Linkovi

Top priča BiH

Novo rukovodstvo VSTV-a obećava borbu protiv korupcije

Sudija Halil Lagumdžija (Izvor: Sud BiH)

Novo rukovodstvo Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), u prvom obraćanju javnosti nakon što su u srijedu 10. februara izabrani na funkcije, poručilo je da su spremni da predano rade na reformi pravosuđa.

"Prioritet će nam biti da zajedno sa sudijama i tužiocima svi zajedno zasučemo rukave i krenemo aktivno u borbu protiv korupcije. Takođe, da omogućimo lakši pristup građanima sudu, te da ubrzamo rješavanje predmeta ratnih zločina u skladu sa revidiranom Strategijom za procesuiranje ratnih zločina u kojoj su znatno smanjeni rokovi", kazala je potpredsjednica VSTV-a i dugogodišnja tužiteljica Biljana Simeunović.

Sudija Suda BiH Halil Lagumdžija novi predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kazao je da je prvi korak novog rukovodstva uspostavljanje povjerenja građana u pravosudne institucije koje je znatno narušeno.

"Sve dok povjerenje ne bude vraćeno, neću biti zadovoljan. Insistirat ću na hitnom usvajanju izmjena i dopuna zakona o VSTV-u, koji će unaprijediti odredbe o sastavu, procesu imenovanja i napretku integriteta. Želim da vidim i transparentniji proces zapošljavanja na funkcijama i poštivanje regulativa", kazao je Lagumdžija.

Potpredsjednica Sanela Gorušanović Butigan, takođe sudija, koja je od ostavke bivšeg predsjednika Milana Tegeltije 20. decembra, obnašala čelnu funkciju VSTV-a kazala je da je dovoljno upoznata sa situacijom i manjkavostima u radu i ove institucije i drugih pravosudnih insttucija.

‘’Novo rukovodstvo sačinjeno je od dvoje sudija i tužioca koji su spremni svoje znanje i iskustvo uložiti kako bi se odblokirao proces reformi i pravosuđe poboljšalo. Nemojte sumnjati da ćemo dati sve od sebe da uradimo dobar posao’’, kazala je Gorušanović Butigan.

Na novinarsko pitanje kako komentarišu navode bivšeg predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije da je procedura izbora novog rukovodstva ove institucije nezakonita, predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija kazao je da je ova procedura bila jedina moguća u datoj situaciji.

“Situacija do koje je došlo u vezi sa njegovom ostavkom nije do kraja normirana. Donesene su odluke za koje mislim da su jedine moguće pravilne. U smislu nekih reperkusija neće biti negativnih posljedica. Ja lično želim učiniti sve da sve ovo krene u jednom pozitivnom pravcu’’, kazao je Halilović.

Bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija podnio je 20. decembra pisanu ostavku na sve funkcije u ovom tijelu, nakon čega su članovi VSTV-a jednoglasno izabrali Sanelu Gorušanović-Butigan za privremenu predsjednicu vijeća.

Ostavka je uslijedila nakon što su članovi VSTV izglasali zaključak kojim su pozvali predsjednika Tegeltiju da podnese ostavku.

Tegeltija ja odmah po izglasavanju ovog zaključka ušao na sjednicu i lično sekretarijatu VSTV-a predao pismenu ostavku.

Ostavka na sve funkcije u VSTV-u je uslijedila nakon što se Tegeltija našao u središtu afere sa snimkom na kojem navodno razgovara sa bivšom članicom VSTV-a Milijanom Buhom o imenovanju njene sestre na jednu od pravosudnih funkcija.

See all News Updates of the Day

SAD doniraju BiH 500.000 doza Pfizer vakcina

U.S. President Joe Biden boards Air Force One as he departs Washington for travel to visit a Pfizer manufacturing plant in Michigan, at Joint Base Andrews, Maryland, Feb. 19, 2021.

Vlada Sjedinjenih Američkih Država donirla je Bosni i Hercegovini 500.000 doza Pfizer vakcina protiv korona virusa saopšteno je iz Ministarstva civilnih poslova BiH.

Vakcine bi trebale stići u jednoj isporuci, a očekuje se da će stići krajem jula.

Donacija Pfizerovih vakcina dolazi u sklopu plana američkog predsjednika Joe Bidena koji je obećao da će podijeliti 80 miliona doza vakcina širom svijeta.

Otprilike 75 posto doza bit će raspodijeljeno Latinskoj Americi, Karibima, Aziji i Africi kroz COVAX sistem. Među planiranim zemljama pored BiH nalazi se još i Kosovo.

