Linkovi

Novi tipovi testova: testovi pljuvačke na novi koronavirus


A medical staff take a swab sample of a journalist to test for COVID-19 coronavirus at a quarantine facility in Hlaing University in Yangon in preparation the 73rd anniversary of Martyrs' Day ceremony on July 16, 2020. (Photo by Ye Aung THU / AFP)
A medical staff take a swab sample of a journalist to test for COVID-19 coronavirus at a quarantine facility in Hlaing University in Yangon in preparation the 73rd anniversary of Martyrs' Day ceremony on July 16, 2020. (Photo by Ye Aung THU / AFP)

Metoda koja se danas koristi za dokazivanje prisustva virusa SARS-CoV-2 jesu nazofaringealni brisevi koji se podvrgavaju detekciji na virusni genetički materijal putem tehnologije PCR – reakcije lančane polimeraze.

Međutim, iako su ovi testovi prilično pouzdani, jedna od mana im je i to što je uzimanje brisa relativno neugodno jer se štapić s vatom mora gurnuti duboko kroz nosnicu osobe koja se testira. Zato naučnici pokušavaju usavršiti i druge tehnike uzimanja briseva.

Sav virus koji izaziva COVID-19 se prvo replicira („razmnožava“) u sluznici gornjih disajnih puteva. Poslije, kako infekcija napreduje, pomjera se niže u donji dio respiratornog trakta. Premda je tehnika jako precizna, dešavaju se rezultati koji nisu konkluzivni te ponekad i lažno negativni rezultati. To znači da testirana osoba koja ima virus ipak može dobiti negativan rezultat testa ukoliko se prerano testira, dok se još nije dovoljno čestica virusa stvorilo u našim ćelijama, pa da virus bude detektabilan. Zbog toga se PCR testiranja - brisevi trebaju ponavljati.

Za najpouzdanije rezultate PCR testa potreban je dobar tajming uzimanja brisa – ne prerano, jer ovaj test ne može detektovati virus odmah ili par dana nakon kontakta s virusom. Također, vrlo je bitan i način uzimanja brisa jer ako je bris uzet iz preplitkog područja, može se pokazati kako je test negativan, a osoba je ipak zaražena.

Međutim, naučnici teže ka razvoju manje invazivnih testova pljuvačke. Ovi testovi, osim što bi bili manje neugodni, bili bi još kvalitetniji i povećali bi nivo konkluzivnosti rezultata. Naučnici s Univerziteta Chicago su utvrdili kako testovi bazirani na uzorku pljuvačke mogu biti veoma tačni, a njihova prednost, osim načina uzimanja, leži i u tome što se zasnivaju na tehnologiji koja mjeri i količinu virusa.

I drugi američki univerziteti pokušavaju stvoriti testove bazirane na pljuvački, modificirajući različite već postojeće tehnologije, poput LAMP (eng. loop-mediated isothermal amplification) koja se već koristila u detekciji Zika virusa i Ebola virusa.

Tim naučnika s Univerziteta Columbia nedavno je izmijenio LAMP protokol koji je koristila njihova klinika za oplodnju kako bi identificirali abnormalnosti u broju hromosoma u ljudskim embrionima. Umjesto da broji hromosome, LAMP otkriva prisutnost SARS-CoV-2 RNK u pljuvački za samo pola sata, mijenjajući boju uzorka iz crvene u žutu kada je virus prisutan.

Ukoliko se razviju komercijalni testovi pljuvačke na SARS-CoV-2, to bi značilo da bi osoba koja sumnja na infekciju mogla sam uzeti uzorak i poslati ga na analizu, ali i da bi samo čekanje rezultata bilo kraće.

  • 16x9 Image

    Jelena Kalinić

    Biolog, dopisnik Glasa Amerike za nauku, i dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Vodi blog Quantum of Science od 2015.

XS
SM
MD
LG