Linkovi

Maria Tallchief, najveća američka balerina 20. stoljeća, Balanchineova muza, “Žena dva svijeta”, preminula u 88. godini života


“Ono što je za ruski balet bila Galina Ulanova, za engleski Margot Fonteyn, to je za američki bila Maria Tallchief,” rekao je za tu umjetnicu svjetskog glasa, indijanskog porijekla, plesač i koreograf Jacques d’Amboise (New York City Ballet)

“Balerina uzima korake koji joj drugi daju i onda ih čini svojima. Svaki pojedinac unosi nešto različito u istu ulogu,” rekla je jednom Maria Tallchief. “Kao Amerikanka, vjerujem u veliki individualizam. Tako sam odgojena.”

Bila je jedna od čak pet indijanskih balerina iz savezne države Oklahoma, rođenih nekako u isto vrijeme; postat će poznate pod imenom “Oklahoma Indian ballerinas.” Petorku su, uz Mariju, činile njezina mlađa sestra Marjorie Tallchief, zatim Rosella Hightower, Moscelyne Larkin i Yvonne Chouteau. Tijekom svoje karijere, koja je cvjetala od 40-ih do 60-ih godina, sa New York City Ballet, Maria Tallchief je pomogla u rušenju etničkih barijera u svijetu baleta i bila jedna od prvih američkih primabalerina u svijetu kojim su dugo vladale ruske i evropske balerine. Jedan je impresario čak inzistirao na tome da Maria promijeni svoje prezime, da mu da ruski oblik – Tallchieva. Njezin je odgovor bio: Nikada!

Maria Tallchief je bila i muza i instrument, nadahnjivala i bivala nadahnuta, inspiracija i živi izražaj onog najboljeg što je Amerika svijetu dala. Njezin individualizam i njezin genij stvorili su jedno od najljepših poglavlja u povijesti američkog plesa, rečeno je, 1996. godine, prilikom dodjele nagrade washingtonskog Centra Kennedy Mariji Tallchief, prestižne nagrade koja se pojedincima dodjeljuje za izuzetni životni doprinos cjelokupnoj kulturi Sjedinjenih Američkih Država.

Priznata kao tehnički najsavršenija balerina koju je Amerika ikada imala, čiji ples su karakterizirali preciznost pokreta, brzina, energija, atleticizam, također gracioznost, i velika muzikalnost, Maria Tallchief rođena je 1925., kao Elizabeth (Betty) Marie Tall Chief, na rezervatu Osage Indijanaca, u Oklahomi. Samo prvih osam godina svog života provest će na rezervatu. G. 1933, njezina je obitelj – otac Osage Indijanac, majka škotsko-irskog porijekla - seli u Kaliforniju, u Los Angeles. O svojem djetinjstvu Maria će kasnije, u autobiografiji “Maria Tallchief: America’s Prima Ballerina,” koju je napisala s Larryjem Kaplanom, reći: Bila sam dobra učenica u katoličkoj školi. U mnogo čemu, bila sam tipična indijanska djevojčica – sramežljiva, povučena. Voljela sam biti vani i većinu vremena provodila u dvorištu, gdje je bila jedna njihaljka. Više od svega, čeznula sam da budem negdje na pašnjacima, da trčim, zajedno s konjima...”

“Kad je tata bio dječak, nafta je bila pronađena na zemlji Osage Indijanaca i pleme se preko noći obogatilo [novcem koji im je isplatila američka vlada]. Tata je posvuda imao imovinu, imala sam osjećaj da je cijelo mjesto Fairfax, u Oklahomi, bilo njegovo. Imali smo veliku kuću na brdu, s pogledom preko cijelog rezervata.”

Maria je, na poticaj majke, prvo učila svirati glasovir i mislila da će jednog dana postati koncertna pijanistica. Sanjala je ipak o tome da postane balerina. Umjetnička karijera bila je prilično izazovan san za jedno indijansko dijete, ma koliko dobrostojeća bila njezina obitelj. U Los Angelesu, 12-godišnja Maria počinje učiti kod legendarne Bronislave Nijinske, bivše koreografkinje putujuće baletne trupe Ballets Russes, Sergeja Dijagiljeva, koja je u Los Angelesu otvorila studio. S Madame Nijinskom Maria radi punih pet godina. Filozofija discipline Bronislave Nijinske – Kad spavaš, spavaj kao balerina; čak i kad, na ulici, čekaš autobus, stoji i drži se kao balerina - bila je Mariji Tallchief potpuno logična. G. 1942., sa 17 godina, Maria je krenula u New York i postala članicom baletnog ansambla Ballet Russe de Monte Carlo (po smrti Dijagiljeva, 1938., trupa se podijelila u dvije, Original Ballet Russe i Ballet Russe de Monte Carlo) i ubrzo je, kao solistica, počela plesati u koreografijama Nijinske, ali i Agnes de Mille.