U Bosnu i Hercegovinu putem COVAX i EU4HEALTH mehanizma, donacija i direktne nabavke stiglo je 530.510 doza vakcina, podaci su Ministarstva civilnih poslova BiH.

Prema posljednjim podacima 188.848 osoba u Bosni i Hercegovini primilo je prvu dozu vakcine protiv korona virusa, dok je gotovo 50.000 njih primilo i drugu dozu.

Ustavni sud BiH: Diskriminisani učenici u Konjević Polju

Bosnia and Herzegovina -- The Elementary school Konjevic Polje in Konjevic Polje, November 17, 2017.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine poništio je presudu Vrhovnog suda Republike Srpske kojom se negiralo postojanje diskriminacije u pristupu obrazovanju za učenike bošnjačke povratničke zajednice u Konjević Polju, kod Bratunca u Republici Srpskoj.

Odluka je donesena na sjednici održanoj 23. juna, a apelaciju Ustavnom sudu BiH podnijela je grupa roditelja đaka iz Područne škole Konjević Polje pri Osnovnoj školi “Petar Kočić” u Kravici.

‘’Pozdravljamo odluku Ustavnog suda BiH na koju čekamo od 2014. godine. Nastavljamo našu borbu, dok se ova odluka ne provede u praksi i dok djeca ne dobiju adekvatno obrazovanje, pravo na nacionalnu grupu predmeta, uključujući i pravo da svoj jezik zovu bosanski’’ kazao je za RSE Muhizin Omerović jedan od roditelja koji su podnijeli Ustavnom sudu BiH apelaciju.

On kaže da očekuje brzu primjenu odluke, kako bi djeca iz Konjević Polja u septembru mogla da se vrate u školske klupe Područne škole Konjević Polje pri Osnovnoj školi “Petar Kočić” u Kravici.

Roditelji su podnijeli apelaciju protiv presude Vrhovnog suda RS-a od 30. oktobra 2018. godine kada je prijedlog za reviziju odbijen kao neosnovan.

Ustanovljeno je da je tužena strana, tačnije, osnovna škola i Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a, diskriminisala apelante na jezičkoj i etničkoj osnovi.

Odluka se posebno odnosila na obavezu utvrđivanja diskriminacije po pitanju prava na bosanski jezik, kao maternji jezik. Osim toga, utvrđene su i povrede Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

“Osnovni sud je prihvatio iskaze svjedoka da se u školi izučavao samo predmet ‘srpski jezik’, a da se u đačke knjižice samo formalno, ručno upisivao naziv jezika ‘bosanski jezik’," navedeno je u odluci.

"Potom je navedeno da Osnovni sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka u dijelu u kojem su govorili da su udžbenici, koje su djeca koristila, bili isključivo na ćiriličnom pismu, uz obrazloženje da su apelanti mogli kao dokaz predložiti udžbenike koje su djeca koristila u školi. Osnovni sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da su apelanti dovoljno potkrijepili svoje navode o postojanju diskriminacije, zaključivši da su apelanti učinili vjerojatnim postojanje diskriminacije”, stoji također u odluci u kojoj se također navodi da se ukida presuda Vrhovnog suda RS od 30. januara 2018.

Takođe je naloženo Vrhovnom sudu RS da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud BiH o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Borba za prava djece povratnika u Konjević Polju u Republici Srpskoj traje od 2013. godine kada djeca bošnjačke nacionalnosti nisu krenula u školu jer su se njihovi roditelji pobunili što im nije omogućena nacionalna grupa predmeta.

Njihova profesorica na nastavu je dolazila iz Srbije i predavala ekavicom srpski jezik u školi u kojoj su sva djeca bošnjačke nacionalnosti.

Početkom 2014. godine, Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH na čelu sa Damirom Mašićem, a u saradnji sa Islamskom zajednicom u BiH, Ministarstvom za raseljene osobe i izbjeglice FBiH i Ministarstvom obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo osiguralo i finansiralo instruktivnu nastavu u Novoj Kasabi po nastavnom planu i programu Federacije BiH.

Od tada do danas djeca su pohađala školu u Novoj Kasabi.

