Linkovi

Izdvojeno

Palmer i Eichhorst traže od bh. političara saradnju i kompromise

Zgrada Parlamenta i Vijeća ministara BiH (Izvor: BIRN BiH)

EU traži hitnu deblokadu institucija BiH i puni, bezuslovni povratak u državne institucije koji će omogućiti njihovo funkcionisanje, poručeno je nakon sastanka zvaničnika EU i SAD sa članovima zajedničkog kolegijuma oba doma Parlamentarne skupštine BiH o izbornoj reformi.

Nakon sastanka održanog u zgradi bh. parlamenta 26. januara, novinarima su se obratilli direktorica pri Evropskoj službi za spoljne Angelina Eichhorst, viši zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova SAD zadužen za izbornu reformu u BiH Matthew Palmer i zamjenik predsjednika Doma naroda BiH, Dragan Čović.

Eichhorst je poručila da „blokada rada parlamenta BiH i drugih državnih institucija jednostavno obustavljaju sve životno potrebne aktivnosti koje bi se trebale odvijati“, i da je trenutna politička kriza neprihvatljiva građanima BiH, da je neprihvatljiva za EU i njihove partnere, a „trebalo bi da bude neprihvatljiva poslanicima u bh. parlamentu“.

Apostrofirala je da rješenja moraju biti dogovorena u Parlamentarnoj skupštini BiH, kao domu demokratije, i ocijenila „da je saglasnost svih političkih subjekata o izbornoj i ustavnoj reformi apsolutno jedno od ključnih pitanja“, iako te saglasnosti još nema.

„Povjerenje u izborni proces i rad institucija ozbiljno je narušen zbog određšenih, kredibilnih, navoda o izbornim prevarama, a naravno građani žele da imaju izborni proces kojem mogu vjerovati“, naglasila je Eichhorst.

Kaže da su ona i Palmer tražili od bh. političara saradnju i kompromise na putu ka konačnom rješenju jer, kako kaže, „vrijeme nam ne ide u prilog“. Podsjetila je da bi se time napravio značajan iskorak na evropskom putu BiH.

Istakla je da i EU i SAD čvrsto podržavaju ujedinjenu, suverenu, mirnu i naprednu BiH, kao jednu teritoriju, jednu državu, sa jednim narodom.

Palmer: Jake institucije važne za izlazak iz krize

Palmer je apostrofirao da su jake institucije najvažnije da bi se izašlo iz političke krize.

Naglasio je da je važno osigurati integritet izbornog procesa, da se svaki glas čuje i da svaki glas bude prebrojan, ali i da svi bh. građani imaju priliku da ravnopravno učestvuju u borbi za vlast na različitim nivoima.

Dodao je da je važno da se u institucionalnom okviru države odražava to da prava konstitutivnih naroda budu ispoštovana.

„U potpunosti podržavamo EU perspektivu BiH, u skladu sa dejtonskim okvirom – jedna država, dva entiteta, tri konstitutivna naroda“, naglasio je Palmer.

Istakao je da je važno da su institucije FBiH jake i funkcionalne, da bi FBiH bila u ravnoteži sa RS – što bi takođe trebalo da omogući funkcionalan dejtonski sistem.

„Malo vremena je ostalo za postizanje sporazuma. Važno je da se izbori održe na jesen, kako je i planirano, te da izborne promjene budu implementirane minimalno šest mjeseci prije izbora“, upozorio je Palmer.

Zaključio je da će on i Angelina Eichhorst raditi sa svim akterima ovog procesa kao partneri da bi došli do sporazuma.

Čović: Predstavnici SAD i EU su tu samo da pomognu

Dragan Čović je naglasio da im je na sastanku jasno stavljeno do znanja da političari iz BiH moraju sami da provedu reformu, a da su predstavnici SAD i EU tu samo da im pomognu.

On je istakao da su četiri ključna cilja izborne reforme – osiguravanje legitimnog predstavljanja svih konstitutivnih naroda, ograničene izmjene ustava, očuvanje integriteta izbornog procesa, te osiguravanje funkcionisanja Federacije BiH.

Podsjetio je da BiH mora u ovom procesu implementirati sve presude sudova, kako domaćih tako i međunarodnih.

„Ako bismo napravili dogovor oko izbornog zakona sigurno bi se relaksirali odnosi po pitanju političke krize“, ocijenio je Čović.

Jevreji, Romi i drugi "nekonstitutivni narodi" u BiH, kao i oni građani koji se ne žele nacionalno izjasniti, od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i završetka rata 1995. čekaju mogućnost kandidovanja i biranja za članove Predsjedništva BiH, te delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH u kojem u tri kluba sjedi po pet Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Ni Bošnjaci i Hrvati iz entiteta Republika Srpska, kao ni Srbi iz entiteta Federacija BiH ne mogu se kandidirati ili delegirati na te pozicije.
Presudu može provesti Parlamentarna skupština BiH gdje je za izmjene Ustava BiH potrebna dvotrećinska većina koja bi podržala neki od prijedloga, a koje dosad nije bilo, tako da nijedna od ovih presuda nije implementirana.

Blokada vlasti na državnom nivou traje od kada je bivši visoki predstavnik, Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH i zabranio negiranje genocida, u julu 2021. godine.

Tada su se predstavnici RS povukli iz državnih institucija, i od tada ne učestvuju u donošenju odluka.

U mjesecima kasnije, iz entiteta RS stizale su najave otcjepljenja i prijenosa nadležnosti sa BiH na RS u oblasti odbrane, pravosuđa, finansija, nabavke lijekova i bezbjednosti.

See all News Updates of the Day

Kako je turska ekstremistička organizacija “Sivi vukovi” gradila ogranak u BiH

Grey Wolfs illustration, Foto: Birn BiH

Ekstremistička organizacija iz Turske koju neke zemlje žele proglasiti terorističkom, skoro deset godina stvara svoj ogranak u Bosni i Hercegovini, koji sada želi i zvanično da registruje, otkriva po prvi put istraživanje BIRN-a.

Pod krinkom humanitarnih akcija, organizacija “Ülkü Ocaklari” (Sivi vukovi) djeluje kao produžena ruka turske politike u BiH s vlastitom ulogom u progonu “gulenista” iz BiH, a susrete su imali s funkcionerima najmanje dvije bosanskohercegovačke političke partije.

