Zakonodavci koji traže puta za suzbijanje nasilja u Sjedinjenim Državama morat će se možda pozabaviti i tehnološkim napretkom u proizvodnji oružja. Zadnjih godina bilježi se veliki porast u korištenju 3-D štampača za proizvodnju željenih komada od plastike, uključujući dijelove oružja. Kako saznajemo iz priloga Grega Flakusa, iz Austina, u Teksasu, neki politički aktivisti promiču oružje domaće izrade kao način za zaobilaženje zakonskih ograničenja.
Cody Miller smatra da bi svatko trebao, i mogao, imati oružje poput ovoga.
“Za mene, to je znak radikalne jednakosti. Vjerujem da pojedinac može imati sve što ima policija ili vojska. To je jednostavan dokaz suvereniteta pojedinca.”
Ovaj samoproglašeni anarhist svoje je oružje izradio prema on-line dizajnu i korištenjem 3-D tiskača, za izradu nekih dijelova u tvrdoj plastici.
“Ako je dio dobro dizajniran u softveru," kaže Miller, "sve što morate napraviti je pritisnuti tipku ‘Tiskaj’ i imate ga.”
I dok zakonodavci pokušavaju uvesti ograničenja na kapacitet okvira za metke, Miller proizvodi vlastite.
“Hoće zabraniti sve što prima više od 10 metaka ili kao što je slučaj sa saveznom državom New York – više od sedam. Ali ako vam ja kažem da ih možete printati, onda to potpuno minira zabranu.”
Ali cijev i tijelo zatvarača puške još uvijek moraju biti izrađeni od metala. Pojedinac ih legalno može izraditi, ali savezni zakon zabranjuje prodaju takvog oružja proizvedenog u domaćoj radinosti.
Sigurnosni analitičar Fred Burton, uposlen u privatnoj globalnoj obavještajnoj organizaciji Strafor, sa sjedištem u Austinu, u Teksasu, ne vidi, u ovom trenutku, veliku opasnost od oružja izrađenog 3-D printerom.
“Bilo bi izuzetno teško kreirati vatreno oružje od 100-postotne plastike, jednostavno zbog snage kojom metak prolazi kroz vrh cijevi.”
Ali ono ipak predstavlja izazov u provedbi zakona, kaže Burton.
“Može imati ograničeno djelovanje, do izvjesne mjere, ali još uvijek može biti upotrebljeno za zaobilaženje nekih saveznih zakona o vatrenom oružju.”
Sanford Levinson, profesor prava na Državnom sveučilištu Teksasa, dijeli zabrinutost.
“Razumljivo je pitanje može li se i treba li se to zabraniti.”
No, budući da 3-D tiskači imaju široku uporabu u proizvodnji, zakonodavcima bi, kaže Levinson, bilo prilično teško nametnuti takve propise.
“Tehnologija možda daleko nadmašuje našu praktičnu sposobnost da je nadziremo.”
Ono što zakonodavci mogu i trebaju činiti, dodaje Levinson, to je kontrola oružja jer održavanje sigurnosti jedna je od najosnovnijih vladinih odgovornosti.
Ankete pokazuju da samo mali dio Amerikanaca smatra da im je oružje potrebno kako bi sebe zaštitili od vlade. Čak i većina onih koji posjeduju oružje podržava uvođenje nekih zakonskih ograničenja za vatreno oružje.
Cody Miller smatra da bi svatko trebao, i mogao, imati oružje poput ovoga.
“Za mene, to je znak radikalne jednakosti. Vjerujem da pojedinac može imati sve što ima policija ili vojska. To je jednostavan dokaz suvereniteta pojedinca.”
Ovaj samoproglašeni anarhist svoje je oružje izradio prema on-line dizajnu i korištenjem 3-D tiskača, za izradu nekih dijelova u tvrdoj plastici.
“Ako je dio dobro dizajniran u softveru," kaže Miller, "sve što morate napraviti je pritisnuti tipku ‘Tiskaj’ i imate ga.”
I dok zakonodavci pokušavaju uvesti ograničenja na kapacitet okvira za metke, Miller proizvodi vlastite.
“Hoće zabraniti sve što prima više od 10 metaka ili kao što je slučaj sa saveznom državom New York – više od sedam. Ali ako vam ja kažem da ih možete printati, onda to potpuno minira zabranu.”
Ali cijev i tijelo zatvarača puške još uvijek moraju biti izrađeni od metala. Pojedinac ih legalno može izraditi, ali savezni zakon zabranjuje prodaju takvog oružja proizvedenog u domaćoj radinosti.
Sigurnosni analitičar Fred Burton, uposlen u privatnoj globalnoj obavještajnoj organizaciji Strafor, sa sjedištem u Austinu, u Teksasu, ne vidi, u ovom trenutku, veliku opasnost od oružja izrađenog 3-D printerom.
“Bilo bi izuzetno teško kreirati vatreno oružje od 100-postotne plastike, jednostavno zbog snage kojom metak prolazi kroz vrh cijevi.”
Ali ono ipak predstavlja izazov u provedbi zakona, kaže Burton.
“Može imati ograničeno djelovanje, do izvjesne mjere, ali još uvijek može biti upotrebljeno za zaobilaženje nekih saveznih zakona o vatrenom oružju.”
Sanford Levinson, profesor prava na Državnom sveučilištu Teksasa, dijeli zabrinutost.
“Razumljivo je pitanje može li se i treba li se to zabraniti.”
No, budući da 3-D tiskači imaju široku uporabu u proizvodnji, zakonodavcima bi, kaže Levinson, bilo prilično teško nametnuti takve propise.
“Tehnologija možda daleko nadmašuje našu praktičnu sposobnost da je nadziremo.”
Ono što zakonodavci mogu i trebaju činiti, dodaje Levinson, to je kontrola oružja jer održavanje sigurnosti jedna je od najosnovnijih vladinih odgovornosti.
Ankete pokazuju da samo mali dio Amerikanaca smatra da im je oružje potrebno kako bi sebe zaštitili od vlade. Čak i većina onih koji posjeduju oružje podržava uvođenje nekih zakonskih ograničenja za vatreno oružje.
