Mount Everest je, kako naučnici procjenjuju, star „svega“ 50-60 miliona godina, što ga svrstava u mlade geološke formacije.
Planina je nastala kada je indijska kontinentalna ploča udarila u Aziju. Indijska ploča gurnula se ispod Azije i podigla ogromnu masu Zemljine kore prema gore, stvarajući najviši planinski vijenac na svijetu: spektakularne Himalaje.
Naziv Mount Everest uveden je 1865. u čast Sir Georgea Everesta. Prije toga se jednostavno zvao „Vrh 15“. Britanska uprava Indije je htjela da zvanični naziv planine bude neki lokalni, ali su otkrili kako ima jako mnogo lokalnih naziva za ovaj toponim pa su odlučili dati ime u čast Sir Everesta, britanskog istraživača i geografa.
Everest su Nepalci izvorno nazvali Sagarmatha, što znači „Božica neba". Tibetanci ga zovu Chomolungma, što znači 'Božica Majka planina'. Vrh je sveto mjesto i zahtijeva od svih planinara da traže dopuštenje i siguran prolaz prije pokušaja uspona. To se zove ceremonija puja, koja se održava u baznom kampu Everesta prije nego se stupi na planinu.
Najnovija službena visina najvišeg mjesta na Zemlji izmjerena je 2020. i iznosi 8.848,86 metara. To je 86 centimetara više od procjene iz Indije iz 1955. godine koju je koristio Nepal, a 4 metra više od prethodne procjene Kine iz 2005. godine.
Vrh ove planine prvi put je, prema zvaničnim dokumentima, a osvojen 29. maja 1953. Osvojili su ga Novozelanđanin Edmund Hillary i Šerpa Tenzing Norgay.
Na visini od preko 8800 m atmosferski pritisak iznosi samo jednu trećinu pritiska na nivou mora. On iznosi oko 253 mm živinog stuba dok normalni atmosferski pritisak na nivou mora iznosi 760 mm živinog stuba. Ljudi na ovim visinama se ne mogu duže zadržavati.
Osvajanje veliki vrhova kakav je Mount Everest predstavlja izuzetan fizički i psihički napor. S porastom visine parcijalni pritisak kisika je sve manji, što se odražava na fiziološke funkcije organizma. Kako napreduju, penjaći su izloženi riziku od niza bolesti, uključujući plućni edem, cerebralni edem i krvnu emboliju. Šanse za ozebline su također dramatično povećane na takvoj nadmorskoj visini jer srce radi jače kako bi pumpalo krv isporučujući kisik. Na ovim visinama je neophodno imati boce s kisikom.
Najčešći uzroci smrti prilikom osvajanja Mount Everesta su nesreće usljed lavina, bolest, smrzotine i komplikacije usljed uslova na planini.
Površina samog vrha Mount Everesta je zapravo jako mala i iznosi tek između 15 i 27 kvadratnih metara.
Premda se radi o udaljenom mjestu, ni ono nije pošteđeno zagađenja: na vrhu su nađene čestice mikroplastike, porijeklom iz opreme i odjeće alpinista.