Tuzla: Izložba koja približava ljude

Tuzla: Izložba koja približava ljude
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:29 0:00

Zviždači ne vjeruju sistemu

Zviždači ne vjeruju sistemu
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:07 0:00

Emira i Davor, ljubav iz izbjegličkog kampa u Švedskoj

Emira Hadžiavdić Cof i Davor Cof, Švedska, 1993. godine

Tuzlanka Emira i Banjalučanin Davor zavoljeli su se 1993. godine u izbjegličkom kampu u Švedskoj. Nikad nisu ostvarili san o zajedničkom životu u nekoj boljoj poslijeratnoj BiH. Skoro tri decenije kasnije, vezu sa izgubljenom zemljom održavaju baveći se humanitarnim radom.

U ratu sam provela devet mjeseci. Taman sam završila fakultet i dobila prvi posao u Rudarskom institutu u Tuzli. Iako sam imala samo 24 godine, u januaru 1993. godine zaputila sam se u nepoznato“, započinje svoju priču Emira Hadžiavdić Cof.

Bosnu je, kaže, prvi put istinski upoznala u izbjegličkom kampu u Švedskoj. Susret sa ljudima iz različitih dijelova BiH, koji su već doživjeli tragične ratne sudbine, na nju je ostavio neizbrisiv trag. U Banjalučaninu, koji je stigao sa služenja redovnog vojnog roka u JNA, prepoznala je srodnu dušu.

Mislim da je sličan mentalitet Tuzlaka i Banjalučana možda i bio razlog što smo se, tako daleko od svoje zemlje, baš nas dvoje zbližili“.

U kampu su shvatili da se njihov susret mogao desiti nekoliko mjeseci ranije u potpuno drugačijim okolnostima. Kao mladi vojnik, Davor je trebao biti u Tuzlanskoj koloni, ali se razbolio i završio u stacionaru, a događaji u Tuzli tih dana za Emiru su bili presudni u odluci da napusti zemlju.

Danas smatra da je sudbina bila na njihovoj strani – ljubav su započeli daleko od mržnje, ratnih razaranja i nacionalnih podjela.

Mladi Bosanci i Hercegovci u Izbjegličkom kampu u Švedskoj
Mladi Bosanci i Hercegovci u Izbjegličkom kampu u Švedskoj

Izbjeglički život

Život u izbjegličkom kampu za oboje je bio težak. Često su pomišljali na povratak, čak i ako rat potraje.

Bilo je jako teško sve to psihički izdržati. Svi smo imali nekog ko je ostao u ratu u BiH. Nismo ni znali zašto smo tu“, priča Emira.

Švedska vlada ubrzo je donijela odluku kojom su ljudi iz BiH dobili stalne boravišne dozvole. Emira i Davor mogli su da se školuju, uče jezik, traže posao i dalje planiraju život u Švedskoj. Ali njihov plan je bio drugačiji.

Mislila sam da ću steći neko korisno iskustvo, da će se rat završiti i da ću se moći vratiti u svoju zemlju. Tako je i Davor razmišljao“, priča Emira.

U Švedsku su ubrzo stigli i Davorovi roditelji, koji su u Banja Luci ostali bez svega.

Sve je to išlo jednim ružnim tokom. Niko nije vjerovao da će sve to tako dugo potrajati i da na kraju krajeva i dan danas traje“.

Emira se sjeća da u tom periodu čak nije imala ni zavjese u kući. „Zavjesa je za mene predstavljala simbol doma. Nisam imala osjećaj da je to moj dom“.

Zavjesu je okačila tek kad su dobili djecu. Od tog momenta više nisu ni razmišljali o povratku u poslijeratnu BiH. Emira kaže da svojoj djeci ne bi mogla tako nešto da napravi.

Da ih iz zdravog sistema vodim negdje gdje je sve urušeno, nema nikakvih moralnih granica, normalnih odnosa, gdje se sve zasniva na nekakvim vezama, korupciji, prevarama, a da ne pričam o tome što smo Davor i ja u mješanom braku. Ne bih željala da moja djeca proživljavaju traume“, objašnjava Emira.

Djecu, kaže, nikad nisu opterećivali ratnim pričama. Željeli su da odrastaju neopterećeni nacionalizmom.

Ja sam imala prekrasno djetinjstvo u Bosni, zašto bih svoju djecu u 21. vijeku opterećivala tim pričama. Tek kad su u osnovnoj školi učili o balkanskim ratovima, sami su počeli da pitaju neke stvari i onda sam im polako objašnjavala. Međutim, uvijek su osjećali svoje bh. porijeklo. Učili smo ih da budu ponosni na svoju različitost i svoj jezik“, priča Emira.