Stotinama kilometara udaljen od Bosne i Hercegovine, Hüseyin Çakalli i dalje je autoritet za članove organizacije koju je prije skoro deset godina osnovao u državi gdje je došao da studira.

Ovaj vođa još uvijek neformalnog ogranka turske organizacije “Ülkü Ocaklari” (Sivi vukovi), čiji pojedini članovi flertuju s neofašizmom, pristao se s novinarima Balkanske istraživačke mreže (BIRN) sresti samo u Şanlıurfi, gradu na krajnjem jugoistoku Turske, u blizini granice sa Sirijom. U dvomilionski grad s velikim brojem sirijskih izbjeglica i jedan od najstarijih u Turskoj, ulazi se prolaskom pored postavljenih policijskih barikada.

Bivši student arhitekture u BiH, Çakalli je u ovom gradu osnovao firmu i hvali se radovima na novoj lokalnoj bolnici. Na njegovim društvenim mrežama fotografije ističu tri stvari – brak s Bošnjakinjom, aktivnosti “Sivih vukova” u BiH te bliskost s gradonačelnikom Urfe, kako i dalje zovu grad poznat po tradicionalnoj turskoj kuhinji, uzgoju pistacija i 12.000 godina starom hramu.

Pretražujući stotine fotografija na društvenim mrežama, BIRN je prije intervjua uspio da identifikuje nekoliko članova organizacije, njihove aktivnosti te dio strukture “Sivih vukova” u BiH.

Istraživanje BIRN-a pokazuje da misiju koju je započeo Çakalli ostvarujući kontakte s pripadnicima Stranke demokratske akcije (SDA), danas nastavljaju mladi ljudi čiji rad kontroliše. Prilikom nedavne posjete gradonačelnice Sarajeva Şanlıurfi, dobrodošlicu joj je uputio i Çakalli.

Hüseyin Çakalli. Foto: BIRN BiH
Hüseyin Çakalli. Foto: BIRN BiH

On je izgledao pomalo iznenađeno što zaista vidi novinare iz BiH ispred hotela u kojem je dogovorio susret u Urfi i gdje se činilo da ga osoblje dobro poznaje. Dok se na tečnom bosanskom jeziku izvinjavao za kašnjenje i objašnjavao da se to desilo zbog zadržavanja na gradilištu koje nadgleda, on je novinare pozvao na razgovor u lokalni ured Stranke nacionalističkog pokreta (MHP). Ova ultranacionalistička stranka ima značajan broj predstavnika u turskom parlamentu koji podržavaju vladajuću Stranku pravde i razvoja Recepa Tayyipa Erdoğana.

Sjedište stranke nedaleko je od gužve i buke glavne ulice. U razgovoru tokom kratkog hoda, Çakalli, čovjek blijedog lica i rijetke brade, želio je ostaviti utisak dobrog domaćina, ali i saznati zašto je novinarima bilo dovoljno važno doletjeti iz Sarajeva zbog jednog intervjua.

Mala prostorija na trećem spratu zgrade u kojoj je sjedište lokalnog ogranka stranke, ukrašena je zastavama partije, ali i “Ülkü Ocaklarija” (Sivih vukova), omladinske organizacije MHP-a poznate po nasilju i ekstremističkim stavovima svojih članova, zbog čega je nekoliko zemalja želi staviti na listu terorističkih. To je jedino pitanje zbog kojeg Çakalli podiže svoj inače blag i ujednačen glas i s bosanskog prelazi na turski jezik i obraćanje s novinarke usmjerava prema prevodiocu.

On smatra nepravednim zabrane djelovanja u Francuskoj i korištenja znakova “Sivih vukova” u Austriji, oštre reakcije Nizozemske i Njemačke na djelovanje ove organizacije te razmišljanja u SAD-u i Evropi da se oni uvrste na listu terorističkih organizacija.

Vidno razočaran takvim odnosom, Çakalli navodi kako se “uvijek suočavamo s optužbama država u EU, a Gülen ne”.

“Mislim da zapadne vlasti nas guraju jer mi volimo našu državu”, kaže on.

Njegovo lice mijenja izraz i mršti se kada govori o sljedbenicima Fethullaha Gülena, nekadašnjeg Erdoğanovog saradnika, koji od 1999. živi u SAD-u i koga turske vlasti sumnjiče za organiziranje neuspjelog državnog udara u Turskoj u julu 2016. godine.

Aktivisti i vlade zemalja Zapadne Evrope kritikovali su turske vlasti navodeći da su prekomjerno i često neopravdano koristile izgovor neuspjelog puča da se obračunaju sa opozicionim aktivistima i novinarima. Ali Çakalli ponosno ističe da je i sam učestvovao u progonu “gulenista” u BiH. On to smatra prirodnim jer rad “Sivih vukova” vidi kao produženu ruku turske zvanične politike.

U intervjuu za BIRN on je po prvi put otkrio način na koji je osnovana i djeluje organizacija “Sivih vukova” u BiH, tvrdi da je za rad ogranka saglasnost dala centrala u Ankari i Ambasada Turske u Sarajevu, ali i otkriva planove za zvaničnu registraciju.

Pojašnjava kako od srednje škole kroz organizaciju “Ülkü Ocaklari” teži ostvarenju turskog sna i borbi za pravedno društvo. Pristaje govoriti na bosanskom jeziku, koji skoro tečno govori, ali povremeno zastajkuje. Strahujući da će reći nešto pogrešno, povremeno traži pomoć turskog novinara koji je s BIRN-om prisustvovao razgovoru.

Izbor bratske zemlje na Balkanu za Çakallija nije bio slučajan nego logičan slijed praćenja turskog djelovanja, koje on kroz organizaciju osnovanu u BiH želi ostvariti.

“Naša baza je Turska. Ako je Turska u Bosni, mi smo tamo. Ako je Azerbejdžan, mi smo tamo. Što ne idemo na Siciliju? Nema [turske] države tamo”, priča on dok navodi humanitarne akcije za koje mu je trebala saglasnost centrale “Ülkü Ocaklarija” u Ankari.

