Veljača je Mjesec crnačke povijesti u Sjedinjenim Državama, razdoblje kada se odaje počast pojedincima i događajima koji su oblikovali iskustva i povijest Amerikanaca afričkog porijekla. Jedan od tih događaja bila je i Proklamacija o emancipaciji, koju je potpisao predsjednik Abraham Lincoln, prije 150 godina. Njome je započeo proces oslobađanja oko četiri milijuna robova. Za njom je uslijedio 13. Amandman Ustava, kojim je ropstvo ukinuto na cijelom teritoriju Sjedinjenih Država. Kao rezultat toga, mnogi su slobodnjaci došli u Washington, u potrazi za boljim životom. O ljudima koji se brinu da njihova priča ne bude zaboravljena u prilogu Chrisa Simkinsa...
Nacionalno groblje u Arlingtonu, tik kraj Washingtona, na drugoj obali Potomaca... Prije nego što je postalo najpoznatije američko vojno groblje, na njegovom je mjestu živjela zajednica robova, a onda i bivših robova.
“Ovdje možete vidjeti mojeg pra-pra-pradjeda, Charlesa Syphaxa, u krilu mu sjedi moj djed.”
Za Craiga Syphaxa, restaurirani domovi negdašnjih robova imaju posebno značenje. Craig je anagažiran na obiteljskoj povijesti.
“Priča o obitelji Syphax nešto je što ulijeva snagu, ohrabruje. Također, pokazuje da se opet možete uzdići, stati na vlastite noge, bez obzira koliko nisko prije toga bili.”
Craig je u otkrivanje obiteljske povijesti uložio 15 godina rada. Saznao je da je obitelj bila utjecajna u robovskoj zajednici Arlingtona i da je pra-pra-pradjed Charles bio vlasništvo prvog američkog predsjednika, Georgea Washingtona. Živio je u predsjednikovom domu u Mount Vernonu i bio jedan od 57 robova preseljenih u Arlington House sa Washingtonovim posvojenim unukom Georgeom Washingtonom Parkeom Custisom.
“Svaki put kad proučavam neki aspekt obitelji Syphax, pronalazim nešto novo i uzbudljivo što me samo potiče da istražujem dalje i dublje.”
Godine 1863., u Washington se slilo na tisuće tek oslobođenih robova. Vlada im je dodijelila dio zemljišta u Arlingtonu, u Virginiji; logor bivših robova dobio je ime Freedman’s Village.
Matthew Penrod radi kao ranger u Nacionalnoj službi parkova. Deseci tisuća bivših robova, kaže on, živjeli su u Freedman’s Villageu tokom razdoblja od nekih 40 godina, u stotinjak njegovih drvenih kuća. Zajednica je imala škole, crkve, bolnice i jedno sirotište.
“Ljudi su tu mogli nalaziti posla. I muškarci i žene prilično su dobro zarađivali radeći za vojsku. Selo je bilo zamišljeno kao prijelazno mjesto za te ljude, neke vrsta postaje za osposobljavanje bivših robova za daljnji život slobodnih pojedinaca.”
Craig Syphax priča kako je njegov predak Charles postao vođa zajednice.
“U njegovoj su obitelji znali čitati i pisati pa su u tome i druge podučavali, bez naplate, jer znali su da je jedino tako, sa znanjem, bilo moguće napredovati u Americi.”
Craig radi na dokumentarnom filmu o svojoj obitelji, a angažiran je i u novom povijesnom muzeju, kraj arlingtonskog groblja. Talmadge Williams na čelu je tog projekta.
“Ne podučavamo li povijest, ona će se ponavljati, a mi to ne želimo, ne treba nam ponovno ropstvo.”
Na groblju u Arlingtonu pokopani su i neki bivši robovi.
Mnogi su mišljenja da i oni zaslužuju biti dijelom povijesti jednako kao i pali američki vojnici.
Nacionalno groblje u Arlingtonu, tik kraj Washingtona, na drugoj obali Potomaca... Prije nego što je postalo najpoznatije američko vojno groblje, na njegovom je mjestu živjela zajednica robova, a onda i bivših robova.
“Ovdje možete vidjeti mojeg pra-pra-pradjeda, Charlesa Syphaxa, u krilu mu sjedi moj djed.”
Za Craiga Syphaxa, restaurirani domovi negdašnjih robova imaju posebno značenje. Craig je anagažiran na obiteljskoj povijesti.
“Priča o obitelji Syphax nešto je što ulijeva snagu, ohrabruje. Također, pokazuje da se opet možete uzdići, stati na vlastite noge, bez obzira koliko nisko prije toga bili.”
Craig je u otkrivanje obiteljske povijesti uložio 15 godina rada. Saznao je da je obitelj bila utjecajna u robovskoj zajednici Arlingtona i da je pra-pra-pradjed Charles bio vlasništvo prvog američkog predsjednika, Georgea Washingtona. Živio je u predsjednikovom domu u Mount Vernonu i bio jedan od 57 robova preseljenih u Arlington House sa Washingtonovim posvojenim unukom Georgeom Washingtonom Parkeom Custisom.
“Svaki put kad proučavam neki aspekt obitelji Syphax, pronalazim nešto novo i uzbudljivo što me samo potiče da istražujem dalje i dublje.”
Godine 1863., u Washington se slilo na tisuće tek oslobođenih robova. Vlada im je dodijelila dio zemljišta u Arlingtonu, u Virginiji; logor bivših robova dobio je ime Freedman’s Village.
Matthew Penrod radi kao ranger u Nacionalnoj službi parkova. Deseci tisuća bivših robova, kaže on, živjeli su u Freedman’s Villageu tokom razdoblja od nekih 40 godina, u stotinjak njegovih drvenih kuća. Zajednica je imala škole, crkve, bolnice i jedno sirotište.
“Ljudi su tu mogli nalaziti posla. I muškarci i žene prilično su dobro zarađivali radeći za vojsku. Selo je bilo zamišljeno kao prijelazno mjesto za te ljude, neke vrsta postaje za osposobljavanje bivših robova za daljnji život slobodnih pojedinaca.”
Craig Syphax priča kako je njegov predak Charles postao vođa zajednice.
“U njegovoj su obitelji znali čitati i pisati pa su u tome i druge podučavali, bez naplate, jer znali su da je jedino tako, sa znanjem, bilo moguće napredovati u Americi.”
Craig radi na dokumentarnom filmu o svojoj obitelji, a angažiran je i u novom povijesnom muzeju, kraj arlingtonskog groblja. Talmadge Williams na čelu je tog projekta.
“Ne podučavamo li povijest, ona će se ponavljati, a mi to ne želimo, ne treba nam ponovno ropstvo.”
Na groblju u Arlingtonu pokopani su i neki bivši robovi.
Mnogi su mišljenja da i oni zaslužuju biti dijelom povijesti jednako kao i pali američki vojnici.
