"Ovo je veoma, veoma težak trenutak", rekla je Beatris Fin, izvršna direktorka Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja koja je dobila Nobelovu nagradu za mir.
Ruska invazija, praćena zlokobnim referencama na njen nuklearni arsenal, "je tako značajna za sporazum i zaista će izvršiti veliki pritisak na ovo", rekla je ona. "Ono kako vlade reaguju na situaciju, oblikovaće buduću nuklearnu politiku".
Četvoronedeljni sastanak ima za cilj postizanje konsenzusa o narednim koracima, ali su mala očekivanja da će biti postignut ikakav značajan spoazum.
Ipak, švajcarski predsjednik Ignjacio Kasis, premijeri Japana Fumio Kišida i Fidžija Frank Bainimarama i više desetina ministara spoljnih poslova su među učesnicima koji se očekuju iz najmanje 116 zemalja, prema zvaničniku UN koji je govorio pod uslovom da ostane anoniman jer nije bio ovlašcten da javno govori prije konferencije.
Na snazi od 1970. godine, Ugovor o neširenju oružja (NPT) ima najšire poštovanje svih sporazuma o kontroli naoružanja. Pridružila se 191 država.
Zemlje bez nuklearnog oružja obećale su da ga neće nabaviti, dok su nuklearno naoružane Britanija, Kina, Francuska, Rusija (tada Sovjetski Savez) i Sjedinjene Države pristale da pregovaraju o eliminaciji svojih arsenala jednog dana. Svi su podržavali svačije pravo na razvoj miroljubive nuklearne energije.
Indija i Pakistan, koji nisu potpisali, nastavili su nabavljanje bombi, kao i Sjeverna Koreja, koja je ratifikovala pakt, ali je kasnije objavila da se povlači.
Vjeruje se da Izrael, koji nije potpisao ugovor, ima nuklearni arsenal, ali ta zemlja to niti potvrđuje, niti negira.
Bez obzira na to, Ugovor o neširenju je zaslužan za ograničavanje broja nuklearnih pridošlica (američki predsjednik Džon F. Kenedi je svojevremeno predvidio čak 20 nuklearno naoružanih nacija do 1975. godine) i što je služio kao okvir za međunarodnu saradnju u oblasti razoružanja.
Ukupan broj nuklearnog oružja širom svijeta se smanjio za više od 75 odsto u odnosu na vrhunac iz sredine 1980-ih, uglavnom zahvaljujući kraju Hladnog rata između SAD i bivšeg Sovjetskog Saveza. Ali stručnjaci procjenjuju da je oko 13.000 bojevih glava ostalo širom svijeta, velika većina u SAD i Rusiji.
Sastanci za procjenu kako sporazum funkcioniše trebalo bi da se održe svakih pet godina, ali je konferencija 2020. više puta odlagana zbog pandemije koronavirusa.
Izazovi su u međuvremenu samo rasli.
Pokrećući rat u Ukrajini u februaru, ruski predsjednik Vladimir Putin upozorio je da bi svaki pokušaj miješanja doveo do "posljedica koje nikada niste vidjeli" i naglasio da je njegova zemlja "jedna od najmoćnijih nuklearnih sila". Nekoliko dana kasnije, Putin je naredio da se ruske nuklearne snage stave u stanje pripravnosti, što potez za koji je generalni sekretar UN Antonio Gutereš rekao da "ledi krv u žilama".
"Perspektiva nuklearnog sukoba, nekada nezamisliva, sada je ponovo u domenu mogućnosti", rekao je on.
Događaji u Ukrajini stvaraju težak izbor za predstojeću konferenciju, rekla je Patriša Luis, bivša službenica UN za istraživanje razoružanja koja je sada u istraživačkom centru za međunarodne odnose Chatham House u Londonu.
"S jedne strane, da bi podržale sporazum i ono za šta se on zalaže, vlade će morati da se pozabave ponašanjem i prijetnjama Rusije", rekla je ona. "S druge strane, ako to učinite, rizikujete da podijelite potpisnice sporazuma".
Još jedna neprijatna dinamika: Rat je pojačao bojazan nekih zemalja zato što nemaju nuklearno oružje, posebno pošto je Ukrajina nekada držala, ali se odrekla gomile sovjetskih nuklearnih bombi.
Međutim, Ukrajina nije jedina vruća tema.
Čini se da se Sjeverna Koreja od nedavno sprema za svoju prvu probu nuklearnog oružja od 2017, dok su razgovori o oživljavanju sporazuma koji bi trebalo da spriječi Iran da razvija nuklearno oružje u limbu.
SAD i Rusija imaju samo jedan preostali sporazum o smanjenju svog nuklearnog oružja i razvijanju nove tehnologije. Britanija je prošle godine podigla samonametnut limit u pogledu svojih zaliha. Kina saopštva da modernizuje — ili, kako tvrde SAD, proširuje — treći najveći nuklearni arsenal na svijetu.
Američki ambasador Adam Šajnman, predsjednički specijalni predstavnik za nuklearno neširenje, rekao je da se Vašington nada "uravnoteženom" ishodu koji "postavlja realne ciljeve i unapređuje naše nacionalne i međunarodne bezbjednosne interese".
AP poslao je upite ruskoj misiji UN o ciljevima Moskve za ovu konferenciju. Odgovor nije odmah stigao.
U Pekingu, portparol kineskog ministarstva spoljnih poslova Džao Liđijan rekao je da njegova zemlja želi da radi na poboljšanju globalne nuklearne uprave i održavanju međunarodnog poretka i da će "čvrsto štititi legitimne bezbjednosne i razvojne interese i prava Kine i svijeta u razvoju".
Ako svijet ne može da govori jednim glasom, zagovornici razoružanja kažu da bi snažna izjava velike grupe zemalja mogla da pošalje značajnu poruku.
Poslednjih godina, frustracija Ugovorom o neširenju je katalizirala još jedan pakt koji potpuno zabranjuje nuklearno oružje. Ratifikovalo ga je više od 60 zemalja, a stupio je na snagu prošle godine, iako je riječ o zemljama bez nuklearnog naoružanja.
Na nedavnom sastanku u Beču, zemlje učesnice osudile su "sve i svakakve nuklearne prijetnje" i potpisale dugotrajan plan koji uključuje razmatranje međunarodnog fonda za ljude oštećene nuklearnim oružjem.
Fin, čija je grupa sa sjedištem u Ženevi vodila kampanju za sporazum o zabrani nuklearne energije, nada se da će energičnost u Beču poslužiti kao inspiracija - ili obavještenje - zemljama da ostvare napredak na konferenciji UN.
"Ako to ne uradite ovdje", rekla je, "idemo dalje bez vas negdje drugdje".
