Ozer Ozsaray dva puta je izbjegao zahtjeve Turske za njegovo izručenje, ali je rekao da još uvijek ne miruje. Nekoliko godina je boravio u Bosni i Hercegovini, ali se nedavno preselio u drugu evropsku zemlju jer BiH sve teže, kako je kazao Ozsaray, odbija zahtjeve turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
“Doživio sam prijetnje i pritiske u BiH”, rekao je Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ovaj 47-godišnji nekadašnji novinar i izdavač.
“Turska ima velike investicije u BiH i postoji velika turska zajednica”, dodao je on.
Prije tri godine, Ozsaray je vodio mali dnevni list i izdavačku kuću, te rukovodio malom nevladinom organizacijom u svom rodnom gradu Corumu, koji je 235 kilometara udaljen od Ankare, glavnog grada Turske.
Ovaj život prekinut je 15. jula 2016. godine, nakon što je Erdogan spriječio puč, da bi zatim uslijedio sistemski pritisak na sve građane za koje se sumnjalo da su na bilo koji način povezani sa čovjekom kojeg je Erdogan okrivio za puč – Fethullahom Gulenom, vjerskim predavačem koji živi u Americi.
Ozsaray se tada našao pod prismotrom i odlučio je da pobjegne kako ne bi završio kao jedan od oko 160.000 Turaka koji su uhapšeni zbog sumnje da su pripadnici onog što turske vlasti nazivaju Gulenovom terorističkom organizacijom.
Nekih 70.000 osoba je pritvoreno pod istom sumnjom. Još više je izgubilo poslove u akciji “čišćenja” koju međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava nazivaju političkim lovom na vještice.
Erdogan i njegove vlasti nisu zaustavili ovu akciju na granicama Turske. Koristeći diplomatske pritiske, finansijske poluge i tajne operacije, vlasti u Ankari potražuju takozvane “guleniste” koji su pobjegli u druge zemlje, kao i predavače u međunarodnoj mreži gulenističkih škola koji godinama žive van Turske.
Vlasti Bosne i Hercegovine, kao i Kosova, koje su godinama uživale u turskim investicijama, kao i diplomatskoj podršci Ankare, našle su se u situaciji da stalno odbijaju ovakve zahtjeve značajnog partnera.
Ovog mjeseca, Erdogan je u Sarajevo stigao s listom “gulenovaca” koje je želio da bh. vlasti izruče Turskoj, kazao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
“Erdogan traži ‘gulenovce’ iz BiH. Turska ima određene zahtjeve”, rekao je Dodik novinarima nakon sastanka sa Erdoganom 9. jula ove godine.
Nakon Erdoganove posjete, u ponedjeljak, 15. jula, advokati Nedim Ademović i Senka Nožica su organizovali konferenciju za novinare na kojoj su naveli da Ministarstvo pravde vodi postupak za ukidanje boravišnih dozvola za sedmero turskih državljana u BiH nakon što je Turska dostavila dokument kojim se njihovi pasoši proglašavaju nevažećim.
Ademović i Nožica su kazali da njihovi klijenti, građani Turske, imaju dokaze da se protiv njih ne vodi nikakav krivični postupak.
“Postoji strašni politički pritisak da institucije BiH ove slučajeve riješe, ne na pravni način, u skladu sa zakonima i Ustavom BiH, međunarodnim standardima, već da se riješe kroz političke dogovore, prije svega između dvije države”, rekao je Ademović.
Tursko tumačenje terorizma
Vlasti u Ankari su dva puta tražile od BiH da izruči Ozsaraya i oba puta je Sud BiH taj zahtjev odbio – prvi put u decembru 2018., a drugi put u junu ove godine.
U odlukama kojima se odbija turski zahtjev za izručenje, Sud BiH se pozvao na činjenicu da iako Ankara pokret Fethullaha Gulena naziva terorističkim, to ne čine Evropska unija (EU), Ujedinjene nacije (UN), kao ni većina evropskih zemalja.
“Da bi se organizacija FETO mogla smatrati terorističkom, ta organizacija bi trebala biti određena u skladu s rezolucijama Ujedinjenih nacija ili Vijeća Evrope, koje je Bosna i Hercegovina kao članica dužna primjenjivati. U konkretnom slučaju, iz dopisa Ministarstva sigurnosti BiH, nedvojbeno proizlazi da Bosna i Hercegovina kako po međunarodnim obavezama, tako ni po odluci nadležnih organa BiH, nije proglasila niti listirala FETO kao terorističku organizaciju”, stoji u odluci Suda BiH u koju je BIRN BiH imao uvid.
