Taj zakon predviđa određene mjere upozorenja i oduzimanja oružja u nekim slučajevima, ali ne one najstrože, kakve postoje u drugim državama.
U Mejnu ljekar mora prvo da procijeni mentalno stanje određene osobe prije nego što policija i sud oduzmu oružje. Većina država ne zahtijeva ljekarsko odobrenje ako policija ocijeni da je neko opasan po sebe ili okolinu.
U pisanju zakona su učestvovale i grupe koje se zalažu za slobodno nošenje oružja kako bi se zadovoljila volja većine građana Mejna koji podržavaju Drugi amandman i pravo na nošenje oružja.
Međutim, mnogi su tvrdili da je trebalo usvojiti oštrije zakonske mjere, poput onih u drugim državama gdje se oružje oduzima bez prvobitnog ljekarskog odobrenja.
Postojeći propisi sada su u fokusu poslije masakra u kojem je poginulo najmanje 18 ljudi. Osumnjičeni Robert Kard je navodno bio smješten u psihijatrijsku ustanovu dvije nedelje prošlog ljeta, jer je "čuo glasove i prijetnje da puca" u vojnoj bazi.
Nije jasno da li su u slučaju osumničenog primijenjen ovaj zakon, ali organizacije koje se bore za pooštravanje propisa o oružju tvrde da su zakoni u Mejnu slabi.
Portpredsjednica SAD Kamala Harris kazala je da je oružano nasilje jedan od vodećih uzroka smrti djece u SAD i pozvala Kongres za pooštri zakone, da uvede univerzalne bezbjednosne provjere kupaca oružja, donese mjere kojima se oduzima oružje opasnim pojedincima i zabranjuje upotreba automatskog oružja.
"Lažna je dilema da moramo da biramo između poštovanja Drugog amandmana i pooštravanja zakona o oružju kako bismo spasili živote", saopštila je Haris.
Na primjer, 2016. godine birači su na referendumu odbacili prijedlog da se prošire bezbjednosne provjere kupaca oružja. Ove godine, poslanici u državnoj skupštini su odbacili prijedlog da prošire bezbjednosne provjere i na privatnu kupoprodaju oružja, i da se na odobrenje da se kupi oružje čeka 72 sata.
Prijedlog da se usvoji strogi zakon o oduzimanju oružja onima koji su ocijenjeni kao opasni za sebe ili okolinu takođe je propao 2019, iako ga je usvojilo 20 država. Umjesto toga, u Mejnu je usvojen blaži zakon.
Od 1960-ih federalni zakon i mnoge države zabranjuju pojedincima koji su bili hospitalizovani u psihijatrijskim ustanovama da posjeduju oružje, kaže Lindzi Nikols iz Gifords centra za prevenciju oružanog nasilja.
Ali, da bi se neko smatrao formalno hospitalizovanim potrebno je da u ustanovi provede najmanje 14 dana, dodaje Nikols. Potom sudija potvrđuje da je neko bio formalno hospitalizovan, što se onda prosleđuje sistemu za bezbjednosnu provjeru kupaca oružja. Tako da, ako neko u dosijeu ima da je formalno hospitalizovan, ne može da kupi oružje.
Ali, u tom sistemu je uvijek bilo grešaka.
Na primjer, nadležni nekad nedovoljno brzo unesu u sistem za bezbjednosne provjere određene informacije i onda one nisu vidljive prodavcima oružja.
Takođe, bezbjednosne provjere nisu obavezne ako se oružje kupuje od privatnog lica, na sajmovima ili na internetu.
"Ljudi koji su opasni previše lako dolaze do oružja", kaže Nikols.
Organizacije koje žele strože propise u Mejnu već su se aktivirale, a zasijedao je i kokus za kontrolu oružja.
Demokratska poslanica u državnoj skupštini Kristen Klotijer, bivša gradonačelnica Luistona, pozvala je na pooštravanje propisa.
"Sad sam još više riješena da uradim sve što treba da spriječim da se slične tragedije ikada više dese".
