Među teretnim I turističkim brodovima u luci u Bostonu može se ovih dana vidjeti i poneka ribarska brodica. Curt Nickisch proveo je dan s lovcima na jastoge. Skipu Ryanu nitko ne bi zamjerio da se odluči prekinuti s ovim poslom. Četiri je sata ujutro, i ovaj 68-godišnji ribar vuče plastične kutije pune ribljih iznutrica prema svom brodu. One će posluziti kao mamac. Ryanova je koža otvrdnula i naborana, a radničke mu hlače vise na prilicno mršavom tijelu. Još od 1964. godine za život zarađuje loveći jastoge u bostonskoj luci. Kaže da je počeo još i ranije.
"Kada sam bio mali, našao sam nekoliko vrša za jastoge na obali, i bio sam opčinjen njima. Imale su mreže i sve ostalo. Nekoliko sam ih odnio kući, popravio ih, a nakon toga sam izvadio dozvolu i počeo loviti, i tako je sve počelo. Ponekad se pitam jel’ to bila dobra odluka ili ne."
Svaka se vrša sastoji od od konopca na kome je nanizano nekoliko metalnih ‘zamki’ za jastoge, svaka veličine većeg kovčega. Kada Ryan ih izvuče iz vode, njegov kolega Paul Cabral iz njih vadi jastoge koji su dovoljno veliki da ih se smije loviti - a ostatak baca natrag u more. Nakon toga vrše se pune novim mamcima, ribljim iznutricama. Paula Cabrala je prije jastoge lovio ‘puno radno vrijeme’, a danas mu je to samo dodatna zarada.
"Radio sam kao mehaničar za popravke dizala, no dobio sam otkaz, i sada čekam da predsjednik Obama nešto poduzme i da se mogu vratiti na moj redovni posao. Nadam se da će se stvari uskoro popraviti, jer, bez obzira što ja zaista volim ribarenje, ipak mi je već 45 godina."
Prvi je ulov prilično razočaranje. Skip Ryan i Paul Cabral izvlače svoje vrše i odlaze na jedno drugo mjesto, malo dalje u luci.
"Jastoge se većinom može naći u dubljim vodama. Tu se nalaze kanali, tako da se moramo probijati između drugih brodova koji ih love. Ponekad nam se tako zapletu i pokidaju zamke."
Skip Ryan je na taj način izgubio dosta vrša. Na taj je način i pokupio dosta predmeta koje su brodovi izgubili, kao što su sidra. Jedno takvo sidrom čak čuva u dvorištu ispred kuće… U međuvremenu, ulov na drugoj, nešto daljoj lokaciji je bolji. U jednoj je vrši Skip Ryan našao čak pet jastoga, koji su dovoljno veliki da ih – prema propisima o lovu na jastoge - može zadržati. Dok love, Skip Ryan I Paul Cabral stalno rade i ne pričaju previše. Jedino što se čuje je glasanje galebova, te komunikacija s radija – s drugim ribarima.
Skip Ryan kaže da je osamdesetih godina jastoge u bostonskoj luci lovilo ponekad i do 80 brodova. Danas ih je samo 27. Ulov više nije što je nekad bio. Prije 30 godina, jastoga je bilo napretek pogotovo na lokacijama gdje se u luci izbacivao otpad. A onda je luka očišćena, i jastoga je znatno manje. No, Skip Ryan kaže da to nije glavni razlog za manji broj ribarskih brodova u bostonskoj luci.
"Lov na jastoge nije profitabilan. Postoje i lakši načini da se zaradi za život. Troškovi održavanje sve su veći. Cijene materijala, mamaca i goriva brzo rastu, a cijene jastoga to ne prate. Mnogi ribari kažu da se više jednostavno ne isplati baviti ovim poslom."
Naš sugovornik dodaje da mu je nekada ostajalo oko 70 posto čiste zarade, a sada tek 30 posto. Međutim, kaže da ne odustaje od lova na jastoge.
"Ljudi me pitaju koliko ću još dugo ovo raditi, kada ću prekinuti. Znat ću kad za to dođe vrijeme."
Na doku, Skip Ryan i Paul Cabral vade današnji ulov - oko 135 kilograma jastoga, za koje će zaraditi po 10 dolara po kilogramu. Od toga će kupiti još mamaca, očistiti brod, i spremiti sve za novi lov, sljedeći dan. Skip Ryan kaže da komercijalno ribarenje nikada više neće biti ono što je nekad bilo. No, ovaj je ribar uvjeren da će se jastozi u Bostonu loviti sve dok ih bude u tamošnjoj luci.