Iako se situacija smiruje kada je u pitanju broj oboljelih, sa ministrom zdravlja i socijalne zaštite u Vladi RS Alenom Šeranićem razgovarali smo o načinima djelovanja u ovim situacijama, koliko je u ovom smislu važno da se rizične kategorije vakcinišu, ali i o tome koliko stanovništvo ima povjerenja u zdravstveni sistem u RS i koji su koraci u narednom periodu da se situacija u jednom od najvažnijih sektora u društvu unaprijedi.
VOA: Na samom početku mandata isticali ste da ćete raditi na boljoj organizaciji i funkcionisanju zdravstvenih ustanova u RS. Kakvo ste stanje zatekli, i šta su ključni problemi na kojima je potrebno raditi u narednom periodu?
ŠERANIĆ: Bilo da je riječ o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kroz projekat razvoja porodične medicine, ili bolničkoj zdravstvenoj zaštiti uspjeli smo da uvedemo standard u smislu kvalitete same infrastrukture i opreme koja se nalazi u našim zdravstvenim ustanovama. Najbolji primjeri su izgradnja nove bolnice u Bijeljini, a potom i završetak bolnice „Srbija“ u Istočnom Sarajevu. Problem koji postoji je finansiranje zdravstvene zaštite i treba da vidimo na koji način možemo da dođemo do stabilizacije zdravstvenog sistema, odnosno njegove održivosti u budućnosti. Riječ je o dugoročnom procesu, ali je važno da u ovom trenutku omogućimo pacijentima adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, a u isto vrijeme da kroz organizaciju i dostupnost zdravstvene zaštite sve prilagodimo da bude finansijski opravdano i održivo. Na početku mandata sam obišao sve republičke zdravstvene ustanove i imao sam priliku da porazgovaram sa direktorima o trenutnoj situaciji, kako oni vide dalji razvoj u tim zdravstvenim ustanovama. Mislim da će se u budućnosti ići na definisanje jednog osnovnog paketa bolničke zdravstvene zaštite, s tim da će se ustanovama ostaviti prostor da mogu da se razvijaju u određenim segmentima za koje imaju kapaciteta. Svaka bolnica ima kapacitet da se u određenoj zdravstvenoj usluzi razvija i napravi iskorak. Na primjer, razvoj bolnice u Istočnom Sarajevu i razvoj Olimpijskog centra može biti povezan kroz jednodnevnu hirurgiju, gdje bi bilo omogućeno pružanje pojedinih zdravstvenih usluga uz odgovarajuću naknadu, ne samo ljudima iz RS, nego i posjetiocima iz okruženja i Evrope. Ova bolnica već je krenula u proces potpisivanja ugovora sa određenim stručnjacima iz okruženja koji će dolaziti i pružati određene zdravstvene usluge, ali će ujedno i edukovati mladi kadar koji je vrlo značajan za to područje. Mislim da ova bolnica zaslužuje jedan novi početak, da se zdravstvenim radnicima pruže adekvatni uslovi za rad, koje do sad nisu imali. Na ovaj način otvaramo nova vrata zdravstvene zaštite na području Istočnog Sarajeva.
VOA: Spominjali ste da je jedan od prioriteta i zadržavanje medicinskog osoblja, s obzirom na to da je riječ o kadru koji zbog velike potražnje na inostranom tržištu najčešće napušta zemlju. Na koji način zadržati kvalitetan medicinski kadar u RS?
ŠERANIĆ: „Epidemija odlaska“ nije samo epidemija svojstvena za RS, nego i za zemlje u okruženju. Mi moramo raditi na tome kako da odgovorimo na potrebe zdravstvenih radnika. Svjestan sam i činjenice da je neke zdravstvene radnike, prije svega doktore koji odluče da odu, teško zadržati, jer je to njihova odluka, a mislim i da uslovi koji se stave pred njih nisu nešto što ih može zadržati.
VOA: Koliko je situacija kritična po tom pitanju?
