Pobunjeničke snage preuzele su kontrolu nad većim dijelom Libije. Kako javlja Andre de Nesnera, izgleda da su pobunjenici, uz pomoć NATO saveza, na domak pobjede.
Međunarodna koalicija koju predvodi NATO savez djeluje u Libiji na temelju rezolucije Ujedinjenih naroda iz ožujka. Ta rezolucija dala je mandat za uspostavu zone zabrane letenja kako bi se civili zaštitili od zračnih snaga odanih Moamaru Gadafiju. Rezolucija je, također, dala ovlasti članicama da poduzmu „sve potrebne mjere“ kako bi se od napada zaštitili civili i civilna područja.
Brojni stručnjaci kažu da je izraz „sve potrebne mjere“ otvorio vrata koaliciji da koristi borbene zrakoplove i rakete za napad na Gadafijeve postrojbe. Paul Rogers, profesor mirovnih studija na sveučilištu Bradford u Britaniji kaže da se libijske oružane snage konstantno razgrađuju: "NATO sustavno provodi noćne udare, poglavito Britanci i Francuzi, što je dovelo do uništenja većine zapovjednog i kontrolnog sustava libijske vojske. Mala mornarica manje-više je uništena, a korak po korak i tenkovi, te logistika. Mediji o tome nisu stalno izvještavali, ali kad se pogledaju dnevna izvješća britanskog ministarstva obrane, onda se vidi da se radi o posvemašnjoj zračnoj kampanji“.
Stručnjaci kažu da je međunarodna koalicija, u osnovi, postala zračna sila pobunjeničkih snaga. Oni dodaju da je stvarni cilj NATO-ove koalicije oduvijek bio smjena režima pukovnika Gadafija. Takvo viđenje dužnosnici NATO saveza su odbili.
Analitičari kažu da su borbeni zrakoplovi NATO saveza bili ključni u tome da pobunjeničke snage - koje su prije nekoliko mjeseci bile na rubu poreza - preokrenu situaciju u svoju korist. Sean Kay, stručnjak za NATO savez na sveučilištu Ohio Wesleyan, kaže da od prije postoji jedan presedan: "Ovo nije puno drugačije od situacije na Kosovu 1999. godine gdje se zračna sila kombinirala s akcijama Oslobodilačke vojske Kosova na terenu. U proteklih šest mjeseci bilo je izravne i neizravne podrške pobunjenicima u Libiji u smislu koordinacije, bolje uvježbanosti i opreme“.
Sean Kay dodaje da zračna sila sama po sebi nije bila presudna za vojne dobitke pobunjenika već kombinacija zračnih udara i kopnenih snaga. Kay kaže da su pomoć osigurali i drugi: "Izgleda da su pobunjenici dobili pomoć nekih prijateljskih arapskih zemalja te Britanije i Francuske na tlu. Ne znamo još o kolikoj pomoći se radilo, ali vjerujem da su im osigurali uvježbavanje i komunikacijsku opremu. To ćemo doznati u nadolazećim mjesecima“.
Charles Ries, stručnjak NATO saveza pri organizaciji RAND Corporation, kaže da su pobunjenici dobili oružje iz drugih izvora: "Izgleda da su oni nabavili dosta oružja iz arsenala Gadafijeve vojske koje su oni preuzeli. Gadafi je imao dosta oružja, svaki grad imao je skladište, a libijski vojnici su ili napustili takve objekte ili su prešli na stranu pobunjenika. Teško je reći koliko je oružja došlo izvana, a koliko iznutra“.
U međuvremenu, pukovnik Gadafi je u bijegu. Stručnjaci kažu da je jedino pitanje vremena kad će on biti uhićen ili otići iz Libije. Analitičari vjeruju da će se pobunjenici suočiti s većim izazovom: kako vladati zemljom koja je u više od 40 godina imala jednog jedinog vođu, a sada ima oslabljenu vojsku.