S nekoliko kolega, on 2013. godine u BiH neformalno osniva “Ülkü Ocaklari”, organizaciju “Idealnih srca” poznatiju kao “Sivi vukovi”. Iako više ne živi u BiH, povratak kući u Tursku želi iskoristiti za stvaranje kontakata i pomoć organizaciji koja i dalje funkcionira.

Pripadnici bh. organka “Sivi vukovi” u Sarajevu. Foto: Facebook, screenshot
Pripadnici bh. organka “Sivi vukovi” u Sarajevu. Foto: Facebook, screenshot

Çakalli kaže kako nije imao namjeru osnovati bh. ogranak organizacije “Ülkü Ocaklari”, osnovane 60-ih godina prošlog vijeka, koja se danas smatra glavnom organizacijom koja brani i širi krajnje desničarsku ideologiju utemeljenu na vjeri u superiornost turske nacije.

Po dolasku u BiH on je želio putovati i vidjeti sve što ova zemlja nudi.

“Otišao sam u Mostar, u Blagaj na tekiju (…) Vidim pet momaka kako se lijepo ponašaju, čitaju, pričaju… Sviđa ti se što ih vidiš”, prepričava on svoje iskustvo, navodeći kako ga je to podsjetilo na organizaciju u kojoj je član od srednje škole.

Tada je pozvao centralnu organizaciju, koju je zanimalo da li će jedan ovakav ogranak biti “državni problem”.

“Rekli: ‘Ako neće biti problem državni i nacionalni, možeš se baviti.’ Pričao s Ambasadom, rekli: ‘Bavi se’”, priča Çakalli osvrćući se na period u kome se, prema člancima i fotografijama objavljenim na internetu, i tadašnji bh. konzul Hrvoje Kanta u Istanbulu sreo s predstavnicima ove organizacije.

BIRN nije mogao dobiti komentar konzula o ovom susretu.

Iz Ambasade Turske u BiH i Ministarstva vanjskih poslova BiH nisu odgovorili na upite o organiziranju bh. ogranka i sastanku održanom u Istanbulu. Çakalli navodi kako ga je Ankara imenovala za predsjednika neregistriranog bh. ogranka 2014. godine.

Iako članovi ne skrivaju djelovanje u BiH, njihovo postojanje i rad nisu bili poznati široj javnosti. Na stranici ovog ogranka na Facebooku se izvještavalo od njegovog osnivanja, a ima više od 5.000 pratilaca. Posljednju objavu na Facebooku ogranak je imao 2018. godine. U njoj se obavještava kako je predsjednik Devlet Bahçeli odobrio provođenje humanitarne akcije u BiH.

Bahçeli je osnivač “Ülkü Ocaklarija”, te predsjednik Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), koji je na izborima 2018. godine bio u koaliciji sa Strankom pravde i razvoja (AKP), koju predvodi Recep Tayyip Erdoğan.

Erdoğanu je Bahçeli prošle godine poklonio “Mapu turskog svijeta”, čiji se krak proteže sve do sjevernih dijelova BiH.

Akcija klanja kurbana u BiH. Foto: Instagram, screenshot
Akcija klanja kurbana u BiH. Foto: Instagram, screenshot

Objave na Instragram stranici s nazivom ogranka u BiH prestale su 2018. godine, ali je napravljena nova istog naziva “Bosna-Hersek Ülkü Ocaklari” [Sivi vukovi Bosna i Hercegovina]. Objave su na njoj počele 2020. godine i nastavljaju se do danas. U jednoj od objava iz jula prošle godine Çakalli drži baner s natpisom o klanju kurbana tokom Bajrama u BiH.

To je, kako on priča, bila tradicija tokom devet godina koju je ova organizacija provodila u BiH.

“Devet Bajrama sam bio tamo, 160 ovaca totalno sam zaklao, sedam bikova, i to dijelio po čitavoj Bosni, ne samo gdje su muslimani”, priča Çakalli.

Za svaku od njih mu je, kako kaže, trebalo odobrenje centralnog ogranka organizacije iz Ankare.

“Mi zovemo Ankaru, centar, ako imaju da šalju. Ako ne, pravi se reklama, ‘Ülkü Ocaklari’ u svijetu. Na internetu izađemo mi i kažemo: ‘Dijelimo kurban cijelom svijetu’”, pojašnjava Çakalli, navodeći kako se i ostale akcije provode na sličan način.

Takva okrenutost ogranka ove organizacije ka Turskoj može ukazivati na veću razinu pripadnosti u odnosu na druge ogranke, smatra izvršni direktor organizacije “Counter Extremism Project” (CEP) David Ibsen.

On navodi kako turski nacionalisti na poraz Osmanlija u Balkanskim ratovima gledaju kao na veliku tragediju koju ne mogu prihvatiti, zbog čega učvršćuju svoj interes za ovu regiju.

“Turska također ulaže u obnovu džamija i povijesnih građevina iz osmanskog razdoblja na Balkanu, što se može promatrati kao dio ekspanzije meke moći neoosmanizma”, navodi Ibsen, dodajući kako su aktivnosti “Ülkü Ocaklarija” vjerovatno dio ove političke agende.

U publikaciji Ülkü Ocaklari: Tursko-islamistički ekstremno desni ekstremizam profesor Hüseyin Çiçek opisuje kako je u središtu turske percepcije i ideologije vjerovanje da su turski narodi izvorno živjeli u Aziji i počeli se seliti prema modernom Balkanu.

“Moglo bi se pretjerati i reći da se domovina turskog naroda proteže od južnih granica bivše Jugoslavije do Xinjianga”, navodi se.

Akcija organiziranja iftara. Foto: Instagram, screenshot
Akcija organiziranja iftara. Foto: Instagram, screenshot

Praćenje “gulenista” kao neslužbeni zadatak

Bratski odnos s BiH vlast u Ankari željela je iskoristiti tokom 2018. i 2019. godine potražujući takozvane “guleniste”.

Izručenja koja je Erdoğan očekivao iz BiH zaustavio je Državni sud, koji je ove zahtjeve odbijao navodeći kako Ujedinjene nacije (UN) pokret Gülena nisu zvanično proglasile terorističkim, što je uslov da ih i BiH smatra takvima.

Turski državljani koje je vlast proglasila “gulenistima” od straha su bježali iz BiH, ne znajući koliki bi pritisak mogao biti u budućnosti.

