Ponašajući se kao leteći radarski toranj, avioni AVACS (Airborne Warning and Control System) sa karakterističnim, devet metara širokim radom na leđima, bili su oči NATO-a na nebu od 1982.
Sa rotirajućim radarom, modifikovani avioni Boeing 737 mogu da otkriju letjelice na udaljenosti većoj od 400 kilometara (250 milja).
Oni su u stanju da nadgledaju područje od oko 300.000 kvadratnih kilometara, teritoriju veličine Poljske, tvrde u NATO-u, a također mogu da otkriju ciljeve na površini kao što su brodovi.
Da bi zamijenio stare avione tipa AVACS, NATO namjerava da kupi šest aviona Boeing E-7 A Vedžtejl, sa ugovorom koji će biti potpisan 2024. godine, a prvi mlaznjak biće spreman za operativnu službu do 2031. godine.
"Avioni za nadzor i kontrolu su ključni za kolektivnu odbranu NATO-a i pozdravljam posvećenost saveznika ulaganju u vrhunske kapacitete", rekao je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg. "Ovo ulaganje u najsavremeniju tehnologiju pokazuje snagu transatlantske odbrambene saradnje dok nastavljamo da se prilagođavamo nestabilnijem svijetu."
Alijansa nije precizirala zašto je odabrala da svoju flotu od 14 AVAX aviona zamijeni sa samo šest mlaznjaka Wedgetail, ali je rekla da će novi avioni imati bolje mogućnosti i biti skuplji od svojih prethodnika.
Sjedinjene Države, Britanija i Turska također ili lete na Wedgetailma, ili planiraju da ih koriste.
Sa sjedištem u vazduhoplovnoj bazi u Njemačkoj, flota AVAX je naširoko korištena za misije nadzora NATO-a duž istočnog krila Alijanse nakon ruskog napada na Ukrajinu.
Ranije je letjelica podržavala misije NATO-a na Balkanu, Afganistanu i Iraku, ali i događaje kao što su Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2006. u Njemačkoj i sastanke na vrhu.
U sukobu, avioni AVACS mogu ne samo da obezbijede radarsku sliku za savezničke borbene avione, brodove i kontrolne centre, već i da usmjere borbene avione NATO-a ka njihovim ciljevima.
Avion, jedno od rijetkih sredstava koje NATO zapravo posjeduje, ima multinacionalne posade iz 19 od 31 savezničke zemlje.
