Karim Khan je rekao da vjeruje da su Netanyahu, njegov ministar odbrane Yoav Gallant i tri čelnika Hamasa - Yehia Sinwar, Mohammed Deif i Ismail Haniyeh - odgovorni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Pojasu Gaze i Izraelu.
Tužilac mora zatražiti naloge od pretpretresnog vijeća od troje sudija, kojima je u prosjeku potrebno dva mjeseca da razmotre dokaze i utvrdi da li se postupak može nastaviti.
Izrael nije član suda, a čak i ako se izdaju nalozi za hapšenje, Netanyahu i Gallant se ne suočavaju s neposrednim rizikom od krivičnog gonjenja. Ali Khanova najava produbljuje izolaciju Izraela dok on nastavlja sa svojim ratom, a prijetnja hapšenjem mogla bi otežati izraelskim vođama putovanje u inostranstvo.
Vjeruje se da se i Sinwar i Deif kriju u Gazi dok ih Izrael pokušava uloviti. Ali Haniyeh, vrhovni vođa islamske militantne grupe, ima sjedište u Kataru i često putuje širom regije.
Izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz rekao je da je odluka glavnog tužioca da traži naloge za hapšenje izraelskih lidera "historijska sramota koja će se pamtiti zauvijek".
Rekao je da će formirati poseban komitet koji će se boriti protiv svake takve akcije i da će raditi sa svjetskim liderima kako bi osigurao da se takvi nalozi ne provedu nad izraelskim liderima.
Benny Gantz, bivši vojni šef i član izraelskog ratnog kabineta s Netanyahuom i Gallantom, oštro je kritizirao Khanovu najavu, rekavši da se Izrael bori prema "jednom od najstrožih" moralnih kodeksa i da ima snažno pravosuđe koje je sposobno da istražuje sam sebe.
“Država Izrael vodi jedan od pravednih ratova vođenih u modernoj historiji nakon prijekornog masakra koji je počinio teroristički Hamas 7. oktobra”, rekao je on. “Stav tužioca da podnese zahtjev za izdavanje naloga za hapšenje je sam po sebi zločin historijskih razmjera koji se pamti generacijama.
Izrael je započeo svoj rat kao odgovor na prekogranični napad Hamasa 7. oktobra u kojem je ubijeno oko 1.200 ljudi, uglavnom civila, i 250 drugih uzeo za taoce. U izraelskoj ofanzivi ubijeno je preko 35.000 Palestinaca, od kojih su najmanje polovina žene i djeca, prema posljednjim procjenama zdravstvenih zvaničnika Gaze. Izraelska ofanziva je također pokrenula humanitarnu krizu u Gazi, raseljavajući otprilike 80 posto stanovništva i ostavljajući stotine hiljada ljudi na rubu gladi, prema zvaničnicima UN-a.
Govoreći o akcijama Izraela, Khan je u saopćenju naveo da su “efekti upotrebe gladovanja kao metode ratovanja, zajedno sa drugim napadima i kolektivnim kaznama protiv civilnog stanovništva Gaze, akutni, vidljivi i nadaleko poznati. ... Oni uključuju pothranjenost, dehidraciju, duboku patnju i sve veći broj smrtnih slučajeva među palestinskim stanovništvom, uključujući bebe, drugu djecu i žene.”
Ujedinjene nacije i druge humanitarne agencije više puta su optuživale Izrael da je ometao isporuku pomoći tokom cijelog rata. Izrael to poriče, rekavši da nema ograničenja za ulazak pomoći u Gazu i optužujući Ujedinjene nacije da nisu distribuirali pomoć. UN kažu da su humanitarni radnici u više navrata bili na udaru izraelske vatre, a također kažu da su borbe koje su u toku i sigurnosni vakuum ometale isporuke.
O akcijama Hamasa 7. oktobra, Khan, koji je posjetio regiju u decembru, rekao je da je lično vidio “razorne prizore ovih napada i dubok uticaj nesavjesnih zločina za koje se terete u prijavama koje su podnesene danas. Razgovarajući sa preživjelima, čuo sam kako su ljubav unutar porodice, najdublje veze između roditelja i djeteta, izobličene da bi nanijele nesaglediv bol kroz proračunatu okrutnost i krajnju bešćutnost. Ova djela zahtijevaju odgovornost.”
Nakon kratkog perioda međunarodne podrške njegovom ratu, Izrael se suočava sa sve većim kritikama kako se rat odugovlačio i broj poginulih se povećavao.
Izrael se također suočava sa južnoafričkim slučajem na Međunarodnom sudu pravde koji optužuje Izrael za genocid. Izrael odbacuje te optužbe.
