To je još jedan podsjetnik da, iako je Homo sapiens danas jedini preživjeli član naše grane evolucijskog stabla, većinu našeg postojanja imali smo društvo.
To čini razumijevanje ljudske evolucije u Aziji “složenijim i mnogo zanimljivijim", kaže stručnjak iz oblasti evolucije naše vrste, Matthew Tocheri, sa Univerziteta Lakehead u Thunder Bayu, Ontario.
U studiji objavljenoj u srijedu u časopisu Nature, naučnici opisuju ostatke od sedam zuba i šest kostiju iz stopala, ruku i bedara najmanje tri osobe. Otkriveni u spilji Callao na ostrvu Luzon na sjeveru Filipina 2007., te kasnije, 2011. i 2015. godine. Ispitivanja na dva uzorka pokazuju minimalnu dob od 50.000 godina do 67.000 godina.
Glavna migracija naše vrste iz Afrike je krenula prije oko 60.000 godina.
Analiza kostiju iz Luzona navela je autore istraživanja da zaključe da pripadaju ranije nepoznatom članu naše "Homo" grane porodičnog stabla. Jedna od kostiju prstiju i zubi razlikuju se od onoga što je viđeno u rodu Homo, kažu istraživači.
Oni su ovom stvorenju dali naučni naziv Homo luzonensis, prema mjestu gdje su ostaci pronađeni.
Očito je da su se koristili kameni alat, a mali zubi ove vrste sugeriraju da je možda bio prilično sitne građe, rekao je jedan od autora studije, Florent Detroit iz Nacionalnog muzeja prirodnjaštva u Parizu.
H. luzonensis je živio u istočnoj Aziji otprilike u isto vrijeme kad i naša vrsta, ali i drugi pripadnici roda Homo, uključujući neandertalce, njihove slabo shvaćene sibirske rođake denisovce, i vrstu koju smo nazvali "hobiti" – Homo floresiensis sa ostrva Flores u Indoneziji.
Nema naznaka da se H. luzonensis susreo s bilo kojim drugim članom Homo grupe, rekao je Detroit u e-mailu za AP.
Detroit je rekao da nije jasno kako je H. luzonensis povezan s drugim vrstama Homo. Spekulirao je da je možda potjecao od ranijeg ljudskog rođaka, Homo erectusa, koji je nekako prešao more do Luzona.
H. erectus se smatra prvim pripadnikom roda Homo koji se proširio izvan Afrike i ima važnu ulogu u o evoluciji hominina izvan tog kontinenta. Neki naučnici su sugerirali su da su “hobiti” na indonezijskom ostrvu potomci H. erectusa.
Tocheri, koji nije sudjelovao u novom radu, složio se da su i H. luzonensis i H. floresiensis možda potjecali od H. erectusa. Ali on je rekao da otkriće na Filipinima daje novu vjerodostojnost alternativnom stajalištu: možda je neko nepoznato stvorenje osim H. erectusa također migriralo iz Afrike u Evropu i Aziju, a kasnije je stvorilo obje ostrvske vrste.
“Uostalom”, rekao je u intervjuu, “ostaci ovih vrsta pokazuju mješavinu primitivnih i modernijih osobina koje se razlikuju od onoga što se vidi kod H. erectusa”. Više nalikuju onome što bi se moglo naći u Africi prije 1,5 do 2,5 miliona godina”.
“Otkriće novog ljudskog rođaka na Luzonu moglo bi biti nešto mnogo veće”, dodao je.
Michael Petraglia iz Instituta Max Planck u Jeni, Njemačka, rekao je da otkriće Homo luzonensis "pokazuje da još uvijek znamo vrlo malo o ljudskoj evoluciji, osobito u Aziji".
