Jazz trubač i pjevač Louis Armstrong, poznat jednako i pod ona svoja dva nadimka – Satchmo (ili Satch) i Pops – umro je 6. srpnja 1971. godine.
Pravi datum njegova rođenja četvrti je kolovoz 1901. godine, no za taj se datum saznalo, iz crkvenih dokumenata, tek sredinom 80-ih godina. Satchmo je uvijek govorio, a taj podatak nalazimo i u mnogim biografijama, da je rođen 4. srpnja. Taj mu se datum više sviđao. Tako je snažno, naime, Armstrong sebe identificirao s Amerikom! Armstrongu se više sviđala i jedna druga godina – 1900. Tako je snažno sebe identificirao s rađanjem novog stoljeća!!
Od njegove je smrti prošla 41 godina, a nedavno smo dobili - novi album Louisa Armstronga! Ovo je dobar trenutak da vam ga predstavimo, pred najveći američki praznik - 4th of July, rođendan Sjedinjenih Američkih Država, datum na kojemu je, eto, i Armstrong inzistirao kao na datumu vlastita rođenja.
“Red Beans and Rice-ly Yours,” naslov je albuma; tim je riječima Armstrong često potpisivao svoja pisma. A red beans and rice - crveni grah s rižom - tradicionalno je jelo kreolske kuhinje Armstrongovog rodnog New Orleansa.
Album je izdala neprofitna diskografska kuća muzeja Smithsonian, Folkways, i njime ljubiteljima jazza poklonila pravi dragulj, još jednu priliku da uživaju u jedinstvenom, izražajnom vokalu i čistom, jasnom zvuku trube Louisa Armstronga, glazbenika koji je, od 20-ih godina prošlog stoljeća, neosporivi izvor američkog jazza. Armstrong je manje-više i definirao kako se jazz, koji se i počeo razvijati na američkom tlu početkom 20. stoljeća, svira i pjeva. S Armstrongom počinju prva improvizirana solo izvođenja. Armstrong je rušio rasne barijere i kroz jazz bio ambasador Sjedinjenih Država diljem svijeta, uživao istinsku planetarnu popularnost, bio prva crnačka superzvijezda.
Snimke na albumu “Red Beans and Rice-ly Yours” načinjene su samo pet mjeseci prije njegove smrti - 29. siječnja 1971. godine, u Nacionalnom press klubu, u Washingtonu, na koncertu upriličenom za novoizabranog predsjednika kluba Vernona Louviera, također iz Louisiane. Šezdesetdevetogodišnji Armstrong je izašao na pozornicu s namjerom da samo otpjeva nekoliko pjesama, jer od liječnika je dobio strogi nalog da se trube ne laća. Naime, nakon srčanog udara i zbog problema s bubrezima, Armstrong je dobar dio 1969. i 1970. godine, proveo kod kuće, suviše bolestan za sviranje na trubi i za nastupe. Samo se dva puta kratko pojavio na televiziji, u TV-showovima Dicka Cavetta i Johnnyja Carsona. Ali, sa “Hello Dolly,” Armstrong, tog kasnog dana siječnja, prenosi čistu radost življenja- toga dana, na tome mjestu, radeći ono što najviše voli – i njome potvrđuje svoj status najvećeg američkog jazzmana. I da, za izvedbu “Hello Dolly”, Satchmo je zgrabio trubu u ruke, jednostavno nije mogao odoljeti …. Njegov solo pravi je knock-out, pogotovo kad se uzme u obzir da ga svira čovjek koji je praktično na samrti.
Armstrong je “Hello Dolly” prvi put snimio 4. prosinca 1963. godine i s njome ušao u knjigu Guinnessovih rekorda – kao najstariji izvođač koji je zauzeo prvo mjesto na ljestvicama hitova nakon što je njegova izvedba te pjesme neočekivano izbacila Beatlese s prvog mjesta.
Na albumu “Red Beans and Rice-ly Yours” ukupno je pet snimki s Armstrongom, kojega prati combo trombonista Tyreeja Glenna. Preostalih šest u izvedbi su Glennovog benda, s koncerta također u National Press Clubu, ali neposredno nakon smrti Louisa Armstronga, koncerta održanog njemu u čast.
Uz “Hello Dolly” i ostale četiri dobro su poznate iz Louisova repertoara - “When It’s Sleepy Time Down South”, “Rockin’ Chair,” “Boy From New Orleans” i “Mack the Knife”…
Tonski snimatelj CBS-a snimio je cijelu večer i načinjeno je bilo oko 300 vinil ploča koje su kasnije bile podijeljene gostima i dobrim dijelom zagubljene, po tavanima, garažama i podrumima, tokom proteklih 40 godina. Jedna se našla kod arhivista kluba, drugi primjerak je pronađen u Kongresnoj knjižnici. Budući da snimke nikad nisu bile izdane kao komercijalni album, Folkways je godinama radio na tome da dobije sva prava za objavljivanje Armstrongovih zadnjih snimki kako bi u njima mogla uživati i šira publika.
Polusatni koncert Louisa Armstronga u National Press Clubu, 29. siječnja 1971., bio je na više načina njegovo “Zbogom”.
Armstrong na kraju pjeva svoju biografiju – “Boy From New Orleans”. I kaže : “Htio sam da susjedstvo bude ponosno na njihovog Louisa...sada, nakon toliko godina, mogu reći - ljudi, zabava je bila odlična. Bogu hvala! I hvala svima vama!! Bili ste dobri prema starom Satchmu, običnom momku iz New Orleansa.”