Razočaran odlukom Suda, koju smatra nepravednom, Çakalli navodi kako je odnos prema “gulenovcima” drugačiji u odnosu na “Ülkü Ocaklari”.

“U BiH sam prijavljivao ‘gulenovce’. Zvao sam lokalnu policiju. Oni dođu i pitaju ko je. Neću u Bosni lagati policiju”, prisjeća se Çakalli i dodaje da bi volio da su tada “gulenovce” zatvorili.

“Ako je izdao moju državu, sutra će i tebe”, kaže on.

U Ministarstvu vanjskih poslova Turske smatraju Gülenov pokret zaslužnim za to što se u State Departmentu u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) došlo do zaključka kako se treba sačiniti izvještaj o “Sivim vukovima” kako bi se potom odlučilo da li će se ona označiti kao teroristička.

Predstavnik “Sivih vukova” u SAD-u naveo je da su osobe koje se mogu povezati s vođom FETO-a, kako turske vlasti nazivaju “gulenovce”, Fethullahom Gülenom bile na sastanku s demokratskom zastupnicom koja je predstavila ovaj zahtjev.

Dok Çakalli “gulenovce” smatra izdajnicima, neke države Evrope organizaciju koju on predvodi u BiH žele da zabrane.

Tokom 2020. godine Francuska je zabranila djelovanje “Ülkü Ocaklarija” zbog govora mržnje i političkog nasilja. Njeni članovi su učestvovali u sukobima s Armencima koji pozivaju da se ubistva njihovih predaka priznaju kao genocid, što Turska odbacuje.

U Nizozemskoj i Njemačkoj postoji inicijativa za zabranu ovih organizacija, dok je Evropski parlament pozvao države članice Evropske unije da je proglase terorističkom grupom.

“Mi smo za njih barbari. Svijet je veliki, može svako doći, gledati ko smo, šta smo, tako da je isto; oni nama kažu ‘vi ste loši’, ali mi kažemo ‘šta smo radili dosad, sve je tu’. Nemaju argumente da nam kažu da smo loši. Mi imamo podršku naše države, mogu raditi šta god hoće i pričati”, kaže Çakalli, koji sebe i druge pripadnike ove organizacije ne smatra nacionalistima.

On za BIRN potvrđuje kako i danas sarađuje sa ovim ograncima organizacije u evropskim zemljama gdje je njihovo djelovanje kritikovano.

Prema Çakallijevoj objavi na Facebooku iz 2017. godine, akciju prikupljanja odjeće za djecu pomogla je upravo organizacija iz Njemačke.

Çakalli se prisjeća da su iz Njemačke drugom prilikom poslali novac da se kupi krevetić za djecu. On djelovanje organizacija, kako u Njemačkoj, tako i drugim zemljama u kojima se poziva na njihovo zatvaranje, smatra legitimnim sve dok se ne zatvore. Kaže kako države koje ih označavaju ekstremnima nemaju nikakve argumente. Jedini razlog zbog kojeg bi, prema njegovom mišljenju, saradnja bila prekinuta jeste da ih Turska proglasi neprijateljem.

“Sivi vukovi” su tokom 2020. godine izazvali nerede na mirnom skupu ženske kurdske organizacije u Beču kojim se željelo ukazati na sve veći broj ubistava žena u Turskoj i Austriji.

U Rezoluciji Evropskog parlamenta o izvještajima Evropske komisije o Turskoj za 2019. i 2020. godinu navodi se kako se rasistički desni ekstremistički pokret poznat kao “Sivi vukovi” širi u državama članicama EU, te kako je potrebno pomno pratiti njihove aktivnosti i suprotstaviti se njihovom utjecaju.

“On je posebno opasan za osobe kurdskog, armenskog ili grčkog porijekla, ali i za sve one koje ova grupa smatra protivnikom”, stoji u Rezoluciji.

Navodeći kako su “Sivi vukovi” organizacija zabranjena zbog ekstremističke prirode i sposobnosti poticanja nasilja, David Ibsen dodaje kako je doktrina ove organizacije evoluirala s vremenom, od idealiziranja Turaka do idealiziranja “turskih muslimana”.

“‘Sivi vukovi’ su međunarodna fašistička, turska nacionalistička i panturska organizacija i pokret”, navodi Ibsen.

Bitnost političkog povezivanja

Organizacija “Ülkü Ocaklari” zvanično je registrirana u Njemačkoj. Bosanskohercegovački ogranak to, prema dostupnim registrima udruženja i riječima Çakallija, nikada nije uradio.

Çakalli kaže da to nije urađeno jer je bilo teško ispuniti birokratske stvari, ali da je postojalo odobrenje Ankare. Çakalliju je važno da sve što radi u BiH bude shvaćeno kao da poštuju propise pa moli turskog novinara da prenese kako nije bilo ilegalnog djelovanja, te da se organizacija bavila humanitarnim radom.

Ali, prema zakonima u BiH, za humanitarno djelovanje i skupljanje novca mora postojati registrovano udruženje te priznanice o prijemu i isplati novca.

Ibsen pojašnjava kako se ova organizacija integrira u siromašnije zajednice kroz društveni i humanitarni rad.

“To im omogućava da regrutiraju ili se u najmanju ruku dodvore lokalnom stanovništvu, koje će onda podržati njihovo postojanje i misiju”, zaključuje on.

Čak i bez registracije, Çakalli se nada da će novi članovi u BiH preuzeti buduće akcije pomoći.

Nekoliko članova se, s gestom spojenih prstiju, početkom godine fotografiralo u Travniku, navodeći kako ispunjavaju zadatke predsjednika Çakallija.

Ovaj gest je austrijska vlada zabranila 2018. godine. On podrazumijeva podignut mali prst i kažiprst, te stisnut palac, srednji prst i prstenjak. Osim gesta, zabranjen je i simbol “Sivih vukova”, koji, kako pojašnjava Zeki Velidi Togan, važni “Ülkü Ocaklari” intelektualac, predstavlja vuka – ženku ili mužjaka koji slijede različite tradicije.

Novi članovi bh. “Ülkü Ocaklarija” će biti dužni o svakom koraku tražiti saglasnost Çakallija.

