Izraelska dugogodišnja ofanziva na Hamas, jedna od najsmrtonosnijih i najrazornijih u novijoj historiji, ubila je više od 41.000 ljudi, malo više od polovine žena i djece, prema lokalnim zdravstvenim zvaničnicima.
Kako se ratu ne nazire kraj i nema plana za dan poslije, nemoguće je reći kada će – ili čak da li će – išta biti obnovljeno.
Čak i nakon prestanka borbi, stotine hiljada ljudi moglo bi godinama ostati živjeti u bijednim šatorskim kampovima. Stručnjaci kažu da bi rekonstrukcija mogla potrajati decenijama.
“Ovaj rat je uništenje i bijeda. To bi natjeralo kamenje da zaplače”, rekla je Shifaa Hejjo, 60-godišnja domaćica u šatoru podignutom na zemlji gde je nekada bio njen dom. “Ko vidi Gazu... rasplakaće se.”
Izrael za uništenje krivi Hamas. Njegov napad 7. oktobra na Izrael — u kojem je ubijeno oko 1.200 ljudi, a oko 250 uzeto kao taoci — zapalio je rat. Izrael kaže da je Hamas ugradio veliki dio svoje vojne infrastrukture, uključujući stotine kilometara tunela, u gusto naseljenim područjima gdje su se vodile neke od najtežih bitaka.
U borbama je otprilike četvrtina svih objekata u Gazi uništena ili teško oštećena, prema procjeni UN-a u septembru na osnovu satelitskih snimaka. Rečeno je da je oko 66 posto objekata, uključujući više od 227.000 stambenih jedinica, pretrpjelo barem neku štetu.
Ako dođe do prekida vatre, otprilike polovina svih porodica "nema se kamo vratiti", rekla je Alison Ely, koordinatorica sa sjedištem u Gazi pri Shelter Clusteru, međunarodnoj koaliciji pružalaca pomoći koju predvodi Norveško vijeće za izbjeglice.
Razaranja u Gazi pariraju onima u gradovima na liniji fronta u Ukrajini
Gotovo isto toliko zgrada je uništeno ili oštećeno u Gazi kao i u cijeloj Ukrajini nakon prve dvije godine rata s Rusijom, tvrde Corey Scher i Jamon Van Den Hoek, američki istraživači koji koriste satelitski radar za dokumentiranje ratnih razaranja .
Da to stavimo u perspektivu: Gaza je manja od polovine glavnog grada Ukrajine, Kijeva.
Količina razaranja samo u centralnoj i južnoj Gazi, rekao je Scher, otprilike je jednaka onome što je izgubljeno u gradu Bakhmut na liniji fronta, poprištu jedne od najsmrtonosnijih bitaka u ukrajinskom ratu i gdje su ruske snage uništile gotovo svaku zgradu na njihovom putu da prisile ukrajinske trupe da se povuku. Razaranje u sjevernoj Gazi je još gore, rekao je.
Sistem vodovoda i kanalizacije u Gazi je urušen. Više od 80% njegovih zdravstvenih ustanova — i još više njegovih puteva — je oštećeno ili uništeno.
Krajem januara Svjetska banka procijenila je štetu od 18,5 milijardi dolara — skoro ukupnu ekonomsku proizvodnju Zapadne obale i Gaze u 2022. To je bilo prije nekih intenzivno destruktivnih izraelskih kopnenih operacija, uključujući i grad Rafah na južnoj granici.
'Nisam mogla reći gdje su kuće ljudi'
Kada su se izraelske kopnene snage u januaru gurnule u južni grad Khan Younis, Shifaa Hejjo i njena porodica pobjegle su iz svoje četverospratnice samo sa odjećom koju su nosili.
Proveli su mjesece u raznim šatorskim kampovima prije nego što je odlučila da se vrati – i taj prizor ju je doveo do suza.
Cijeli njen kvart bio je uništen, njen bivši dom i putevi koji vode do njega izgubljeni u moru ruševina.
„Nisam ga prepoznala“, rekla je. “Nisam mogla reći gdje su kuće ljudi.”
Oko 90% od 2,3 miliona stanovnika Gaze raseljeno je zbog rata, često više puta, prema procjenama UN-a. Stotine hiljada su se nagurale u prostrane šatorske kampove u blizini obale bez struje, tekuće vode ili toaleta. Glad je široko rasprostranjena.
Hejjo je živjela u šatoru u dvorištu bolnice. Prije toga, bila je u Muwasiju, glavnom šatorskom kampu u južnoj Gazi.
„Loše je mirisalo“, rekla je. "Širile su se bolesti."
Ona je rekla da je njen muž, koji je bolovao od bolesti jetre, bio slomljenog srca kada je čuo da im je kuća uništena i da je umro ubrzo nakon toga.
Bila je među prvima koji su se vratili nakon povlačenja izraelskih snaga u aprilu. Njene komšije su se klonile, plašeći se da će pronijaći tela ili neeksplodirane bombe.
Ali za nju je to još uvijek bio dom.
“Bolje je živjeti u svojoj kući, u kojoj sam živjela 37 godina, iako je porušena”, rekla je ona.
