Prijetnja koju predstavlja izljev nafte u Meksičkom zaljevu po ekonomiju i okoliš priobalnih američkih saveznih država predstavlja, u najmanju ruku, ogroman problem u javnom imidžu naftne industrije. Administracija predsjednika Obame obustavila je planove za otvaranje novih bušotina u nekim priobalnim područjima Meksičkog zaljeva i Atlantika, koja su ranije bila zatvorena za energetsku eksploataciju, a neki članovi Kongresa preporučuju uvođenje mnogo strožih propisa za bušenje za naftom i plinom u priobalnim zonama. Međutim, Sara Banaszak, ekonomistica u American Petroleum Institutu, kaže da podrška javnosti za naftnu industriju ostaje jaka.
"U nekoliko ispitivanja javnog mnijenja, provedenih otkako je došlo do ove nesreće, pokazalo se da većina Amerikanaca i dalje podržava povećanje proizvodnje nafte i plina iz priobalnih bušotina."
Razlog tome je, kaže Banaszak, što većina građana, a i mnogi političari, usprkos tome što su zgroženi nad prikazima ogromne naftne mrlje na površini Meksičkog zaljeva, i dalje vidi ekonomske koristi za zemlju od proizvodnje energije iz domaćih resursa.
"Ne samo da izvozimo dolare kad kupujemo naftu i uvažamo ju, nego i izvozimo radna mjesta. Dakle, ako ekonomsku aktivnost zadržimo u vlastitoj zemlji, ako odlučimo sami proizvesti naftu i plin koje ćemo potrošiti, onda iz toga što ćemo te djelatnosti zadržati u zemlji proizlaze ogromne ekonomske koristi u smislu zapošljavanja. Ne radi se samo o ljudima koji rade na naftnim platformama, nego i o multiplicirajućem efektu na čitavu ekonomiju."
Međutim, Ken Medlock, stručnjak za energetsku problematiku pri Institutu Baker, Sveučilišta Rice, u Houstonu, kaže da je vjerojatno prerano za reći kakve će posljedice po stavove javnosti - ili po kreiranje politike - imati izljev nafte. On kaže da čak i u samoj obalnoj regiji Meksičkog zaljeva ljudi su podvojeni između ekonomskih i ekoloških interesa.
"Sjećam se da sam se kao dijete igrao na područjima koja će potencijalno biti pogođena i pomisao da će sva ta područja biti preko noći izmijenjena jako je uznemiravajuća. Ali, istodobno, moramo shvatiti da, premda je to vrlo emocionalno pitanje, mi zaista jako ovisimo o resursima koji se razvijaju u ovoj regiji. Moramo isto tako u potpunosti shvatiti što se ovdje dogodilo prije nego što reagiramo nekom ishitrenom političkom odlukom."
Medlock kaže da kompanija BP nije usamljena u svojoj bitki s curećom bušotinom; druge su kompanije ponudile pomoć, i tehničku i materijalnu. On kaže da svatko u naftnoj industriji shvaća da to nije problem samo jedne kompanije, nego nešto što se tiče svih njih.
"Zanimljivo je kako se ne čuju kritike od strane drugih kompanija, ni po pitanju eksplozije na platformi, niti načina na koji se BP nosi s problemom. Mislim da, na koncu, svatko čeka na rezultat istrage, da se zna što se točno dogodilo. Teško je biti kritičan ako se ne znaju činjenice."
Medlock kaže da podsjetnik na to kako loše se može razvijati situacija jest posljednja velika eksplozija neke platforme u Meksičkom zaljevu. Bilo je to u lipnju 1979., a radilo se o platformi meksičke državne kompanije PEMEX. Tada se nafta izlijevala devet mjeseci, isprva po 30 tisuća barela dnevno, a kasnije malo sporije, po deset tisuća barela dnevno. Za usporedbu, sada se dnevno izlijeva pet tisuća barela nafte. Ukupno je 1979. iscurilo u Meksički zaljev više od tri milijuna barela nafte, a šteta je bilo i u Meksiku i u Sjedinjenim Državama, no pogođena obalna područja su se oporavila. Teksas je tražio od Meksika odštetu, ali ju nikad nije dobio. No, British Petroleum nije državna, nego privatna multinacionalna kompanija i vjerojatno je da će biti odgovoran za isplatu milijardi dolara odšteta, a sudski bi procesi mogli potrajati više desetljeća.