Članovi “Sivih vukova” u Travniku. Foto: Instagram, screenshot
Članovi “Sivih vukova” u Travniku. Foto: Instagram, screenshot

Kad su ga novinari BIRN-a pitali za kontakte u BiH, Çakalli je kazao kako je organizacija samostalno djelovala, dodavši kako je za ostvarivanje bilo kakvih većih ciljeva potrebna saradnja s političarima.

“Ako otvorimo školu, ko će pomoći – političar. Ne mogu sam s ministrom pričati, moram prvo projekat, argument. Idem svom političaru, kažem: ‘Mi hoćemo to raditi.’ Da ja sam idem, ministar će reći: ‘Ko si ti?’ Politika zato ide, treba povezati”, navodi on.

Bekira Şengöza roditelji su 2010. godine poslali na studije u BiH, što su prenijeli turski mediji. Četiri godine kasnije, Şengöz je prisustvovao sastancima ogranka “Ülkü Ocaklarija”. Iza zatvorenih profila na društvenim mrežama, Şengöz i dalje odobrava objave ove organizacije.

On je sin dugogodišnjeg člana MHP-a Metina Şengöza, koji je osnovao fondaciju za prihvat studenata koji se sele iz jednog mjesta u drugo kako bi se školovali.

Kako se, prema natpisima na stranici “Vukova”, dâ naslutiti, Çakallijev zamjenik trebao bi biti Şamil Duman, prvak Turske u kickboxu.

Duman, koji je ranije pristao da razgovara s novinarima BIRN-a, prestao je odgovarati na upite na broj telefona preko kojeg je ranije komunicirao.

Upoznavanje Bosne, u kojoj je najmanje pola godine, započeo je kao i Çakalli, obilaskom Mostara i tekije u Blagaju, te Travnika, Zavidovića i Konjica.

Dok završava zvanični dio razgovora u kancelariji MHP-a u Urfi, Çakalli novinare moli da odu upoznati i predsjednika lokalnog ogranka partije.

Bakır Bostanci, predsjednik MHP-a u Şanlıurfi, nije želio govoriti zvanično za BIRN tada, ističući kako vjeruje da je Çakalli sve dobro predstavio i da će se ogranak koji vodi dalje širiti.

Dan nakon posjete novinara BIRN-a, na poziv gradonačelnika Şanlıurfe Zeynela Abidina Beyazgüla, delegacija Grada Sarajeva je došla u zvaničnu posjetu.

Nedugo nakon njihove posjete, Çakalli je na Twitteru objavio kako je, na poziv gradonačelnika, upoznao gradonačelnicu Benjaminu Karić, članicu Socijaldemokratske partije (SDP).

“Dobri dani su vrlo blizu za Şanlıurfu”, napisao je tom prigodom Çakalli.

Odgovarajući na upit BIRN-a o fotografiji sa članom ove ekstremističke organizacije, iz Grada Sarajeva su odgovorili da nije bilo zvaničnog sastanka.

“Delegacija Grada Sarajeva imala je sastanke i posjete isključivo s gradonačelnikom i predstavnicima Uprave”, naveli su u pisanom odgovoru za BIRN.

Razgovori s predstavnicima vlasti upravo su ono što Çakalli očekuje da bude ključni segment u razvoju organizacije “Ülkü Ocaklari” u BiH. Na taj način će moći raditi projekte, otvarati škole i produbiti djelovanje ove organizacije.

Dok je vodio bh. ogranak, sarađivao je i sa Rizvanom Halilovićem, koji je bio predsjednik Udruženja bosansko-tursko prijateljstvo Bosfor, te član Stranke demokratske akcije (SDA) i predsjednik SDA Makedonije.

Nakon njegove smrti, Çakalli je na svom profilu uputio izraze saučešća navodeći kako je on pružao podršku bosanskom ogranku “Ülkü Ocaklarija”.

“On je pomagao nama dosta, s njim smo pričali o humanitarnim akcijama. Pomogao nam je da podijelimo zekat koji je jedan čovjek iz Turske imao”, priča Çakalli, navodeći kako je Halilović bio prijatelj “našeg predsjednika”.

“On puno voli [naš] program, tako smo se i upoznali”, kaže i navodi kako iz BiH nikad nije tražio novac, već samo pomoć u podjeli prikupljenih sredstava.

Iz SDA nisu odgovorili na zahtjev za razgovor.

Objava Deniza Güzelaya iz 2017. godine. Foto: Instagram, screenshot
Objava Deniza Güzelaya iz 2017. godine. Foto: Instagram, screenshot

Želja za zvaničnom registracijom

Pomoć koju je Çakalli dijelio u BiH podržavali su trenutni i bivši predsjednik organizacije “Ülkü Ocaklari” – Ahmet Yiğit Yıldırım i Olcay Kılavuz. Kılavuz je bio predsjednik organizacije “Ülkü Ocaklari” sve do 2018. godine. On je i član MHP-a.

Akcije koje su provodili u BiH, Kılavuz je dijelio na svojim profilima. Na upit BIRN-a putem Facebooka za komentar nije odgovorio, kao ni Deniz Güzelay, koji je sa Çakallijem 2013. godine osnovao ogranak u BiH. Güzelay je danas potpredsjednik glavne organizacije u Ankari.

On na svom Instagram profilu i dalje dijeli fotografiju iz 2017. godine na kojoj ispred zastave MHP-a stoji s oružjem u ruci. U opisu navodi da je spreman za svaku borbu, citirajući izjavu Bahçelija, koji je istog dana objavio kako je “najmanje pet hiljada volontera” spremno da učestvuje u borbi, posebno u Kirkuku, gradu u Iraku.

Ogranak koji su Güzelay i Çakalli organizirali, kao i centralni u Ankari, više puta su odali počast Aliji Izetbegoviću, prvom predsjedniku SDA i prvom predsjedniku BiH.

Predavanje o njemu i o nezavisnosti BiH, tokom 2020. godine održao je Amir Duranović, profesor historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Ovo predavanje organizirao je ogranak “Sivih vukova” iz Denizli provincije, s jugozapada Turske.

Profesor Duranović je, na upit BIRN-a, naveo kako je održao jednosatni razgovor o historiji BiH u obliku “pitanja – odgovori” sesije.

