Iskustvo blisko smrti tema je koja se često pojavljuje u filmovima i beletristici. No, mnogi stvarni ljudi tvrde da su iskusili smrt i vratili se u život. Znanstvenici sada istražuju fiziologiju ljudskog organizma da bi otkrili ovozemaljsko objašnjenje za takve doživljaje.
Iskustvo blisko smrti ponekad se opisuje kao trenutak izbora između života i smrti. Slovenska znanstvenica Zalika Klemenc-Ketiš, sa Sveučilišta Maribor, proučavala je skupinu pacijenata kojima je srce prestalo kucati i vraćeni su u život reanimacijom. Ona kaže da je jedan pacijent opisao da je vidio liniju dok je lebdio u zraku.
„Znao je da, ako bude prešao liniju neće se vratiti u život. Odlučio je da je ne prijeđe i vratio se u život“.
Jedan drugi pacijent je opisao kako je lebdio iznad svog tijela na kojemu su liječnici vršili reanimaciju. Duhovno objašnjenje ove pojave slijedi točno ono što pacijenti opisuju: osoba je krenula putem zagrobnog života, ali se, umjesto toga, odlučila vratiti u život. No, doktorica Klemenc-Ketiš traži odgovor koji bi bio znanstveno utemeljen. Zajedno s kolegama sa Sveučilišta Maribora, ona je proučila 52 pacijenta koje su ekipe hitne pomoći reanimacijom vratile u život. Jedanaest od tih 52-je ljudi opisalo je iskustvo blisko smrti.
Brojka je u skladu s ranijim statistikama koje pokazuju da između 11 i 23 posto, onih koji prežive srčani udar, kažu da su doživjeli iskustvo blisko smrti. Liječnici su pregledali čitav niz faktora da vide što te pacijente razlikuje od onih koji nisu iskusili taj fenomen. Otkrili su samo jedan: povišenu razinu ugljičnog dioksida u krvi kratko nakon srčanog zastoja. Doktorica Klemenc-Ketiš kaže da nalaz nije bio posve neočekivan.
„Iz ranijih studija je poznato da, recimo, ljudi koji odlaze na više nadmorske visine mogu iskusiti neke oblike halucinacija, a te halucinacije mogu biti jednake iskustvu bliskom smrti. Oni, na primjer, čuju glasove, vide jako svjetlo i slično," kaže doktorica Klemenc-Ketiš.
Povišena razina ugljičnog dioksida u krvi uobičajena je kod pacijenata koji prežive srčani udar jer krvotok i disanje stanu kad srce prestane kucati. Među praćenim faktorima koji, kako izgleda, nisu imali nikakvog utjecaja na iskustvo blisko smrti kod pacijenata doktorice Klemenc-Ketiš bili su: razine kisika i kalija u krvi, lijekovi uzimani prije, za vrijeme i nakon reanimacije, kao niti demografski podaci: dob, spol, vjersko opredjeljenje, te obrazovanje. Nije bilo bitno niti koliko je zaista blizu smrti bio pojedini pacijent.
To, kako izgleda, kaže doktorica Klemenc-Ketiš, ukazuje da bi razina ugljičnog dioksida mogla biti ključni faktor koji izaziva iskustvo blisko smrti. Ali, ističe ona, to sigurno nije jedini uzrok, niti je kompletno objašnjenje. Rezultati istraživanja Zalike Klemenc-Ketiš objavljeni su u besplatnoj i svima dostupnoj online publikaciji Critical Care, dijelu Biomed Central indeksa.