Hejjo i njena djeca kopali su po ruševinama lopatama i golim rukama, ciglu po ciglu i spašavali sve što se moglo ponovo iskoristiti. Pocijepana odjeća se koristila za loženje vatre.
Pacovi su se uvukli, a rojevi komaraca lebdjeli su nad ruševinama. Posvuda je bilo razbijenog stakla. Postavili su šator utvrđen valovitom metalnom folijom i nekim ciglama izvađenim iz njenog uništenog doma. Lagana kišica močila im je odjeću dok su spavali.
Agencije UN-a kažu da je nezaposlenost naglo porasla
80% — više u odnosu na skoro 50% prije rata — i da gotovo cijelo stanovništvo živi u siromaštvu. Čak i onima sa sredstvima bilo bi gotovo nemoguće uvoziti građevinski materijal zbog izraelskih ograničenja, tekućih borbi i narušavanja reda i zakona.
Planine ruševina, malo vode i nema struje
Prva prepreka bilo kakvoj značajnijoj obnovi su ruševine – planine.
Tamo gdje su nekada stajale kuće, radnje i poslovne zgrade, sada su džinovski nanosi ruševina prošarani ljudskim ostacima, opasnim supstancama i neeksplodiranom municijom.
UN procjenjuje da je rat ostavio oko 40 miliona tona krhotina i ruševina u Gazi, dovoljno da ispuni Centralni park New Yorka do dubine od osam metara. Moglo bi potrajati do 15 godina i skoro 650 miliona dolara da se sve to ukloni, navodi se.
Tu je i pitanje gdje ga odložiti: UN procjenjuju da će biti potrebno oko pet kvadratnih kilometara zemlje, do koje će biti teško doći na maloj i gusto naseljenoj teritoriji.
Nisu uništene samo kuće, već i kritična infrastruktura.
UN procjenjuje da je gotovo 70 posto postrojenja za vodu i kanalizaciju u Gazi uništeno ili oštećeno. To uključuje svih pet objekata za prečišćavanje otpadnih voda na teritoriji, plus postrojenja za desalinizaciju, kanalizacione pumpne stanice, bunare i rezervoare.
Zaposleni koji su nekada upravljali komunalnim vodovodima i kanalizacionim sistemima su raseljeni, a neki i ubijeni. A nedostatak goriva je otežao održavanje operativnih objekata koji su još uvijek netaknuti.
Međunarodna dobrotvorna organizacija Oxfam saopštila je da je u decembru podnijela zahtjev za dozvolu za uvođenje jedinica za desalinizaciju i cijevi za popravku vodovodne infrastrukture. Izraelu je trebalo tri mjeseca da odobri pošiljku, ali još uvijek nije ušla u Gazu, saopćio je Oxfam.
Uništavanje kanalizacione mreže ostavilo je ulice preplavljene zagađenom vodom, što je ubrzalo širenje bolesti.
U Gazi nije bilo centralne struje od prvih dana rata, kada je njena jedina elektrana bila primorana da se zatvori zbog nedostatka goriva, a više od polovine električne mreže teritorije je uništeno, prema Svjetskoj banci.
Može li se Gaza obnoviti?
Bogate arapske zemlje poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata rekle su da su spremne doprinijeti obnovi Gaze kao dio poslijeratnog rješenja koje stvara put do palestinske države.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu to je isključio, rekavši da neće dozvoliti Hamasu, pa čak ni palestinskim vlastima koje podržava Zapad, da upravljaju Gazom. Rekao je da će Izrael zadržati otvorenu sigurnosnu kontrolu i delegirati civilne poslove lokalnim Palestincima. Ali nije poznato da se neko dobrovoljno javio, a Hamas je zaprijetio da će ubiti svakoga ko pomaže okupaciju.
Obnova Gaze bi također zahtijevala uvoz ogromnih količina građevinskog materijala i teške opreme, što Izrael vjerojatno neće dozvoliti sve dok postoji potencijal za Hamas da obnovi svoju militantnu infrastrukturu. U svakom slučaju, Gaza ima samo mali broj prelaza sa ograničenim kapacitetom.
Izraelsko vojno tijelo koje koordinira civilne poslove u Gazi kaže da ne ograničava ulazak civilnih zaliha i dozvoljava takozvane predmete dvostruke namjene koji bi se mogli koristiti i u vojne svrhe. Izrael je prije rata dozvolio unošenje nekih građevinskih materijala u okviru onoga što je bilo poznato kao Mehanizam za obnovu Gaze, ali je to bilo podložno teškim ograničenjima i odlaganjima.
Shelter Cluster procjenjuje da će biti potrebno 40 godina da se obnove svi uništeni domovi u Gazi.
Za sada se pružatelji pomoći bore samo da donesu dovoljno osnovnih šatora zbog ograničenog broja kamiona koji idu u Gazu i izazova dostave pomoći. Napori da se uvedu robusniji privremeni stanovi su još uvijek u ranoj fazi, a niko nije ni pokušao uvesti građevinski materijal, kaže Ely.
U septembru, Shelter Cluster je procijenio da 900.000 ljudi još uvijek treba šatore, posteljinu i druge stvari kako bi se pripremili za tipično hladne i kišne zime u regiji.