BIRN BiH je imao uvid u još dvije odluke kojima se odbijaju izručenja turskih državljana iz istih razloga.
Analitičar međunarodnih odnosa Adnan Haskić smatra kako sama činjenica da Turska nastavlja da zahtijeva izručenja nakon jasnih i nedvosmislenih prethodnih odluka Suda BiH – kao i to da Tužilaštvo BiH zastupa turske zahtjeve u sudnicama – predstavlja problem.
“Mislim da samo ponavljanje ovih postupaka, i činjenica da naši tužioci zastupaju te zahtjeve iako BiH ne tretira FETO kao terorističku organizaciju, predstavlja jednu vrstu nastojanja da se umiri Erdogan i turska vlast s jedne strane, a s druge strane da se zadovolji naš pravni poredak”, kazao je Haskić i dodao da je važno pratiti šta se dešava s ljudima koje Turska traži.
Tužilac koji je zastupao turski zahtjev za izručenje Ozsaraya tražio je od Suda BiH da odbaci dopis udruženja “Vaša prava BiH” u dijelu koji se odnosi na tvrdnju da bi u slučaju izručenja Ozsarayev život bio ugrožen. Tužilac je rekao, kako se navodi u odluci Suda, da se radi o “stavu udruženja koji ne obavezuje Sud”.
Ozsaray je u međuvremenu tražio politički azil u BiH iz straha da se vrati u Tursku, a odobren mu je jednogodišnji boravak. Zbog Erdoganove posjete, Ozsaray je, iz straha da bi ipak političkim dogovorom mogao biti vraćen u Tursku, odlučio da napusti BiH i preseli se u drugu evropsku zemlju.
Prema pisanju “Dnevnog avaza”, ukupno 65 turskih državljana je tražilo azil u BiH.
Iz Ministarstva sigurnosti odbili su BIRN-u BiH objasniti način postupanja u ovim predmetima.
Levent Kenez, nekadašnji urednik sada ugašenog dnevnog lista povezanog sa Gulenom u Turskoj i generalni sekretar Centra za slobodu u Stockholmu u Švedskoj, koji prati posljedice Erdoganovog “čišćenja”, izrazio je zadovoljstvo zbog odluke Suda BiH kojom je odbijen zahtjev za izručenje Ozsaraya.
“Ovo je velika stvar”, kazao je Kenez.
“Koliko mi je poznato, postoji još četiri ili pet slučajeva koji su slični Ozerovom… Ovo bi mogao biti signal vlastima u BiH da odluče na isti način kao u ovom slučaju”, dodao je Kenez, koji je boravio u BiH kako bi sakupio podatke o sličnim slučajevima u regionu.
Hapšenja u mraku
Drugi državljani Turske u regionu nisu imali sreću Ozsaraya. U martu 2018. godine, šest Turaka je uhapšeno na Kosovu, stavljeno na avion i odvedeno u Tursku, u operaciji za koju je Erdogan priznao da je uključivala turske obavještajce. Ova akcija izazvala je politički skandal na Kosovu, nakon što je tamošnji premijer Ramush Haradinaj priznao da nije imao prethodnu informaciju o ovom slučaju.
Kosovski parlament je proglasio ovu akciju “neustavnom”, a organizacije za zaštitu ljudskih prava su rekle da su na ovaj način prekršene zakonske norme u vezi sa izručenjem i pravom na žalbu.
Šest mjeseci kasnije, u septembru prošle godine, šest Turaka iz Moldavije je izručeno u Tursku pod sličnim okolnostima.
Kenez je kazao da Ankara osjeća da može koristiti ovakav pritisak na BiH ili Kosovo s obzirom da se radi o malim zemljama na Balkanu koje nastoje održati bliske odnose sa Turskom radi investicija ili diplomatske podrške.
“Erdogan ima različit odnos prema zemljama Evropske unije i drugim državama… On ne može da traži izručenje novinara iz evropskih zemalja jer zna da nema šanse za to”, naveo je Kenez.
Za razliku od evropskih zemalja, takvi zahtjevi su se pokazali uspješnijim u Aziji i Africi.
“Ankara primjenjuje identičnu strategiju na Balkanu. Ono što se desilo na Kosovu i u Moldaviji strašno je… Znamo iz tih slučajeva da bi oni željeli da istu stvar urade u BiH, ali su takva dešavanja pauzirana nakon incidenta u Moldaviji”, rekao je Kenez.