I Georgea Balanchinea, gostujućeg koreografa Ballet Russe de Monte Carlo. G. 1944., Balanchine će biti postavljen za jednog od vođa trupe i to će biti prekretnica u karijeri Marije Tallchief. Te godine zajedno rade u brodvejskom musicalu Song of Norway, o životu i glazbi Edvarda Griega, na koreografiju Balanchinea. Dvije godine kasnije, 1946., Maria će postati Balanchineova supruga i inspiracija za niz njegovih koreografija, njegovih verzija Labuđeg jezera, Orašara, Orfeja, Sylvia Pas de Deux, Allegro Brillante, Pas de Dix, Serenade, Symphony in C, Žar-ptice... Upravo će njezina virtuoznost pomoći u etabliranju Balanchinea kao najprominentnijeg i najutjecajnijeg koreografa njegova vremena. Bračni par Tallchief/Balanchine radit će, po njihovu vjenčanju, kratko vrijeme i u Paris Opera Ballet, gdje članovi baleta nisu Mariju baš toplo primili, ali francusku je publiku lako osvojila.

G. 1947., Balanchine svoju suprugu vraća kući, u Ameriku, u New York, u svoj Ballet Society, ansambl od kojega će nastati New York City Ballet. Maria Tallchief će biti njegova prva prima balerina i to ostati još dugo nakon što će Balanchine svu svoju pažnju usmjeriti na jednu drugu balerinu, i suprugu, svoju četvrtu (Tallchief i Balanchine su se razveli 1950. godine). No, njezina izvedba Balanchineove Žar-ptice, 1949. godine, s ansamblom New York City Ballet, kao i njihova zajednička ranija suradnja s Paris Opera Ballet, postavili su Mariju Tallchief na svjetsku scenu. Kod milijunske američke publike uživala je ogromnu popularnost jer davala je i po osam nastupa tjedno. Potpuna predanost, zapanjujući, neviđeni zanos i strast! Predsjednik Dwight Eisenhower proglasio je Mariju Tallchief, 1953., “ženom godine.”

S New York City Balletom, i njegovim koreografom Georgeom Balanchineom, Maria Tallchief ostaje do 1965. godine. Punih osamnaest godina bila je vodeći eksponent Balanchineove koreografije, bila sama srž njegovog baleta, ali njezini osobni trijumfi protezali su se i puno dalje od granica Balanchinea - s velikim je uspjehom nastupala i sa American Ballet Theatre; sredinom 50-ih godina, gostovala je još kratko sa Ballet Russe de Monte Carlo i za te nastupe bila plaćena više nego bilo koja balerina ikada; a kad je Rudolf Nurejev pripremao svoj prvi nastup na američkoj televiziji, 1962. godine, njegov izbor za partnericu pao je odmah na Mariju Tallchief. O svojoj dugoj karijeri s Balanchineom i vodećim ulogama u nekima od njemu najdražih baleta, Maria će u jednom intervjuu reći: “Bila sam usred čarolije, u prisutnosti genija. I hvala Bogu, to sam znala.”

Iznenadila je svijet kad je najavila povlačenje u mirovinu, 1965. godine. Njena želja bila je povući se s pozornice dok je još bila na vrhuncu svojih sposobnosti i svoju ljubav za balet i poštovanje za umjetnost prenositi mlađoj generaciji. Preselila je u Chicago i nastavila raditi kao umjetnički direktor lokalnog ansambla Lyric Opera Ballet, a onda osnovala Chicago City Ballet i do 1987. godine bila njegova umjetnička direktorica.

Iste godine kad joj je predsjednik Eisenhower odao ono priznanje, 1953., i guverner Oklahome, njezine rodne države, odajući priznanje njezinim međunarodnim uspjesima balerine, ali i njezinom promicanju indijanske kulture i indijanskih doprinosa raznim umjetnostima, jer uvijek je s ponosom isticala svoj indijanski identitet i indijansko nasljeđe i rušila stereotipe i predrasude, dao je Mariji Tallchief počasno ime Wa-Xthe-Thomba, na jeziku Osage Indijanaca – Žena dva svijeta.
XS
SM
MD
LG