Chicago ga s punim pravom svojata, ali blues gitarist i vokalist Buddy Guy rođen je na jugu, u Louisiani, na jednoj farmi u mjestu Lettsworth, za koje su tek rijetki možda čuli, i da nije po cijele dane uporno vježbao na gitari, na nasipu uz Mississippi, kamo su ga, zbog preglasne svirke, protjerali i ukućani i susjedi, ne bi on možda vidio Chicaga, ne bi zaradio status ikone bluesa.
Tog 74-godišnjaka, jednog od pionira West Side Chicago zvuka, danas zovu živućom vezom sa “zlatnim danima” električnog bluesa. I smatraju sponom između bluesa i rocka. I makar često nosi oznaku Chicago bluesa, stil Buddyja Guya je poseban, individualan, a njegova glazba može ići od duboko tradicionalnoga do potpuno radikalnoga. “Living Proof” i nosi cijeli raspon raznolikog blues materijala. I autobiografskog je karaktera.
Bluesman Buddy Guy proživio je, valjda, sve što jedan bluesman može proživjeti... U prvoj albuma – “74 Years Young” – koju započinje akustično, da bi, minutu i pol kasnije, “raspalio” električno, Guy gleda na život iz perspektive 74-godišnjaka, koji se ima čime i pohvaliti: Bio sam posvuda/Svugdje sam k’o doma/Vino sam pio s kraljevima i Rolling Stonesima/Iz bitaka koje sam osvojio nosim i nekoliko ožiljaka/ jer 74 sam godine mlad...
Može se Buddy Guy pohvaliti i sa puno više od tek ispijanja vina s kraljevima i Stonesima... Bio je jedan od prvih i najutjecajnijih umjetnika legendarne diskografske kuće Chess Records (iako je i za Leonarda Chessa Guyeva svirka bila “preglasna”); uvršten je u Rock-and-Roll Hall of Fame; uvršten na listu 100 najboljih gitarista svih vremena časopisa Rolling Stone (Guy je na 30. mjestu!); dobitnik je pet Grammyja; dobitnik rekordne 23 W. C. Handy nagrade, najvišeg priznanja u svijetu bluesa; dobitnik i Nacionalne medalje za umjetnost koju američki predsjednik dodjeljuje onim umjetnicima koji su dali izuzetan doprinos umjetnosti Sjedinjenih Država.
Od Guya su učili Hendrix, Clapton, Stevie Ray Vaughan, Jimmy Page, Jeff Beck, a on sâm u mladosti je slušao T-Bone Walkera, Muddyja Watersa, B. B. Kinga...
Na “Living Proof,” u “Stay Around a Little Longer,” B. B. King i Buddy Guy, inače dugogodišnji prijatelji, po prvi put su zajedno i kao glazbenici. U duhu gospela, dvije legende raspredaju o životu koji je bio tako dobar prema njima i završavaju dijeleći komplimente jedan drugome. “Stay Around a Little Longer” skladatelja je i bubnjara Toma Hambridgea koji je i producent ovog albuma.
Osim B. B. Kinga, na albumu “Living Proof” jedini je drugi gost, u “Where the Blues Begins” – Carlos Santana.
Sa 74 godine, Buddyju Guyu ne pada na pamet povlačenje ili mirovina. “Blues players don’t stop, they just drop,” kaže Buddy Guy.
Na svom 67. studijskom albumu Guy se ne udaljava puno od svojih korijena, od autentičnog Chicago-style bluesa, samo ga malo ažurira, kao u naslovnoj albuma.
Još uvijek je to jedna “prijeteća” gitara, Buddy Guy je svira žestinom čovjeka upola mlađeg od njega! I sa svakom je godinom, čini se, samo sve glasnija, sve vatrenija, sve ubojitija. I makar u pjesmama poput “Thank Me Someday” i “Everybody’s Got To Go,” meditacijama na teme svoje prošlosti i nasljeđa, a i smrtnosti, Buddy Guy se ne dâ, “Living Proof” je živi dokaz njegove ustrajnosti i živi dokaz da još uvijek traga za novim zvucima, svježim idejama, jer... tek mu je sedamdesetčetvrta!
U zadnjoj od 12 pjesama albuma – “Skanky” – nije teško prepoznati tko je sve učio od Buddyja Guya...
