Djetinjstvo i adolescencija: Havaji, knjige i nauka
Rođena je u Washingtonu DC, ali je kao dijete preselila s roditeljima u Hilo, mali neturistički grad na najvećem ostrvu Havaja, gdje je njen otac postao profesor engleske književnosti na univerzitetu. Doudna je od malena bila zainteresirana za nauku, čitala o vegetaciji Havaja i vulkanima.
Za biohemiju se zainteresirala kada je imala oko 12 ili 13 godina nakon što joj je otac poklonio knjigu nobelovca Jamesa Watsona o otkriću DNK. Porodični prijatelj Don Hermes, inače biolog, usmjerio ju je u to kako „nauka radi“. Hermes je nju i još nekoliko učenika mentorisao i davao im knjige, zadatke i eksperimente. Također, dok je pohađala ljetni program u centru za rak u Honoluluu, naučila je kako od normalnih ćelija postaju ćelije raka. Sve ovo je potaklo Doudninu želju da nastavi karijeru koja će joj omogućiti istraživanje misterija života.
Završivši osnovne studije iz biohemije, upisuje Medicinsku školu pri Harvardu gdje doktorira na samo-replicirajućim RNK, pod mentorstvom Jacka Szostaka, biologa koji je 2009. podijelio Nobelovu nagradu za medicinu za otkriće uloge krajeva hromosoma zvanih telomere.
Eureka momenat
Pokazalo se da je Doudnin doktorat bio tek početak duge karijere u kojoj će pokušati bolje razumjeti hemiju koja leži u osnovi mnogih bioloških funkcija RNK. Jedno od Doudninih prvih otkrića dogodilo se dok je još bila doktorandica u Szostakovoj laboratoriji. Pomogla je pokazati da RNK ne samo da prenosi upute iz DNK za sintezu proteina, već također pomaže katalizirati, hemijski ubrzati, čitav taj proces.
Njeno je ime danas usko povezano s razvojem CRISPR tehnologije pomoću koje se DNK živih organizama može lakše i preciznije mijenjati. Postala je toliko poznata po CRISPR-u, da je danas svojevrsni celebrity svijeta nauke. O njoj se na internetu mogu naći podaci koliko je visoka, koliko zarađuje, kolika joj je vrijednost imovine, baš kao za glumce ili pjevače.
No, Doudna je gotovo slučajno upala u cijelu priču s CRISPR. Započela ju je kao jedan „projekt sa strane“. Njena kolegica s Berkeleya, Jilian Banfield, željela je da joj Doudna pomogne razumjeti neke „čudne“ ponavljajuće sekvence koje je uočila u genomima nekih bakterija. Ove bakterije su mogle opstajati u otpadnim vodama iz rudnika u sjevernoj Kaliforniji. Banfield je zanimalo mogu li sekvence, poznate kao CRISPR, biti neki oblik mehanizma koji bakterije koriste da se zaštite od virusne infekcije.
Doudna je prvi put čula za ovu pojavu i zainteresirala se. Nekoliko godina kasnije, 2011, otišla je na konferenciju Američkog društva za mikrobiologiju u Puerto Rico gdje je upoznala Emmanuelle Charpentier, francusku mikrobiologinju i genetičarku koja je tada radila na Univerzitetu Umea u Švedskoj. Charpentier je proučavala misteriozni enzim Cas9, povezan s CRISPR-om, za koji se činilo da pomaže Streptococcus pyogenes, vrsti bakterije koja se hrani mesom i koja uzrokuje mnoge važne ljudske bolesti, da se odbrani od virusa.
Njih dvije su, zajedno sa svojim saradnicima, shvatile kako bakterije mogu pomoću posebnih enzima i sekvenci RNK doslovno isjeći virusnu DNK iz svog genoma. Međutim, ono što je shvatila Doudna bilo je više od proučavanja jednog opskurnog sistema zaštite kod bakterija: ona i njen tim imaju „eureka momenat“ da se ove molekule mogu koristiti za modifikaciju DNK.
I naučnica i preduzetnica
Danas je Jennifer Doudna podijeljena na dva fronta: na razvoju CRISPR primjena u medicini i na frontu regulacije ove tehnologije, zaštite od zloupotrebe, primjerice na ljudskim embrijima. Godine 2011. osnovala je kompaniju Caribou Biosciences, koja je komercijalizirala CRISPR, a 2017. suosnovala je CRISPR kompaniju za otkrivanje bolesti Mammoth Biosciences. Također je direktorica u Johnson & Johnson i ima ključne istraživačke projekte s tvrtkama Biogen, Pfizer i Roche.
Primjer je naučnice koja je uspješna i u akademskoj sredini, osvojivši pored Nobelove, i niz drugih značajnih priznanja (Kavli nagrada, Breakthrough Prize za biološke nauke i niz drugih nagrada) ali i kao preduzetnica. Prije Doudne se u naučnoj zajednici na naučnike koji krenu u preuzetništvo gledalo pomalo sa sažaljenjem, ali ona je razbila te predrasude.
U intervjuima i javnim nastupima pokazuje ogromnu karizmu, ali je i s obje noge na zemlji, što ju je učinilo omiljenom i u medijima i među mladim naučnicima i naučnicama.
Godine 2017. bila je koautorica knjige Pukotina u stvaranju: Uređivanje gena i nezamisliva moć kontrole evolucije, koja je rijedak slučaj prikaza velikog naučnog otkrića u prvom licu, pisana naučno-popularnim tonom.
