„Vrlo je hladno. Kiša je padala tokom noći. … Očekujemo veoma jaku kišu danas ovdje, a ovo je dok je 1,9 miliona ljudi raseljeno,” rekla je Louise Wateridge, viša službenica za hitne slučajeve UNRWA - Agencije UN-a za pomoć i rad palestinskim izbjeglicama - novinarima u Ženevi u petak iz izbjegličkog kampa Nuseirat u centralnoj Gazi.
Nuseirat, jedan od osam historijskih izbjegličkih kampova u Gazi osnovanih 1948. godine, prošle sedmice se našao pod izraelskiom napadom, koji je ubio više od 30 Palestinaca i povrijedio desetine drugih.
„Palestinci nemaju pristup adekvatnom skloništu, 69% zgrada je oštećeno ili uništeno širom Pojasa Gaze”, rekla je Wateridge.
Iako će mnogim ljudima nedostajati sklonište koje bi ih moglo zaštititi od zimske hladnoće i kiše, Wateridge je rekla “morali smo dati prednost hrani nego skloništu prilikom ulaska u pojas Gaze”.
Wateridge je objasnila da su osnovne zalihe pomoći bile u kamionima „izvan pojasa Gaze i čekale da uđu u posljednjih šest mjeseci”.
Zvaničnik UNRWA je također primijetio da su široko rasprostranjena oštećenja i uništavanje zgrada širom Gaze ostavili palestinske porodice nezaštićene od nemilosrdnih izraelskih zračnih napada.
„Od ljekara čujemo da djeca dobijaju povrede od gelera koji je doletio preko kilometar od mjesta udara, jer nema ničega osim šatora i tkanina da ih zaštiti od bilo kakvih bombi i metaka”, rekla je ona.
Wateridge je rekla da su neke od najgrubljivijih scena kojima je svjedočila „vidjeti mališane u bolnicama kojima nedostaju udovi nakon udara… i vidjeti djecu kako u hrpama smeća traže komadiće hrane ili materijala za sklonište”.
Rosalia Bollen, UNICEF-ova specijalistica za komunikacije u Gazi, koja je protekla tri mjeseca provela u palestinskoj enklavi, upozorava da glad, pothranjenost i teški životni uslovi dovode živote djece u opasnost.
Govoreći na video linku iz Amana u Jordanu, u petak, Bollen je rekla da više od 96 posto žena i djece u Gazi ne može zadovoljiti svoje osnovne prehrambene potrebe.
„Većina preživljava od porcija brašna, tjestenine, sočiva, konzervi u najboljem slučaju… ishrane koja polako ugrožava njihovo zdravlje”, rekla je ona, napominjući da zdravija hrana nije dostupna u Gazi jer je samo 65 kamiona pomoći dnevno ulazilo u Gazu, u poređenju sa 500 kamiona koji su ulazili dnevno prije rata.
„Sva djeca mlađa od 2 godine u Gazi konzumiraju u najboljem slučaju dvije grupe hrane. Ovo je veoma, veoma opasno jer maloj djeci koja brzo rastu treba pristup kvalitetnijoj ishrani... u suprotnom su u opasnosti od gubitka ili zaostajanja u razvoju”, rekla je Bollen.
„Posljedice toga su doživotne. Djeca se od toga kasnije ne oporavljaju”, rekla je ona, ističući da je patnja fizička i psihička. “Djeca su bolesna, umorna i traumatizirana.”
Ona je rekla da su uslovi za djecu posebno loši u sjevernoj Gazi, koja je pod „skoro potpunom opsadom već 75 dana”.
„Gaza mora biti jedno od najsrdačnijih mjesta za nas humanitarce za rad, jer svaki mali napor koji uložimo da spasimo život djeteta poništava se razaranjem”, rekla je ona. „Više od 14 mjeseci djeca su bila na oštroj ivici ove noćne more, sa više od 14.500 ubijenih djece i više hiljada povrijeđenih.”
Ured za koordinaciju humanitarnih poslova, ili OCHA, UNICEF, UNRWA i druge agencije UN-a izvršile su u četvrtak procjenu na četiri lokacije u kojima je boravilo oko 1.600 porodica koje su stigle iz Sjeverne Gaze od početka izraelske opsade prije skoro 11 sedmica.
„Porodice su smještene u šatore ili oštećene zgrade bez struje", navodi OCHA.
„Ljudi koji se sklanjaju na ovim lokacijama nemaju najosnovnije stvari, uključujući cipele, odjeću, dušeke, deke i kuhinjske potrepštine. Također su prijavili nedostatak lijekova, a bolesti se brzo šire zbog hladnoće.”
Bollen iz UNICEF-a napomenula je da je početak zime u Gazi nanio dodatni bol i patnju djeci kojoj je jako potrebna pomoć koja bi mogla ublažiti njihovu bijedu.
„Djeci je hladno. Ona su mokra. Ona su bosa. Vidim mnogu djecu koja još uvijek nose ljetnu odjeću, a pošto nema plina za kuhanje, također vidim puno djece kako čeprkaju po hrpama smeća tražeći plastiku koju mogu spaliti. Bolesti u međuvremenu pustoše njihova mala tijela, dok bolnice oskudijevaju i stalno su napadnute”, rekla je ona.
„Budući da mnogi od nas kreću u proslave Božića i Nove godine okruženi toliko toga, hajde da odvojimo trenutak da se sjetimo ove djece koja imaju tako malo, a opet gube sve više iz dana u dan.
„Svaki dan bez akcije krade još jedan dan djeci Gaze. ... Djeca Gaze ne mogu čekati”, rekla je Bollen.