ŠERANIĆ: U zdravstvenim ustanovama na republičkom nivou koje sam obišao ima odlazaka specifičnih grana, recimo anesteziologa. Značajan je i odlazak srednjeg medicinskog kadra i to jeste nešto što se očekuje i u narednom periodu i na tom moramo da radimo. Već sam obavio razgovore sa udruženjima, odnosno sindikatima koji zastupaju te zdravstvene radnike. Prije svega, moramo obezbijediti jednu lakšu prohodnost onih koji završavaju fakultete zdravstvene struke, i ne samo u okviru obrazovnog nego zdravstvenog sistema, omogućavajući tim ljudima napredovanje i u naučnom i u stručnom smislu u okviru zdravstvenih ustanova. Tu postoje i pitanja u vezi sa prekvalifikacijom i to je, takođe, nešto što pritišće zdravstveni sistem sa aspekta koliko je kvalitetno obavljanje poslova onih koji se kroz prekvalifikaciju pojave na tržištu rada. Prekvalifikacija je nešto što spada u domen prava na obrazovanje i prava na obrazovanje odraslih, to je ustavno pravo ljudi i to svakako treba omogućiti, a na nama je da definišimo kvalitet te vrste obrazovanjan da bismo dobili što bolji izlazni rezultat. Ti ljudi zaslužuju mjesto u zdravstvenom sistemu, ali treba da steknu adekvatna znanja i vještine. U tom smislu nam treba pomoć udruženja i sindikata, da bismo adekvatno pratili kvalitet rada tog osoblja, prije svega da ne bismo ugrozili pacijente.
VOA: Ove godine gripa je odnijela priličan broj ljudskih života u Republici Srpskoj. O kakvim je pacijentima riječ, i da li ima razloga za zabrinutost?
ŠERANIĆ: Gripa je ove godine odnijela više života nego što je to uobičajeno. Prije svega riječ je o karakteristici virusa. Svake tri do četiri godine imamo pojavu virusa koji je agresivniji u odnosu na jednu ili dvije prethodne godine. Simptomatologija koju ta vrsta virusa gripa daje nije ona na koju smo navikli sezonu ili prije. Imate slučaj da je virus gripa tipa B bio predominantan prošle sezone, a to je najblaži oblik virusa influencije u odnosu na viruse koji kruže na našem području. Ove godine smo imali pandemijski soj H1N1 virus tipa A, koji kod osoba koje već boluju od određenih oboljenja može da izazove teže komplikacije. Upravo se to i dešavalo da imunološki odgovor tih osoba nije mogao da obezbijedi da se oni izbore s tim virusom. Ono što je značajno je da je uspostavljen nadzor nad samim gripom i mi smo svake sedmice izvještavali javnost po tom pitanju. Institut za javno zdravstvo prikupljao je redovno podatke sa terena i pratio pojavu većeg broja oboljelih od tzv. oboljenja sličnih gripu na osnovu kojih se i procjenjuje epidemijski karakter odnosno stiču uslovi za proglašenje epidemije. U Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti postoje jasne procedure šta znači epidemija. Da je institut izašao sa bilo kakvom preporukom koja bi se ticala proglašenja epidemije, sigurno bi se išlo u tom pravcu da se za određeno područje to i definiše. Najbolja prevencija je svakako da se najugroženiji vakcinišu. Svake godine Ministarstvo zajedno sa Institutom i Fondom zdravstvenog osiguranja nabavlja vakcine koje su besplatne za one koji su najugroženiji, a preporuka je i da se svi stariji od 65 godina vakcinišu. Većina pacijenata koji su preminuli od posljedice gripa ove godine nije bila vakcinisana. Ono što uvijek preporučujem stanovništu, bez obzira da li je u pitanju sezona gripa, je da treba da pere ruke. To je najbolja prevencija, bilo da su u pitanju zdravstveni radnici ili stanovništvo. Naravno treba da se zaštitimo kada kašljemo, da provjetravamo prostorije, znači sve ono što se uobičajeno čini neinteresantnim, ali je zapravo najučinkovitije.
VOA: U Federaciji BiH je, ipak, zabilježen daleko manji broj smrtnih slučajeva. O čemu se radi?
ŠERANIĆ: Kada epidemiološki posmatramo ovo područje, interesantno je da smo u Sloveniji, Hrvatskoj i Republici Srpskoj imali povećan broj ljudi koji su umrli od gripa. Onda imate prostor FBiH i Srbije u kojima to nije bilo toliko izraženo, a onda opet imate Rumuniju i Bugarsku koje imaju povećan broj smrtnih slučajeva. Epidemiološki gledano to baš i nije logično, i vjerovatno da odgovor na to pitanje leži u organizaciji zdravstvenog sistema i izvještavanja. Meni je teško da govorim o FBiH, ali trebalo bi u svakom slučaju provjeriti zašto je to tako. I u Grčkoj imate porast broja umrlih u odnosu na prošlu sezonu. Tako da sigurno tu postaje neke karakteristike zašto se to odvijalo na taj način. Srbija je poslije nas dolazila u neke faze, tako da su odgodili početak školske godine, očekujući vjerovatno vrhunac gripa kad smo mi već počeli da padamo. I sad imamo pad broja oboljelih od oboljenja sličnih gripu iz kojih dolaze i ovi koji su najugroženiji. Mi ćemo svakako raditi evalvaciju ove sezone gripe.
VOA: Mnoge zemlje suočile su se sa epidemijom malih boginja zbog sve češćeg straha roditelja od vakcinacije djece. Na koji način se struka u Republici Srpskoj bori sa ovom problematikom, i šta biste ste savjetovali roditeljima kada je u pitanju obavezno vakcinisanje djece?
ŠERANIĆ: Vakcinacija je postala žrtva svog uspjeha! Ukoliko nemate prilike da se susrećete sa oboljenjima koja se preveniraju putem vakcine, a poslije vakcine vam dijete dobije temperaturu i vidite neki otok, onda razmišljate na način - odveo sam zdravo dijete, a vratilo mi se bolesno. Naravno da se stvara animozitet prema vakcinaciji i to je na neki način i uslovilo trenutna dešavanja. Mislim da roditelji u svakom slučaju imaju pravo da sumnjaju, imaju pravo da vjeruju i da ne vjeruju, a zdravstvena struka je tu da im na najbolji mogući način objasni ono što je benefit vakcine. Vakcina sa aspekta čovječanstva predstavlja jedan nemjerljiv doprinos. Masa oboljenja, od kojih se umiralo danas se prevenira putem vakcine. Mislim da treba da se osavremenimo, i prilagodimo, i da dio odgovornosti leži i na nama. Nekad su ljudi sve potrebne informacije vezano za svoje zdravlje dobijali u ambulanti. Ljudi danas informacije dobijaju u kući putem medija, interneta, društvenih mreža, a onda odlaze u ambulantu da kažu zdravstvenim radnicima šta bi trebalo da rade s njima. Upravo zato smatram da i zdravstvena struka treba da pristupi stanovništvu kroz drugačiji kanal komunikacije, kako bismo prvenstveno doprijeli do majki koje imaju malu djecu, porodilja, kako bi one imale adekvatne informacije vezane za vakcinaciju.
VOA: U mnogim evropskim zemljama raste popularnost antivakcionog pokreta, koji povezuje vakcinu protiv boginja sa autizmom. Koliko je opasno širenje ovakvih tvrdnji i kakav je odnos našeg zdravstvenog sistema na ovakve tvrdnje?
ŠERANIĆ: Djelovanje tog pokreta je izuzetno opasno. To nije sporadično djelovanje, odnosno nije u pitanju pojedinac koji se ponekad pojavi, pa kaže nešto vezano za vakcinu, to su sistemski organizovane grupe koje najčešće barataju sa poluinformacijama. Te grupe nemaju adekvatna objašnjenja, ali navedu ljude da posumnjaju u ono što je relevantno. Medicina je zasnovana na dokazima, i ne postoji nijedna situacija u zdravstvenom sektoru koja se desila tek tako. Mnogo se u javnosti pričalo o vezi autizma i vakcine protiv morbila. Onda smo imali epidemiju na ovom području, koja je na neki način uslovila porast broja vakcinisanih. Međutim strah nije način kako treba da pristupamo ljudima, moramo naći način da objasnimo i budemo dostupni. U Danskoj je završeno istraživanje koje je trajalo od 2000. do 2015. godine, a u kome je učestvovalo preko 500 hiljada djece. Rezultati tih istraživanja su pokazali da se vakcinacija protiv morbila, na takvom uzorku, ne može dovesti ni u kakvu vezu sa pojavom bolesti iz autističnog spektra i da to tumačenje nema relevantnu osnovu.
VOA: Kada govorimo o širenju medicinski neutemeljenih tvrdnji, svjedoci smo da se posljednjih godinapojavio veliki broj nadriljekara koji se sve češće pojavljuju u medijima. Na koji način se kod nas ovi ljudi sankcionišu, i na koji način savjetovati, edukovati građane, da pomoć traže od medicinske struke?
ŠERANIĆ: U Republici Srpskoj je krivičnim zakonom jasno propisana kazna za one koji se bave nadriljekarstvom i mislim da su stvari u tom smislu jasne. Međutim, ako pogledate čovjeka koji boluje od neizlječive bolesti, on se hvata za bilo koju slamku koju mu neko ponudi kako bi ozdravio. Tu ljudsku potrebu treba razumijeti. Međutim, ne treba imati razumijevanja za one koji putem određenih metoda žele da iskoriste stanje i zdravlje tih ljudi i protiv toga treba da se borimo. U tom smislu zdravstveni sistem se mora podići na viši nivo kroz dostupnost savremenijih lijekova i same dijagnostičke usluge. Moramo obezbijedimo pacijentima uslove da se adekvatno liječe. Dobar primjer je Fond za dijagnostiku i liječenje djece u inostranstvu gdje smo sistemski odgovorili na potrebe djece koja obole od određenih teških oboljenja, a koja ne mogu da se liječe u RS i u okruženju. Na taj način smo toj djeci obezbijedili mogućnost izliječenja. Medicinska struka treba da se nametne kao izvor informacija, i da u tom smislu koristi informacione tehnologije, društvene mreže i sve dostupne kanale komunikacije.
VOA: Nedavno je bio aktuelan i Nacrt zakona o zabrani pušenja na javnim mjestima u RS za koji ste se zalagali. Možemo li očekivati da ćete tokom mandata insistirati na provođenju tog zakona i koliko je moguće da se strategija i zakon implementiraju u praksi?
ŠERANIĆ: Mi smotaj zakon zapravo nazvali Zakon o zaštiti stanovništva od duvanskog dima. S obzirom na iskustva zemalja koje su uvele zabranu konzumiranja duvana i duvanskih proizvoda na javnim mjestima ne vidim nijedan razlog zašto taj zakon ne bi mogla sprovesti i Republika Srpska. Međutim, taj zakon uređuje i tržište. S obzirom na to da je tržište FBiH i RS jedinstveno za onog ko proizvodi i distribuira proizvod, mi moramo usaglasiti detalje tog zakona i sa kolegama iz FBiH. Trebamo sačekati da se oformi Vlada unutar FBiH da vidimo kakve će biti njihove namjere po tom pitanju, tako da bih mogao sa ministrom koji se nalazi u Vladi da dogovorim dalje korake u vezi sa tim pitanjem. Definitivno treba da promovišemo povećanje akciza vezano za duvan i duvanske proizvode i to bi svakako trebalo da pomogne da se ovaj zakon sprovede. Svakako ću se i dalje zalagati za taj zakon, jer će on kao takav preventivno mnogo da pomogne stanovništvu, prije svega sa aspekta bolesti koji su izazvane posljedicama konzumiranja duvana i duvanskih proizvoda. Važno je da napravimo prostor u kojem mladi ljudi neće počinjati sa konzumiranjem duvana i duvanskih proizvoda. Te mjere su prevashodno usmjerene prema njima, ali želimo i da kroz zdravstveni sistem pomognemo onima koji su već stekli ovisnost o nikotinu.
VOA: Prema vašem mišljenju, postoji li neki pomaci kod nas kad je u pitanju promocija zdravog načina života, i šta biste, kao ministar zdravlja, u tom pogledu savjetovali građanima?
ŠERANIĆ: Konzumiranje duvana i alkohola, nezdrava ishrana i fizička neaktivnost su četiri glavna faktora za nastanak bolesti, i treba da preventivno djelujemo kad je to u pitanju. Prevencija ovih faktora rizika nije samo stvar Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, nego kompletne Vlade RS i društva da građanima omogućimo prostor, okruženje u kojem mogu da praktikuju zdrave životne stilove. Međutim, sva aktivnost po pitanju ovih faktora rizika je stvar lične odluke. Mislim da je važno da u okviru porodice djeci dajemo primjer kako treba da se ponašaju kad je zdravlje u pitanju. Primjetno je da se sve više ljudi rekreativno bavi trčanjem, biciklizmom, plivanjem, otvaraju se škole trčanja, škole sporta, otvaraju se restorani zdrave hrane. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite će svakako da učestvuje u tim aktivnostima i da pomogne društvo i zajednicu po tom pitanju.