Empatija

Emira Hadžiavdić Cof
Emira Hadžiavdić Cof

Interesantno je da su naša djeca pokazala nevjerovatnu empatiju prema izbjeglicama iz Sirije. Moja kćerka Larisa, koja se bavi muzikom, učestvovala je u jednoj od najvećih manifestacija koje su organizovane tim povodom u Švedskoj“.

Otpjevala je jednu acapella pjesmu o ljubavi, empatiji i čovječnosti, nastavlja Emira, a onda se obratila ogromnom skupu.

Rekla je da je jako sretna što je dio te manifestacije, jer su njeni mama i tata isto došli iz rata i da ona danas ne bi bila tu da Švedska nije bila susretljiva prema njima. Nisam znala da će to reći, rasplakala me“, priča Emira.

Bosanci i Hercegovci među prvima su se odazvali na akcije koje su širom Švedske organizovane za pomoć novim izbjeglicama.

Svi mi iz BiH smo imali posebnu empatiju prema tim ljudima, jer smo bili u istoj situaciji. Zaboli me što neki ljudi u BiH ističu samo negativno. Izolovan incident, koji će se možda desiti, nema veze s cijelom grupom. Mi bismo trebali da razumijemo patnju tih ljudi“.

Izgubljena zemlja

Akcija za migrante u Tuzli
Akcija za migrante u Tuzli

Emiri i Davoru u početku je bilo teško da prođu kroz svaki dio švedskog sistema. Međutim, kako su ga upoznavali, oduševljavalo ih je kako sve jednostavno funkcioniše.

Pitala sam se šta je problem u BiH, u nama, da ne možemo tako da živimo. Onda shvatite da su u pitanju pojedinci koji u svojim glavama imaju neke sasvim druge vizije te zemlje. A sve to u čovjeku stvara jedno ogromno nezadovoljstvo i frustraciju“, priča Emira.

Osjećala sam tugu, bijes i razočaranost zbog svega što nam se desilo i zbog nemoći da nešto uradim i promijenim“.

Potpuno je porazila informacija koju je vidjela u medijima da njen poznanik iz Tuzle Dragan Tešić treba pomoć za operaciju u Švajcarskoj.

Znam čovjeka, bio je uspješan, a sad nema novca za operaciju. Nisam mogla da vjerujem da nam se to dešava.“

U tom trenutku je shvatila da ne treba da se fokusira na stvari koji ne može da promjeni, nego na one koje kao pojedinac može da uradi.

Presudan je bio Tešićev apel preko Facebooka. Pozvao je našu tuzlansku raju da skupimo odjeću i hranu za jednu porodicu iz Bijeljina koja teško živi. Prepoznala sam njegovu emociju da pomogne nekom ko je bio u sličnoj situaciji kao on i počela da razmišljam kako da više učinimo za tu porodicu“, priča Emira.

U grupi na Facebooku okupila je svoje prijatelje iz BiH, koji žive u Švedskoj i zamolila ih da svi uplate po 20 kruna (4KM) za pomoć tim ljudima. Plan je bio da se skupi nešto novca i da se toj porodici obezbijedi bar grijanje tokom zime.

U roku od 48 sati grupa je imala preko 3200 članova i tako je sve krenulo.

Registrovali su humanitarno udruženje „20 kruna za čovjeka“ koje danas broji preko 10 hiljada članova. Cilj im je da pomognu običnom, malom čovjeku, a za pet godina realizovali su 70 akcija i u BiH poslali preko 4 miliona kruna.

Emotivna veza s BiH

U nekim od posljednjih akcija obezbijedili su smještaj za migrante u Tuzli tokom zime, te nabavili senzore za mjerenje šećera u krvi za mališane koji boluju od dijabetese tipa 1.

Pomagali su i ljudima kojima su domovi bili razoreni u nedavnom zemljotresu, a tokom pandemije najugroženijim školarcima nabavili kompjutere za praćenje online nastave. U novoj junskoj akciji žele da obraduju najugroženije penzionere u BiH.

Najvažnije je da imate povjerenje, i jednu fantastičnu saradnju sa članstvom. Ako radite pošteno, časno i transparentno, ljudi to prepoznaju, zato i postojimo pet godina“, priča Emira.

A to su prepoznali Bosanci i Hercegovci širom svijeta. Organizacija danas ima članove u Americi, Njemačkoj, Francuskoj, Australiji, pa čak i u Južnoafričkoj Republici.

Meni je to psihoterapija kojom liječim odvojenost od svoje zemlje. Znam da sam bar nešto učinila za ljude u svojoj zemlji i to mi stvara mir u duši“, kaže Emira.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG