Namik Hrle je inženjer, programer bosanskog porijekla, koji radi za IBM-ovu laboratoriju u Njemačkoj. Trenutno je je direktor razvoja softvera u IBM-ovoj laboratoriji , a na globalnom nivou vodi IBM-ovu strategiju generiranja, pohrane i korištenja podataka u velikim sistemima kao što su banke, osiguravajuća društva, trgovački lanci, ukratko, u najvećim poslovnim sistemima svijeta.
Postao je i IBM fellow, što je titula koja se dodjeljuje onima koji su dosegnuli najviši stupanj doprinosa tehničkom vođstvu, inovacijama, poslovnom utjecaju, društvenom ugledu i izgradnji talenata. Fellow služi i kao primjer stotinama hiljada IBM-ovih inženjera.
„Budući da sam i IBM fellow, moja uloga je i edukacija mladih talenata u IBM-u te usmjeravanje njihovih tehničkih karijera te predstavljanje IBM-ove strategije i tehnologije u raznim prilikama, kao što su sastanci sa sadašnjim i budućim klijentima, pa sve do stručnih konferencija”, kazao je Namik Hrle za Glas Amerike.
Do sada je imao 76 patenata.
„Svaki patent mi je drag i svaki ima svoju priču, svoju ulogu u izgradnji nekih poslovnih sistema. Ako baš moram izdvojiti jedan, ona je to sistem za sinhronizaciju podatkovnih kopija, koji je transakscijski potpuno konzistentan. kombiniraju transkacijski i analitički pristup podacima”, istakao je Hrle.
Prema njemu, važne lekcije koje je naučio pripadaju jednako domeni poslovnog i privatnog.
„Poslovne lekcije koje sam u životu naučio jesu da je stvarno izuzetno važno konstantno učenje. A pogotovo u poslu kojim se ja bavim, volim reći da je vrijeme poluraspada znanja par godina. Ono što naučite danas, za par godina je pola vrijedno onog što je bilo vrijedno danas. Jako je bitna spremnost da ste na ivici zone konfora, to nije za svakoga i nije ugodno, kako bi se moglo rasti“, objasnio je.
„Mislim da je jako važno biti dobar čovjek, pomozi ako vidiš da će to rezultirati nekim uspjehom ovog drugog, to je jednako zadovoljstvo kao tvoj vlastit uspjeh. Za mene je veliko zadovoljstvo kada vidim stotine svojih mentees, neki od njih su postigli više nego ja. Dati, omogućiti drugima da mogu rasti i napredovati. Također, vrlo je važno ne praviti razliku, ne diskriminirati, tolerancija apsolutna. Jedino je bitno ono što čovjek jeste”, dodao je Namik Hrle.
Ističe kako je danas tehnologija omogućila brzu razmjenu i dostupnost znanja.
„Kad sam ja studirao, knjige su išle od ruke do ruke, ja dobijem nešto, i moram za tri dana vratiti. A danas gotovo svo znanje je dostupno gotovo svima u času kada ga trebate. Ja ne mogu opisati kakva je to razlika u mogućnostima. Kad god govorim šta bi preporučio mladima, uvijek mi je malo teško reći jer izgledam licemjeran. Ja sad pričam njima kako je lijepo tu gdje jesi, ne trebaš ići vani... kad sam ja prvi koji sam otišao. Razumijem licemjernu dimenziju toga što ja sad kažem, ali ne mogu, a da ne kažem, ipak je lijepo biti okružen svojom porodicom. Onog časa kada sam otišao, potpuno su se pokidale veze s rodbinom, prijateljima”, istakao je Hrle.
Uključen je i u razvoj IBM-ove vještačke inteligencije i kvantnih računaru.
„Vjerujem da je malo da je šta tako značajno kao umjetna inteligencija i kvantni računari, sa takvim velikim utjecajem na skoro svaki aspekt naših života jer su mogućnosti neograničene. Kvantni računari mogu pomoći riješiti najveće probleme koji trenutna arhitektura sistema ne može napraviti. Može napraviti terapiju za do sada neizlječive bolesti”, objasnio je.
Na pitanje kada možemo očekivati komercijalno upotrebljive kvantne kompjutere odgovara: „Pet godina. Već sada se koriste kvantni računari u raznim sistemima. Mi smo ih otvorili publici, svako može otići na cloud. Ali za široku upotrebu, mi očekujemo da će to biti za četiri do pet godina”.
Dijaspora je svakako jedan veliki adut za razvoj BiH, ali čini se da je nedovoljno koriste u matici. Ali, postoje kočnice uključivanja dijaspore u privredni i naučno-istraživački put Bosne i Hercegovine.
„Ja bih volio biti pozitivan, ali ima nešto što je teško, komplicirano u svemu tome jer da bi se stvarno dijaspora sa svim svojim potencijalima uključila i dovela u Bosnu, treba osigurati uvjete za to. Teško može dijaspora osigurati uvjete u Bosni, možda može, treba raditi na tome, ali u svakom slučaju, kad bi bili uvjeti osigurani, upliv bi bio veći. Naše unutarnje podjele i taj osjećaj nesigurnosti je prisutan i to ne možemo izbjeći”, kazao je.
Ispričao je kako mu je najveća neostvarena želja dovesti IBM u Bosnu.
„Ja imam pristup tim ljudima koji odlučuju. Ali ti ljudi traže stabilnost za investicije. Ne govorim o fizičkoj sigurnosti, nego govorim o ekonomskoj stabilnosti. Konstantno se generira nekakva tenzija, nekakav problem, nekakav sukob i to konstantno čujete. To je loš utjecaj. Onaj ko hoće investirati svoje novce, on mora misliti o tome. To je jedan problem. Ok, međutim, na pozitivnoj strani, ja ću iskoristiti svoju titulu da privučem dijasporu, od nekih akademskih incijativa, pa da te incijative povuku neke ekonomske”, kazao je za kraj Namik Hrle.
Hrle je ođen 1956. u Banjaluci, u Maloj Čaršiji, Mejdanu. Tamo je pohađao osnovnu školu Kasim Hadžić, a potom i Banjalučku gimanziju. Nakon gimnazije je otišao u Zagreb gdje je diplomirao na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek matematika, nakon čega je magistrirao na Elektrotehničkom u Zagrebu. Za IBM radi od 1998.