“Nije bila riječ o bilo kakvom formalnom susretu niti ugovornim obavezama”, navodi Duranović u odgovoru, pojašnjavajući da nije imao informacija o djelovanju organizacije u BiH.

Organizaciju u BiH Çakalli planira u narednom periodu registrirati. Za to će svakako trebati slaganje turskih vlasti.

Želeći predstaviti kako funkcionira registrirani ogranak, Çakalli novinarima BIRN-a pokazuje prostorije registriranog ogranka “Ülkü Ocaklari” u Şanlıurfi.

Do zgrade u kojoj je smještena organizacija dolazi se prolaskom kroz čaršiju, na drugom spratu umjesto prozora visi baner s logom sivog vuka, simbola organizacije.

U konferencijskoj sali su okačene fotografije osoba kojima odaju počast kao šehidima. Rukovodilac ovog ogranka ima striktna pravila koja bez pogovora slijede dva dječaka koja se su zatekla u prostorijama. Ne pridajući puno pažnje gostima, dozvoljava snimanje.

Tu se, kako su kazali predstavnici organizacije, drže obuke djece i održavaju sastanci o budućima aktivnostima. Zbog nekih od aktivnosti iz prošlosti, David Ibsen navodi kako je “Ülkü Ocaklari” fašistički pokret koji se počeo isticati krajem 1970-ih u Turskoj. Na svom početku, pokret “Sivih vukova” bio je antikomunistički, te ga se smatralo odgovorom na uočenu prijetnju Turske iz Sovjetskog Saveza, što se s vremenom promijenilo.

U Izvještaju o zaštiti Ustava iz 2019. godine, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke navelo je kako organizacija “Ülkü Ocaklari” djeluje pod dvije krovne organizacije, koje funkcioniraju u okviru zakona, ali da uprkos tome postoje i druge strukture unutar kojih sljedbenici ove organizacije šire svoje rasističke ideje o superiornosti, posebice putem interneta.

“Prema onome što smatraju ukupnim pozitivnim političkim razvojem u Turskoj, organizirani sljedbenici pokreta Ülkücü odlučili su da ne poduzimaju nikakve radnje vezane za političku situaciju u Turskoj koristeći imena svojih vlastitih organizacija”, navodi se u izvještaju, koji zaključuje da sukobi suparničkih ekstremističkih skupina iz Turske predstavljaju prijetnju njemačkoj sigurnosti.

“Spontani nasilni sukobi izazvani situacijom mogu se dogoditi u bilo kojem trenutku, posebno uz uključivanje mladih sljedbenika Kurdistanske radničke stranke (PKK) i turskih desničarskih ekstremista koji nisu organizirani u udrugu”, navodi se.

Domaće sigurnosne institucije u BiH nisu odgovorile na upit BIRN-a da li im je poznato djelovanje “Sivih vukova” u BiH.

BIRN je kontaktirao nekoliko drugih članova “Sivih vukova” u BiH koje je identifikovao putem društvenih mreža, ali oni nisu odgovarali na zahtjeve ili su odbili razgovor.

Dodik - Putinov surogat na Balkanu

Dodik i Putin se susreli tokom ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu. (Fotografija preuzeta sa Twitter naloga Milorada Dodika)

Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je zabrinutost da bi Kremlj mogao da iskoristi svoje surogate na Zapadnom Balkanu i otvori novi front protiv Zapada. Krhki politički poredak u Bosni i Hercegovini, učinio je ovu zemlju lakšom metom.

Ukrajinski rat mogao bi potaknuti ilegalnu proizvodnju droge, kaže UN

FILE - A view of United Nations headquarters from inside the General Assembly hall on Sept. 21, 2021. The U.N. Office on Drugs and Crime said on Monday that the war in Ukraine could allow illegal drug production to flourish.

Rat u Ukrajini mogao bi omogućiti procvat ilegalne proizvodnje droge, dok budućnost tržišta opijuma ovisi o sudbini krizom pogođenog Afganistana, upozorili su u ponedjeljak Ujedinjeni narodi.

Prethodna iskustva s Bliskog istoka i jugoistočne Azije sugeriraju da zone sukoba mogu djelovati kao "magnet" za proizvodnju sintetičkih droga, koje se mogu proizvoditi bilo gdje, navodi Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) u svom godišnjem izvještaju. "Ovaj učinak može biti veći kada je područje sukoba u blizini velikih potrošačkih tržišta."

UNODC je priopćio da je broj demontiranih laboratorija za amfetamin u Ukrajini porastao sa 17 u 2019. na 79 u 2020., što je najveći broj zaplijenjenih laboratorija u bilo kojoj zemlji u 2020. godini.

Kapacitet Ukrajine za proizvodnju sintetičkih droga mogao bi rasti kako se rat nastavlja, dodaje se.

"Nemate policiju koja obilazi i zaustavlja laboratorije" u zonama sukoba, rekla je za AFP stručnjakinja UNODC-a Angela Me.

U izvještaju se također navodi da bi sukob mogao promijeniti i poremetiti rute trgovine drogom, uz sugestije da je trgovina u Ukrajini opala od početka 2022.

Situacija u Afganistanu — koji je 2021. proizveo 86 posto svjetskog opijuma — oblikovat će razvoj tržišta opijata, dodaje se u izvještaju UN-a.

Navodi se da bi humanitarna kriza u zemlji mogla potaknuti ilegalni uzgoj opijumskog maka, čak i nakon što su talibanske vlasti zabranile tu praksu u aprilu.

"Promjene u proizvodnji opijuma u Afganistanu imat će implikacije na tržišta opijata u gotovo svim regijama svijeta", rekli su UN.

Procjenjuje se da je 2021. godine 284 miliona ljudi koristilo drogu, ili jedna od svakih 18 ljudi diljem svijeta u dobi između 15 i 64 godine, navodi se u izvještaju.

Brojka je bila 26% veća u odnosu na 2010. godinu, pri čemu je rast stanovništva samo djelomično odgovoran za promjenu.

Proizvodnja kokaina popela se na novi rekord u 2020. na 1.982 tone.

Iako su većina konzumenata droga bili muškarci, Me je rekao da su žene u velikoj mjeri koristile stimulanse tipa amfetamina i da su bile nedovoljno zastupljene u liječenju.