Pravi datum njegova rođenja četvrti je kolovoz 1901. godine, no za taj se datum saznalo, iz crkvenih dokumenata, tek sredinom 80-ih godina. Satchmo je uvijek govorio, a taj podatak nalazimo i u mnogim biografijama, da je rođen 4. srpnja. Taj mu se datum više sviđao. Tako je snažno, naime, Armstrong sebe identificirao s Amerikom! Armstrongu se više sviđala i jedna druga godina – 1900. Tako je snažno sebe identificirao s rađanjem novog stoljeća!!
Od njegove je smrti prošla 41 godina, a nedavno smo dobili - novi album Louisa Armstronga! Ovo je dobar trenutak da vam ga predstavimo, pred najveći američki praznik - 4th of July, rođendan Sjedinjenih Američkih Država, datum na kojemu je, eto, i Armstrong inzistirao kao na datumu vlastita rođenja.
“Red Beans and Rice-ly Yours,” naslov je albuma; tim je riječima Armstrong često potpisivao svoja pisma. A red beans and rice - crveni grah s rižom - tradicionalno je jelo kreolske kuhinje Armstrongovog rodnog New Orleansa.
Album je izdala neprofitna diskografska kuća muzeja Smithsonian, Folkways, i njime ljubiteljima jazza poklonila pravi dragulj, još jednu priliku da uživaju u jedinstvenom, izražajnom vokalu i čistom, jasnom zvuku trube Louisa Armstronga, glazbenika koji je, od 20-ih godina prošlog stoljeća, neosporivi izvor američkog jazza. Armstrong je manje-više i definirao kako se jazz, koji se i počeo razvijati na američkom tlu početkom 20. stoljeća, svira i pjeva. S Armstrongom počinju prva improvizirana solo izvođenja. Armstrong je rušio rasne barijere i kroz jazz bio ambasador Sjedinjenih Država diljem svijeta, uživao istinsku planetarnu popularnost, bio prva crnačka superzvijezda.
Snimke na albumu “Red Beans and Rice-ly Yours” načinjene su samo pet mjeseci prije njegove smrti - 29. siječnja 1971. godine, u Nacionalnom press klubu, u Washingtonu, na koncertu upriličenom za novoizabranog predsjednika kluba Vernona Louviera, također iz Louisiane. Šezdesetdevetogodišnji Armstrong je izašao na pozornicu s namjerom da samo otpjeva nekoliko pjesama, jer od liječnika je dobio strogi nalog da se trube ne laća. Naime, nakon srčanog udara i zbog problema s bubrezima, Armstrong je dobar dio 1969. i 1970. godine, proveo kod kuće, suviše bolestan za sviranje na trubi i za nastupe. Samo se dva puta kratko pojavio na televiziji, u TV-showovima Dicka Cavetta i Johnnyja Carsona. Ali, sa “Hello Dolly,” Armstrong, tog kasnog dana siječnja, prenosi čistu radost življenja- toga dana, na tome mjestu, radeći ono što najviše voli – i njome potvrđuje svoj status najvećeg američkog jazzmana. I da, za izvedbu “Hello Dolly”, Satchmo je zgrabio trubu u ruke, jednostavno nije mogao odoljeti …. Njegov solo pravi je knock-out, pogotovo kad se uzme u obzir da ga svira čovjek koji je praktično na samrti.
Armstrong je “Hello Dolly” prvi put snimio 4. prosinca 1963. godine i s njome ušao u knjigu Guinnessovih rekorda – kao najstariji izvođač koji je zauzeo prvo mjesto na ljestvicama hitova nakon što je njegova izvedba te pjesme neočekivano izbacila Beatlese s prvog mjesta.
Na albumu “Red Beans and Rice-ly Yours” ukupno je pet snimki s Armstrongom, kojega prati combo trombonista Tyreeja Glenna. Preostalih šest u izvedbi su Glennovog benda, s koncerta također u National Press Clubu, ali neposredno nakon smrti Louisa Armstronga, koncerta održanog njemu u čast.
Uz “Hello Dolly” i ostale četiri dobro su poznate iz Louisova repertoara - “When It’s Sleepy Time Down South”, “Rockin’ Chair,” “Boy From New Orleans” i “Mack the Knife”…
Tonski snimatelj CBS-a snimio je cijelu večer i načinjeno je bilo oko 300 vinil ploča koje su kasnije bile podijeljene gostima i dobrim dijelom zagubljene, po tavanima, garažama i podrumima, tokom proteklih 40 godina. Jedna se našla kod arhivista kluba, drugi primjerak je pronađen u Kongresnoj knjižnici. Budući da snimke nikad nisu bile izdane kao komercijalni album, Folkways je godinama radio na tome da dobije sva prava za objavljivanje Armstrongovih zadnjih snimki kako bi u njima mogla uživati i šira publika.
Polusatni koncert Louisa Armstronga u National Press Clubu, 29. siječnja 1971., bio je na više načina njegovo “Zbogom”.
Armstrong na kraju pjeva svoju biografiju – “Boy From New Orleans”. I kaže : “Htio sam da susjedstvo bude ponosno na njihovog Louisa...sada, nakon toliko godina, mogu reći - ljudi, zabava je bila odlična. Bogu hvala! I hvala svima vama!! Bili ste dobri prema starom Satchmu, običnom momku iz New Orleansa.”
