Za Glas Amerike objašnjava da je to područje sa oko 50.000 stanovnika odmah nakon prvog oboljelog proglašeno crvenom zonom i niko nije mogao ući niti izaći. Stvari su se odvijale brzo i uskoro je čitava Lombardija proglašena za crvenu zonu, da bi zatim bio zatvoren i ostatak Italije.
"Sada nema više zone, ali niko ne može da izađe iz opštine. Nema policijskog časa, ali ima vanredno stanje. To znači da ne možemo da idemo vani bez razloga. Možemo da idemo da kupimo namirnice.Ja imam psa, tako da mogu da prošetam psa, tri-četiri puta, koliko treba, kratki krug, ne dalje od 200 metara od kuće. Mjere su naravno stroge. Mislim da su ljudi za sada izdržali. Ono što se odmah vidi je da ljudi počinju da osjećaju težinu od lockdowna (zabrane kretanja). Mozak psihološki ne može da izdrži toliko dugo, to može da bude opasno za mentalno stanje“, kaže Zanoni.
On za Glas Amerike objašnjava da je na početku bila uvedena neka vrsta blažeg vanrednog stanja, ali to nije funkcionisalo:
Ljudi nisu odmah shvatili koliko je to opasno. Bili smo svi skupa u parku, na rijeku su svi otišli. Bila je zabrana skupljanja na trgu. Ali ljudi su se skupljali.Luka Zanoni
"I to je trajalo barem do prije tri sedmice, dok nisu počeli ljudi toliko da umiru. Onda su se plašili, jer ima situacija ovdje u Lodiju i blizu u Codognu, gdje je bio baš epicentar, crvena zona, nema mjesta na groblju. Sahrane ne mogu da se rade. Ne možeš da ideš na sahranu. Ako je umro neko tvoj, ne možeš ni da ga vidiš ni da napraviš sahranu kako treba.“
Prema Zanonijevim riječima, nakon toga je uvedeno strogo vanredno stanje i kretanje je dozvoljeno samo za nužne potrebe, uz potvrdu, a policijske kontrole su stroge: „Moj grad je sada potpuno prazan.“
Zanoni kaže da iako ljudi i dalje umiru, stvari se pomalo stabilizuju: „To je nada. To znači puno za ljude koji ovdje žive.“
Na osnovu iskustva Italije i činjenice da su čak i pojedini zvaničnici ignorisali problem dok se stvari nisu značajno pogoršale govori: „Na kraju, morate nešto uraditi. Ovo nije obična bolest, obična gripa. Čak i kada vam neko ko vas poznaje govori koliko je rizično i opasno i da se čuvate, morate doći u dodir s nečim da biste postali svjesni. Kada vidite mnogo mrtvih ljudi… Prvi pacijent u Italiji je imao 38 godina, sportski tip, igrao je fudbal. Nije bio rizična kategorija.“
„Moglo je vjerovatno da se reaguje ranije, ali još uvijek zdravstveni sistem na neki način izdržava“, kaže Zanoni. „Ono što se svi ovdje u Italiji nadamo je da neće da se proširi na jug. Napisao sam tekst prije nekoliko dana i rekao, bez cinizma, da je sreća što je virus prvo pogodio ove dvije regije, Veneto i Lombardiju, jer su najrazvijenije, sa najviše sredstava.“ Dodaje da je na jugu stanje mnogo gore, uz manje resursa i opreme.
Kada je riječ o velikom broju oboljelih i umrlih u Italiji, u poređenju sa drugim zemljama, Zanoni kaže da je jedan od problema to što Italija ime veoma staru populaciju koja teže podnosi virus. Osim toga, navodi kako je sadašnja stopa smrtnosti od oko 10% vjerovatno niža jer nisu testirani svi koji imaju virus, nego uglavnom oni sa težim simptomima, pa je samim tim na takvom uzorku veći broj smrtnih slučajeva. Sada kada je testiranje postalo sveobuhvatnije, kaže da se može očekivati više zaraženih, ali manja stopa smrtnosti.
Za kraj razgovora Zanoni objašnjava da se njegov život, uprkos svemu, nije mnogo promijenio jer već godinama radi od kuće, ali je sada malo teže pošto je veliko opterećenje internet mreže. Navodi da su neki mediji bili profesionalni, ali da je bilo i tabloidnog i senzacionalističkog izvještavanja.
Kao primjer širenja panike i teorija zavjere navodi naslove u stilu: „Bolest je među nama, panika i teror među ljudima“, ali i zloupotrebu naučne emisije Leonardo koja je prije pet godina emitovana na italijanskom servisu RAI. Riječ je o prilogu koji je pokazao kako su kineski naučnici preko šišmiša pokušali vještački napraviti jednu vrstu korona virusa, a koji se sada u medijima i na društvenim mrežama objavljivao kao aktuelna informacija.
