U izvještaju je također navedeno da je količina plastike koja dopire do mora 10 puta manja nego što su neki naučnici ranije mislili.
Ipak, koristeći 3D kompjuterski model plaža, morskih površina i okeanskih dubina, istraživači su procijenili da oko pola miliona tona plastike završi u okeanima svake godine.
"Nagomilavamo sve više plastike u životnoj sredini“, izjavio je Mikael Kaandorp, glavni autor i naučnik u istraživačkom institutu u Nemačkoj "Forschungszentrum Jülich".
Ranije ove godine, Institut "Five Gyres", organizacija iz Kalifornije koja se fokusira na smanjenje zagađenja plastikom, objavila je istraživanje koje je iznijelo sličnu procjenu za količinu plastike koja pluta u okeanu.
"Čak i sa nižim procjenama količine plastike koja završava u okeanima svake godine, i dalje se suočavamo sa njenim vidljivim i rasprostranjenim posljedicama širom svijeta“, kaže Britta Baechler, pomoćnica direktora za istraživanje plastike u okeanima, pri organizaciji za očuvanje okeana (Ocean Conservancy) u Portlandu, u Oregonu. Baechler, koja nije učestvovala u istraživanju, izjavila je za Glas Amerike da "plastika prodire na obale i važna staništa, guši korale i napada osjetljive ekosisteme".
Prema podacima u izvještaju, više od 3 miliona metričkih tona površinske plastike moglo bi da ostane u vodi decenijama. Količina plastike u okeanima vjerovatno će se povećavati za 4 odsto svake godine, što znači da bi plastika na površini mogla da se udvostruči za 20 godina.
Uglavnom je riječ o većim komadima plastike koji će vjerovatno biti koncentrisani u ogromnim naslagama đubreta u okeanskim virovima nastalim od kruženja okeanskih struja.
Oko polovine plastičnog otpada je od ribarske opreme, kao što su mreže i konopci. Druga polovina dolazi sa kopna.
U okean završavaju "sa deponija ili možda kao otpad koji su kiša ili vetar nanijeli u more u priobalnim gradovima“, rekao je Kaandorp.
"Vidjela sam boce šampona i divlje životinje koje dolaze u kontakt sa plastičnim otpadom različite veličine", izjavila je Erica Cirino, menadžerka za komunikacije u Koaliciji za borbu protiv zagađenja, sa sedištem u Washingtonu-
Morske životinje mogu da se zapletu u otpad i razbole ili povrijede od gutanja plastike.
Cirino, autorica knjige "Tvrđe od vode: Potraga za rješenjima za plastičnu krizu", smatra da studija ne pruža potpunu sliku problema.
Ona ističe da su dvije vrste plastike, koje se obično nalaze u okeanima, isključene iz istraživanja koja se više fokusiraju na površinsku plastiku. Prva je PVC (polivinil hlorid) koji se koristi za predmete poput cijevi, boca i pakovanja, a druga je PET (polietilentereftalat) koji se koristi za vlakna u odjeći i u kontejnerima za tečnosti i hranu.
"Gušći su od vode, pa je u stvari vjerovatnije da će biti ispod površine i na kraju potonuti“, rekla je Cirino za Glas Amerike.
Također, postoji ogromna količina komadića mikroplastike koji plutaju u okeanima, a koje konzumiraju ribe i druge morske životinje. Kako ulaze u morski lanac ishrane, mogu da predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje.
"Na površini okeana možete vidjeti te male mrlje svjetlo obojene plastike koja liči na konfete“, kaže Lisa Erdle, direktorica za nauku i inovacije u Institutu "Five Gyres".
"Vidite mikrovlakna koja dolaze iz užadi i odeće. Blizu obale, blizu gradova, vidite dijelove plastike iz automobilskih guma."
Kaandorp ističe da njegova studija naglašava da će se problem zagađenja plastikom samo pogoršati ako se akcija ne preduzme odmah.
"Biće potrebno zaista mnogo vremena prije nego što se plastika potpuno ukloni iz naših mora“, naglasio je on.
Baechler dodaje da "treba vidjeti koje vrste proizvoda mogu da se eliminišu. Koji od njih ne treba da bude napravljeni od plastike. Ima mnogo plastike u okolini pošto ne mogu sve vrste da se recikliraju."
U međuvremenu, predstavnici 175 zemalja pišu globalni sporazum o ograničenju naglog rasta zagađenja plastikom. Zakonski obavezujući, taj sporazum bi od zemalja potpisnica tražio da počiste plastični otpad i poboljšaju reciklažu, kao i da obustave proizvodnju plastike.