"Za njih je to dvostruka stigma. Odlazak tamo znači i da se razotkriju", rekla je za AFP. “Dali smo preporuku o sigurnosti i kako osigurati da centri imaju mogućnost ugostiti djecu.”

Izvještaj UNODC-a temelji se na informacijama prikupljenim od država članica, vlastitim izvorima, te analizi institucionalnih izvještaja, medija i otvorenog materijala.

Nakon presude Vrhovnog suda SAD-a počinju da se zatvaraju klinike za abortus

Klinike su počele da se zatvaraju u nekim američkim državama nakon što je odlukom Vrhovnog suda u petak 24. juna uklonjeno ustavno pravo američkih žena na abortus.

Očekuje se da će oko polovine država uvesti nova ograničenja ili zabrane nakon što je sud poništio svoju 50-godišnju odluku Roe protiv Wadea.

A 13 država ima takozvane zakone o pokretanju koji će zabraniti abortus u roku od 30 dana.

Predsjednik Joe Biden opisao je presudu kao "tragičnu grešku".

U Phoenixu, Arizona, policija je ispalila suzavac nakon što su demonstranti koji podržavaju izbor lupali u vrata i prozore u glavnom gradu države. U Los Anđelesu demonstranti su nakratko blokirali saobraćaj na autoputu.

Očekuje se da će se protesti nastaviti u gradovima širom zemlje.

Na klinici za abortus u Little Rocku u Arkanzasu - državi s takozvanim zakonom o okidaču koji dopušta trenutnu zabranu - vrata područja za pacijente su se zatvorila čim je mišljenje suda objavljeno na internetu. Osoblje je zvalo da kaže ženama da su njihovi termini otkazani.

"Bez obzira na to koliko se jako pripremamo za loše vijesti, kada konačno stignu, jako pogađaju. Morati nazvati ove pacijente i reći im da je Roe protiv Wadea poništen, srceparajuće", rekla je medicinska sestra Ashli Hunt za BBC.

Pratnje na klinici, koje su iz dana u dan stajale na vrućini u Arkanzasu da bi pratile pacijente kroz gomilu demonstranata, držale su grupni zagrljaj. "Mislila sam da će ova zemlja i dalje brinuti o ljudima. I dalje će brinuti o ženama", rekla je gospođica Karen, glavna pratnja.

Napolju su slavili demonstranti protiv pobačaja.

"Vi ste na oprezu!" vikao je demonstrant na ljude koji još uvijek parkiraju automobile kod klinike koji još nisu čuli za odluku. "Moj prijedlog je da se okrenete i napustite ovo mjesto grijeha, ovo mjesto nepravde, ovo zlo mjesto".

U New Orleansu, Louisiana - još jednoj državi koja je pokretač zakona - Centar za zdravstvenu zaštitu žena, jedan od samo tri pružaoca abortusa u državi, zatvoren je u petak i njegovo osoblje je otišlo kući.

Izvan klinike, volonterka u pratnji Linda Kocher rekla je za BBC da će bogate žene i dalje moći pristupiti abortusima u drugim državama, ali da će "siromašne žene završiti u zaleđu" zbog nezakonitih postupaka. Ali borac protiv abortusa pastor Bill Shanks rekao je da je to "dan za proslavu".

Sve u svemu, očekuje se da će odluka Vrhovnog suda značiti da će oko 36 miliona žena u reproduktivnom dobu izgubiti pristup abortusu u svojim državama, prema istraživanju Planned Parenthood, zdravstvene organizacije koja pruža abortuse. Zakoni o pokretanju u Kentakiju, Luizijani, Arkanzasu, Južnoj Dakoti, Misuriju, Oklahomi i Alabami već su primenjeni.

  • Zabrane u Misisipiju i Sjevernoj Dakoti stupit će na snagu nakon što to odobre njihovi državni tužioci
  • Zabrana Wyominga će stupiti na snagu 29. juna, a zabranu Utaha mora potvrditi zakonodavno vijeće
  • Zabrane u Idahu, Tennesseeju i Teksasu će se primjenjivati za 30 dana.

Odluku su s oduševljenjem dočekali aktivisti protiv abortusa ispred suda u Washingtonu, ali protesti protiv te presude zakazani su u više od 100 gradova u petak - a očekuje se još više tokom vikenda.

Abortion-rights and anti-abortion demonstrators gather outside the US Supreme Court in Washington.
Abortion-rights and anti-abortion demonstrators gather outside the US Supreme Court in Washington.

Iako je abortus pitanje koje izaziva podjele u SAD-u, nedavno istraživanje Pew-a pokazalo je da 61 psoto odraslih kaže da bi abortus trebao biti legalan cijelo vrijeme ili većinu vremena, dok 37 posto kaže da bi trebao biti nezakonit cijelo vrijeme ili većinu vremena.

U San Antoniju u Teksasu, zagovornica abortusa Tere Harding rekla je da radi na sigurnosnom planu u slučaju da protesti budu usmjereni na krizni centar za trudnoću koji ona vodi na periferiji grada.

"Svaki ljudski život treba biti zaštićen", rekla je za BBC dok je gledala kako Bajden kritizira odluku Vrhovnog suda. "To predstavlja da priznajemo ljudskost nerođenih."

Bajden je rekao da presuda dovodi u opasnost zdravlje i živote žena.

"To je realizacija ekstremne ideologije i tragične greške Vrhovnog suda", rekao je on.

Rekao je da će raditi na tome da državni i lokalni zvaničnici ne mogu spriječiti žene da putuju na abortus u države u kojima je procedura legalna, a također će zaštititi pristup žena kontracepciji i lijekovima za prekid trudnoće do 10 sedmica koji se koristi za liječiti spontane pobačaje.

Odluka od petka predstavlja potpuni preokret sopstvenog pravnog presedana Vrhovnog suda - što je izuzetno rijedak potez - i vjerovatno će pokrenuti političke bitke koje dijele naciju.

Guverneri država zapadne obale Kalifornije, Washingtona i Oregona obećali su da će zaštititi pacijente koji putuju iz drugih država na abortus.

