Za mnoge pasionirane posjetitelje olimpijskih igara, ljude koji ne propuštaju biti u gradu-domaćinu kada dođe vrijeme održavanja najveće svjetske sportske smotre, potpuno je očekivano i razumljivo porediti atmosferu, ambijent, organizaciju, zabavu i mnoge druge krupnice i sitnice koje čine olimpijskim igrama ono što one jesu i van sportskih borilišta.
Šta o Londonu 2012. i Pekingu 2008. godine kažu neki od poklonika olimpijskih igara?
Amerikanac Gary Davis bio je ukupno na devet olimpijada. Po njegovom uvjerenju olimpijski objekti u Londonu ne mogu se porediti sa arhitektonskim rješenjima centralnog stadiona i plivačkog centra u Pekingu, ali on ističe druge prednosti Londona:
„Objekti su u Pekingu zaista bili spektakularni, nevjerojatni. Londonski su mi nekako bliži. I organizacija mi se čini boljom. A ovdje se govori i enegleski.“
Za Johna Fogarty-a iz Los Angelesa London 2012. je, ukupno, zabavniji. U Pekingu 2008. bilo je više slavlja na ulicama:
„Ne znam da li je to bilo zato što je u Pekingu više toga bilo skoncetrisano na manjem prostoru. U Londonu sve je nekako raspršenije. U Pekingu, na užem gradskom prostoru, sve je djelovalo mnogo intenzivnije.“
Olimpijske igre u Pekingu bile su, naravno i prilika, da Kina pokaže svijetu svoju rastuću ekonomsku snagu. Kineske vlasti svaki pokušaj politiziranja igra čvrsto su držale pod kontrolom.
U Londonu, svako na svakoj ulici može izraziti i vlastiti politički stav. Za Britance, Igre su samo jedan od mnogih međunarodnih sportskih događaja održavanih u Londonu.
Litvanac Alius Bilunas, također zaljubljenik u olimpijske igre, više voli sportsko i zabavno u Londonu nego pompeznost u Pekingu:
„Kina je pretjerala. Htjeli su više od igara. Mislim da je u Londonu više poštovanja prema svakome.“
Za kraj ovog kratkog poređenja, a biće ih, naravno, još mnogo ozbiljnih i analitičnijih, i jedna sitnica.
Mnogo je svježije u često kišnom Londonu, nego što je to bilo u vrućem i sparnom Pekingu.
Šta o Londonu 2012. i Pekingu 2008. godine kažu neki od poklonika olimpijskih igara?
Amerikanac Gary Davis bio je ukupno na devet olimpijada. Po njegovom uvjerenju olimpijski objekti u Londonu ne mogu se porediti sa arhitektonskim rješenjima centralnog stadiona i plivačkog centra u Pekingu, ali on ističe druge prednosti Londona:
„Objekti su u Pekingu zaista bili spektakularni, nevjerojatni. Londonski su mi nekako bliži. I organizacija mi se čini boljom. A ovdje se govori i enegleski.“
Za Johna Fogarty-a iz Los Angelesa London 2012. je, ukupno, zabavniji. U Pekingu 2008. bilo je više slavlja na ulicama:
„Ne znam da li je to bilo zato što je u Pekingu više toga bilo skoncetrisano na manjem prostoru. U Londonu sve je nekako raspršenije. U Pekingu, na užem gradskom prostoru, sve je djelovalo mnogo intenzivnije.“
Olimpijske igre u Pekingu bile su, naravno i prilika, da Kina pokaže svijetu svoju rastuću ekonomsku snagu. Kineske vlasti svaki pokušaj politiziranja igra čvrsto su držale pod kontrolom.
U Londonu, svako na svakoj ulici može izraziti i vlastiti politički stav. Za Britance, Igre su samo jedan od mnogih međunarodnih sportskih događaja održavanih u Londonu.
Litvanac Alius Bilunas, također zaljubljenik u olimpijske igre, više voli sportsko i zabavno u Londonu nego pompeznost u Pekingu:
„Kina je pretjerala. Htjeli su više od igara. Mislim da je u Londonu više poštovanja prema svakome.“
Za kraj ovog kratkog poređenja, a biće ih, naravno, još mnogo ozbiljnih i analitičnijih, i jedna sitnica.
Mnogo je svježije u često kišnom Londonu, nego što je to bilo u vrućem i sparnom Pekingu.