List Washington Post piše o kritikama na račun predsjednika Baracka Obame koji je kada je riječ o prosvjedima u Iranu navodno 'znatno oprezniji', nego kada se – prije dva tjedna – demonstriralo u Egiptu. Prema američkom savezniku, Hosniju Mubaraku, Obama je bio oštar, dok je prema protivniku Sjedinjenih Država, režimu u Iranu, umjereniji – ovako kritike sažima washingtonski dnevnik. Radi se o različitoj dinamici na terenu, smatra autor iz Washington Posta: u Egiptu se prosvjedovalo protiv svjetovne vlade koja je u narodu izgubila podršku. U Iranu je na vlasti vjerski režim koji je anti-američki i bilo kakva podrška Washingtona iranskoj oporbi bi tu oporbu u stvari oslabila – jer bi je režim osudio kao 'marionetu' Amerike i Izraela.
Osim toga, piše list Los Angeles Times, Washington je u Kairu imao znatno više utjecaja, zbog ogromne američke vojne i civilne pomoći Egiptu. List iz Californije također bilježi riječi predsjednika Obame da vlade u regiji Srednjeg istoka - i prijatelji Amerike, a i njezini protivnici - moraju shvatiti da se svijet mijenja. 'Na scenu stupa nova, dinamična generacija koja želi da joj se da šansa. Ako ste na vlasti, bolje vam je da se stavite na čelo promjena. Ako za njima kaskate, to je loše za vas'- poručio je vlastodršcima u regiji predsjednik Obama.
Blog-komentator američkog Javnog radija Mark Memmott piše da se u Iranu vjerojatno neće ponoviti višetjedni masovni prosvjedi kakvi su viđeni u Egiptu i u Tunisu, koji su doveli do zbacivanja tamošnjih vlada. Po čemu je Iran drugačiji? Drugačiji je zbog toga što je tamošnji režim – za razliku od egipatskog i tuniškog – spreman koristiti silu a svoje protivnike ocrniti kao strane sluge, kao što je to već učinio nakon predsjedničkih izbora 2009.
U web-publikaciji Huffington Post, vanjskopolitički komentatror Haggai Carmon se slaže s tom prognozom. U Egiptu i Tunisu, vojska nije željela nasilno gušiti prosvjede i takav je njezin stav bio koban za Hosnija Mubarak i predsjednika Tunisa Ben Alija. Međutim, iranski režim raspolaže sa gotovo tri stotine tisuća pripadnika revolucionarne garde i paravojne milicije Basidža. Lojalnost tih postrojbi vjerskom vrhu nije upitna i one su prije dvije godine pokazale da su spremne na nasilje – piše komentator Huffington Posta.