Prema njegovim riječima, BiH se nalazi između svog najvećeg političkog i finansijskog ulagača – Evropske unije – i Turske.
“Ne mislim da je vjerovatno da će bh. vlasti sarađivati u zahtjevima za deportaciju turskih državljana, ali ne mogu reći sa sigurnošću da se to neće desiti”, kazao je on.
Ovakvi zahtjevi se lobiraju kroz neslužbene kanale i putem bliskih odnosa Erdogana i Stranke demokratske akcije (SDA), rekao je analitičar Adnan Huskić.
“Znamo šta se desilo na Kosovu, da u jednom vakuumu ‘lijeva noga nije znala šta desna noga radi’. Turski državljani su izručeni jednom sistemu u kojem njihova sigurnost, pravna sigurnost i elementarna prava neće biti poštovani. Moramo osigurati da BiH ne ide u tom smjeru”, istakao je Huskić.
Nakon pokušaja puča 2016. godine, turske vlasti su otpustile 170.000 službenika, uključujući vojne i policijske oficire, sudije, nastavnike, doktore i akademike, a veliki broj njih je i osuđen na kazne zatvora – između ostalih i bivši sudija Haškog tribunala Aydin Sefa Akay.
Turske vlasti su zatvorile 70 novina, 20 magazina, 34 radijske stanice, 30 izdavačkih kuća i 33 TV stanice. Oko 15 novinara je uhapšeno – što Tursku stavlja na prvo mjesto po broju zatvorenih novinara u svijetu.
Nesigurna sudbina
Život Ozera Ozsaraya je na raskrsnici. Ubrzo nakon dolaska u BiH prije tri godine, otvorio je marketinšku agenciju, ali ju je morao zatvoriti zbog postupaka ekstradicije i zbog, kako tvrdi, društvenih pritisaka i ucjena.
Opisao je kako su mu prijetili na Facebooku, između ostalog i time da se turskim vlastima pošalju adrese stanovanja njega i drugih “gulenovaca” u BiH.
“To nas je učinilo nervoznim. Postoji i velika medijska hajka – zovu nas teroristima svakoga dana, cijeli dan”, rekao je on.
Sjećajući se svog nekadašnjeg života, Ozsaray je kazao da nije krio činjenicu da je sljedbenik Gulena, ali negira da su on ili Gulen imali bilo kakve veze sa neuspjelim pučem u Turskoj.
“Prije jula 2016. nismo imali problema sa državom, sudstvom ili birokratama u našem gradu. Sve se to promijenilo jedne mračne noći… Nakon puča, postojao je veliki pritisak društva jer nismo više imali slobodne medije u Turskoj. Ljudi su nas gledali kao izdajnike koji rade protiv nacije. Niko nije želio da napusti svoj dom ili porodicu, ali smo to učinili jer smo morali”, prisjetio se Ozsaray.
Pritisak na njega, kako je kazao, postao je nesnošljiv.
“Neke institucije su kamenovane, knjige u bibliotekama zapaljene, a znakovi na školama su oštećeni”, prisjetio se Ozsaray opisujući odnos prema školama koje su imale veze sa Gulenovim pokretom.
Prema Ozsarayu, Gulen nikada nije zagovarao nasilje.
Gulen – koji je nekada bio blizak Erdoganu – u izjavama američkim medijima negirao je povezanost sa neuspješnim pokušajem puča.
Govoreći o BiH, Ozsaray je kazao da je prvi put zemlju posjetio 2012. godine sa grupom biznismena.
“Našao sam da je ova zemlja meni bliska”, prisjetio se Ozsaray.
“Ljudi su fini i bosanskohercegovačka kultura je bliska našoj. Bila mi je laka tranzicija da se preselim”, dodao je.
Uprkos lakoj tranziciji, Ozsaray smatra da je žrtva nepravde.
“Sva moja ušteđevina posljednjih 25 ili 30 godina je potrošena. Sve sam ostavio i došao ovdje… Ali i tu nepravdu sam spreman da oprostim”, rekao je za BIRN BiH.
“Mogu da oprostim jer se radi o političkom procesu i nisam počinio nikakav zločin. Ono što ne mogu da oprostim jesu sve sudbine ljudi koji su mučeni, odvojeni od porodica i svojih života”, kazao je Ozsaray, koji se preselio u evropsku zemlju prije posjete Erdogana BiH.
