkiju, koji provodi ovo istraživanje, rekli su da će Finskoj trebati između 700 i 1000 posebno dresiranih pasa koji njuškaju koronavirusom kako bi pokrivali škole, trgovačke centre i domovepenzionera. Za širi obuhvat bi bilo potrebno još više treniranih životinja - i samih trenera.