U državama u kojima su mišljenja o abortusu usko podijeljena - kao što su Pennsylvania, Michigan i Wisconsin - zakonitost postupka mogla bi se utvrditi na osnovu izbora po izbor. U drugim slučajevima, presuda bi mogla pokrenuti novu rundu pravnih bitaka, uključujući i pitanje da li pojedinci mogu otići van države radi abortusa ili naručiti lijekove za abortus putem pošte.

U međuvremenu, bivši potpredsjednik Mike Pence, dugogodišnji kritičar Roe protiv Wadea, pozvao je aktiviste protiv abortusa da ne prestaju dok "svetost života" ne bude zaštićena zakonom u svakoj državi.

Kako je odluka donijeta

U znamenitom slučaju Roe protiv Wadea iz 1973. godine Vrhovni sud je presudio sa sedam glasova za i dva da je pravo žene da prekine trudnoću zaštićeno američkim ustavom.

Presuda je dala Amerikankama apsolutno pravo na abortus u prva tri mjeseca (tromjesečje) trudnoće, ali je dopustila ograničenja u drugom tromjesečju i zabrane u trećem.

Ali u decenijama nakon toga, presude protiv pobačaja postepeno su smanjile pristup u više od deset država.

Na svojoj trenutnoj sjednici, Vrhovni sud je razmatrao slučaj Dobbs protiv Džeksonove ženske zdravstvene organizacije, koji je osporavao zabranu abortusa u Misisipija nakon 15 sedmica.

Presudom u korist države, sud sa konzervativnom većinom efektivno je okončao ustavno pravo na abortus.

Pet sudija je bilo čvrsto za: Samuel Alito, Clarence Thomas, Neil Gorsuch, Brett Kavanaugh i Amy Coney Barrett.

Glavni sudija John Roberts napisao je odvojeno mišljenje rekavši da, iako podržava zabranu Mississippija, ne bi išao dalje.

Troje sudija koji se nisu složili s većinom - Stephen Breyer, Sonia Sotomayor i Elena Kagan - napisali su da su to učinili "sa tugom - za ovaj sud, ali više, za mnoge milione američkih žena koje su danas izgubile temeljnu ustavnu zaštitu ".

Preokretanje dugogodišnjeg presedana takođe je izazvalo strahove za druga prava o kojima je odlučio Vrhovni sud u prošlosti.

Sudija Clarence Thomas je, prema njegovom mišljenju, napisao: "U budućim slučajevima, trebali bismo ponovo razmotriti sve materijalne presedane ovog Suda, uključujući Griswolda, Lawrencea i Obergefella" - pozivajući se na tri značajne odluke iz prošlosti o pravu na kontracepciju, ukidanje zakona protiv sodomije, odnosno legalizacija istopolnih brakova.

Održana Povorka ponosa u Sarajevu

Sarajevo, LGBT Pride 2022.

Glavni grad BiH 25. juna bio je domaćin Povorci ponosa, s posebnim naglaskom na zbližavanje porodica sa queer članovima.

“Porodična okupljanja su nešto što pripada svima nama, ali neki od nas nemamo priliku da budemo ono što stvarno jesmo”, rekla je ranije za BIRN BIH, Lejla Huremović, članica organizacionog komiteta bosanske Povorke ponosa, govoreći o ovogodišnjem sloganu – “Porodično okupljanje”.

“Želimo skrenuti pažnju na problem neprihvatanja, nerazumijevanja i porodičnog nasilja, te vratiti u praksu vrijednosti kao što su ljubav, razumijevanje i prihvatanje svih članova porodice onakvih kakvi jesu”, govori Huremović za BIRN.

S obzirom na nedostatak sigurnih mjesta za LGBT+ zajednicu u BiH gdje članovi zaista mogu biti to što jesu, organizatori su pripremili niz događaja, kao što su večeri poezije, koncerti, radionice, panel-diskusije i filmske večeri u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci.

“Ove godine smo proširili program iz jasnog razloga, a to je zato što LGBTIQ osobe još uvijek nemaju sigurna mjesta gdje mogu otići na koncerte, zabave i druženje, i mi želimo napraviti takva mjesta”, dodaje ona.

Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, Third BiH Pride Parade in Sarajevo, LGBTQ, June 25, 2022.
Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, Third BiH Pride Parade in Sarajevo, LGBTQ, June 25, 2022.

U septembru 2019. godine Sarajevo je bilo posljednja evropska prijestolnica koja je održala svoju prvu Povorku ponosa. Bila je to jedna od rijetkih prvih povorki koja nije praćena nasiljem, a cijeli je događaj, sa preko 3.000 učesnika, bio uspješan.

Povorke ponosa počele su kao protesti protiv diskriminacije i homofobnog nasilja, i dok su u mnogim zemljama one prerasle u slavljenje raznolikosti i slobode, u Bosni se još uvijek smatraju borbom za jednakost.

“LGBT osobe [u BiH] još nisu zakonski jednake, i treba donijeti zakon o istospolnom partnerstvu, i treba regulisati pitanje tranzicije za trans osobe.”

Prva Bh. povorka ponosa, Sarajevo, 8. septembar 2019.
Prva Bh. povorka ponosa, Sarajevo, 8. septembar 2019.

“Također, potrebno je uraditi i dosta posla da se implementira zakon i zaštite LGBTIQ osobe u praksi. Institucije moraju postati proaktivnije i glasnije u podršci, jer je to način za borbu protiv homofobije i nasilja”, kaže Huremović.

Huremović također navodi da je Zakon o javnom okupljanju Kantona Sarajevo i dalje restriktivan kada se radi o javnim okupljanjima, te organizatori često moraju plaćati razne naknade za događaje, kao što su sigurnosne ograde, vozila hitne pomoći i zaštita.

“Ironija je da mi zahtijevamo slobodu, a da bismo to uradili, na ulici, mi moramo plaćati [naknade]. To je skandalozno, diskriminatorno i nadasve restriktivno. Mi to moramo zajedno promijeniti”, kaže ona.

“LGBT osobe trebaju širu podršku, istospolni partneri trebaju zakonsko, institucionalno i društveno prihvatanje, a najbolji način da se to pokaže jeste da se dođe na Povorku ponosa. Pokažimo svi zajedno da želimo njegovati principe zajedništva, solidarnosti, ljubavi, podrške i prihvatanja”, kaže Huremović.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG