Trenutno se dešava nevjerovatno umrežavanje Mašinskih fakulteta i privrede u BiH s ciljem obezbjeđivanja neophodne zaštitne opreme za medicinsko osoblje u bolnicama. Zajedničko za sve ove ljude je inžinjerski i inovatorski duh te želja da se nešto konkretno napravi, a ne da se čekaju donacije i narudžbe iz inostranstva koje možda dođu, a možda i ne. Oni ne žele da ih zovemo pojedinačnim imenima, zbog toga ćemo ih zvati Mejkeri.
Mejkeri su ljudi koji u malim laboratorijama, takozvanim MakerSpace-ovima, koji se nalaze po srednjim školama i fakultetima ili kućnoj varijanti izrađuju uređaje, prototipove i proizvode. Trenutno su angažovani na području cijele BiH i bazirali su se na izradu vizira za zaštitu lica medicinskog osoblja. Sve proizvedene vizire besplatno dijele bolnicama i domovima zdravlja.
Molili su da nikoga ko učestvuje u ovom poduhvatu ne zaboravimo te će na nekim mjestima ovaj tekst izgledati kao nabrajanje, ali ovakvi heroji zaslužuju da im se spomenu imena. U ime svih bh. Mejkera uključenih u ovu inicijativu, na naša pitanja odgovarao je Adis Muminović iz CGPdesign.
Gdje se trenutno u BiH sve proizvode ovi viziri i da li će biti uključeno još pogona i lokacija?
Viziri se trenutno proizvode na nekoliko lokacija. U Mostaru, to je Mašinski fakultet Univerziteta Džemal Bijedić Mostar te 3 samostalna mejkera, MaCom u saradnji s Fakultetom strojarstva, računarstva i elektrotehnike u Mostaru. U Tuzli, to je Mašinski fakultet Univerziteta u Tuzli. U Sarajevu, vizire rade CGP Design i DizartEDU, Make3D, Mašinski fakultet Sarajevo, Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, Škola metalskih zanimanja Sarajevo, Ultirex, Snea, 5ti dimenzions, Grean energy solution, BlueLab, UNIS, Alukoenigstahl, plus oko 16 samostalnih mejkera po čitavom Sarajevu.
A u manjim gradovima? S obzirom na otežan promet, sigurno je korisnije da praktično svako mjesto ime svoju radionicu za izradu ove opreme i doprema je lokalnim domovima zdravlja?
U Zenici, vizire izrađuju IDEALAB Zenica, studenti i profesori Mašinskog i Medicinskog fakulteta Univerziteta u Zenici, u Brčkom se rade u Devetoj osnovnoj školi (Nijad Salihović) i pri HasRobotics, u Velikoj Kladuši pri Omladinsko udruženje Knjiga. U Goraždu, to je škola „Džemal Bijedić, u Tešnju Pobjeda Tešanj, u Bužimu M3P Bužim, Bihaću Tehnički fakultet Bihać te Kantonalna i univerzitetska biblioteka Bihać, Jablanici OKC Urban Art te 3 samostalna mejkera, u Travniku MSTŠ Travnik, Cazinu Majstorluk BA, a u Bosanskoj Krupi Mješovita srednja škola Safet Krupić.
U narednim danima kreće proizvodnja uz pomoć tehnologije brizganja u jednoj firmi u Gračanici i u firmi Jusri u Goraždu, što će značajno ubrzati proces izrade.
Kako ste došli na ideju da napravite prototip vizira i kako je izgledao razvojni proces do konačnog proizvoda, šta je bilo potrebno da se ovo razvije?
Sve je krenulo iz Italije, gdje su inžinjeri tehnologijom 3D printanja izradili zamjenske ventile za respirator i na taj način spasili minimalno 10 ljudi, a možda i više. Nakon toga mejkeri iz čitavog svijeta su shvatili kako mogu značajno pomoći u trenutnoj krizi. Jedan od proizvoda koji se relativno jednostavno proizvodi uz pomoć 3D printera je vizir za zaštitu medicinskog osoblja. Češka kompanije Prusa je razvila inicijalni model koji je besplatan za download. Isti model smo i mi u BiH preuzeli, malo redizajnirali i krenuli sa izradom. U zadnjih nekoliko dana u svijetu je vizir proizveden u hiljadama primjeraka. Ideja je došla iz nužde i potrebe da se medicinskim radnicima obezbjedi minimum uslova za rad, obzirom da su mnogi uskraćeni za bilo kakav vid zaštitne opreme koja im je ključna za rad. Bukvalno nas mole da im proizvedemo vizire.
Koje mašine koristite i koji materijal?
Koristimo 3D printere raznih proizvođača kao što su Ultimaker, Prusa i sl., kao i laserski rezač za rezanje providnog dijela maske. Također, tu su i elastične trake koje smo dobili kao donaciju od nekoliko kompanija. Materijal koji koristimo je PLA plastika škrobnog porijekla i PETG providna plastika za vizire.
Koji su vaši kapaciteti i možete li procijeniti kapacitete proizvodnje?
Na nivou BiH kapacitet je oko 400 vizira dnevno. Kapaciteti se povećavaju iz dana u dan jer nam se pridružuje sve veći broj ljudi sa vlastitim printerima koji žele da učestvuju u projektu. Također, čim krene brizganje vizira, kapacitet će biti preko 3000 komada dnevno.
Koliko košta proizvodnja vizira?
Proizvodnja vizira uz pomoć 3D printera je otprilike 2 KM uključujući materijal i struju potrebnu za rad mašina. Materijal sam po sebi nije skup, problem predstavlja dugotrajan proces printanja kao i nemogućnost nabavke materijala obzirom da su internacionalni transporti većinom otkazani.
U ovom trenutku, vi dajete besplatno te vizire zdravstvenim radnicima?
Da, viziri se dijele besplatno za sve zdravstvene radnike. Pokušavamo u sve ustanove podijeliti koliko god možemo, međutim potražnja je velika i uspjevamo samo dio potrebne količine podijeliti. Također, na novim maskama smo odštampali oznaku FREE, kako ne bi došlo do potencijalne preprodaje maski i zarade na istim.
U slučaju produženja stanja ili povratka stanja najesen - da li će vaši kapaciteti biti u stanju da proizvode ovu opremu?
Dosta opreme koju sad koristimo smo posudili od drugih ustanova i privatnih vlasnika, tako da ona nije u našem vlasništvu. Međutim, u slučaju ponovne potrebe spremni smo reagovati i što prije početi proizvodnju potrebne opreme. Također, napravljeni alati za brizganje ostaju u BiH i u slučaju ponovne potrebe proizvodnja se može reaktivirati za nekoliko sati.
Da li ste razmišljali i o proizvodnji "balona" za bolesnike, koji bi možda mogli smanjiti transmisiju patogena na medicinske radnike?
Da, upravo taj „balon“ razvija grupa ljudi u bosanskoj Krajini. Razmišljamo o proizvodnji mnogih drugih uređaja i zaštitne opreme, pratimo šta se dešava u mejkerskom svijetu i šta se proizvodi u drugim zemljama. Ono što nam nedostaje su oficijalni podaci šta od opreme je najpotrebnije medicinskim radnicima. Primjetili smo da medicinske ustanove nisu svjesne šta se sve može proizvoditi u BiH i da svi čekaju neke donacije i narudžbe iz inostranstva i ako se mnoge od tih stvari mogu vrlo brzo početi proizvoditi u BiH. Većinu zahtijeva za vizire dobijamo na način da nas neoficijalno kontaktiraju doktori, vođe smjena, timovi ljekara, itd. U rijetkim slučajevima imamo oficijalne narudžbe sa medicinskih ustanova. Zašto je to tako, i mi se pitamo!
Mejkeri BiH su molili da u ovom tekstu ne zaboravimo udruženja, institucije, organizacije i pojedince koji su pomogli ovo inicijativu. To su: J.U. Narodna i Univerzitetska Biblioteka "Derviš Sušić" Tuzla, Fondacija tuzlanske zajednice, Fondacija Bošnjaka u USA "Fenjer fond", Metal-Plast d.o.o. Gračanica, Pozamanterija d.o.o. Lukavac, Bosna Niless d.o.o. Lukavac, Privrednici općine Gračanica, Bost Inžinjering d.o.o. Tuzla, Kalajac Comerce d.o.o. Živinice, Dizart d.o.o. Sarajevo, B.I.K. Gadgets Team, Alatnica Durmić Tuzla, Bicom Systems, A2B Expres BiH, 3D Republika, Make3D, Alim, Bihart - Souvenirs Shop, Neon Heart doo, MojSan, Neno doo, AluKoenigStahl BiH, Gong, Oxygen doo, Ultimaker, BEMA BA d.o.o., BAPAS consulting, Fortuna digital, Udruženje 'Život sa Down sindromom FBiH'. Organizacija Save The Children, R&S Sarajevo, Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji TK "Feniks", Tuzla, Asocijacija nezavisnih intelektualaca "Krug 99", Zenicka razvojna agencija Zeda, Gradska biblioteka Zenica, Feta-grand Studio, Centar za edukaciju mladih Travnik, Cazinjanin iz dijaspore i mnogi drugi anonimni donatori opreme i materijala.
