U proteklih šest mjeseci u Kirgistanu je došlo do smjene predsjednika nakon masovnih prosvjeda, stotine ljudi ubijene su u etničkom sukobu, a došlo je i do pobuna dvojice regionalnih političara. Za 19. listopada zakazani su izbori, kako bi se oformila nova vlada. U središtu svih ovih političkih previranja je i jedna američka zračna baza u Kirgistanu. Iz nje se, zračnim putem, prebacuju snage u Afganistan.
Za američke vojnike iz 101. padobranske divizije zračna baza Manas je ulaz u središte Srednje Azije. Nakon dva sata leta, stižu na destinaciju – bojišnicu u Afganistanu. Za američke pilote baza Manas je mjesto odakle se opskrbljuju gorivom u zraku. Naime, američki zračni tankeri polijeću odavde na misije opskrbe borbenih zrakoplova u zraku nad Afganistanom. Zbog napada talibana na južnoj ruti, kroz Afganistan, sjeverna, zračna ruta, preko Kirgistana, postala je još značajnija. Pukovnik Dwight Sones, zapovjednik baze Manas, kaže: "Kirgistan je od ogromne važnosti u Srednjoj Aziji, zbog lokacije i sfere utjecaja na okolne zemlje."
No sredinom lipnja, kad je pukovnik Sones preuzeo zapovjedništvo, u gradu Osh sukobili su se Uzbeci i Kirgizi. To je mjesto od baze Manas udaljeno oko 320 kilometara. U nemirima su poginule stotine ljudi. U prošlosti, javnost u Kirgistanu je bila protiv američke nazočnosti u bazi Manas. Prošle godine, kirgiški je parlament glasovao 78 na prema jedan da se Amerikancima otkaže gostoprimstvo. Washington je međutim preokrenuo raspoloženje - time što je gotovo učetverostručio godišnju najamninu, na 60 milijuna dolara. Kirgiški analitičar Alisher Khamidov kaže međutim da lokalni političari ponovno otvaraju pitanje baze, pred izbore 10. listopada: "Razne stranke ponovno se zalažu za izbacivanje Amerikanca. Oni tvrde da je nazočnost Zapada uzrok svih problema te da će izbacivanjem stranaca Kirgistan ponovno povratiti stabilnost i suverenitet."
Američkoj nazočnosti u Kirgistanu protivi se i Rusija. Moskva je vladala Kirgistanom od 1876. do 1991. godine, kad je došlo do kolapsa Sovjetskog Saveza. Kirgistan je danas jedina zemlja na svijetu koja na svom teritoriju ima i američku i rusku bazu. Leonid Bondarets savjetnik je u ruskoj bazi Kant, svega 40 kilometara udaljenu od američke baze Manas. "Sjedinjene Države otvorile su bazu 2001. godine na privremeni, jednogodišnji ugovor. Mislim da se radi o širem američkom planu da se jača položaj u regiji, zbog pristupa nafti i prirodnom plinu u Srednjoj Aziji i mineralima u Afganistanu" - kaže Leonid Bondarets.
Rusija i dalje ima utjecaj u regiji. Većina stanovnika starijih od 30 godina i dalje govori ruski. Jedna petina Kirgiza radi u Rusiji, a novac koji zarade i šalju svojim domovima važan je za tu osiromašenu zemlju od blizu pet i pol milijuna stanovnika. Amerikanci u Manasu ulažu dosta napora kako bi pridobili simpatije lokalnih građana. Uz pomoć američkih sredstava kopaju se bunari, popravljaju krovovi, kupuju lokalne umjetnine i uspostavljaju skloništa za žene žrtve obiteljskog nasilja - kaže zapovjednik baze, pukovnik Sones: "Imamo i socijalnu stranu našeg angažmana. Kad skinemo uniforme oblačimo se sportski, igramo odbojku i nogomet, odlazimo na predstave baleta, sastanke s gradonačelnicima."
Valentin Bogatyrev, politički analitičar iz Biškeka nikada nije posjetio bazu Manas, ali osjeća da se odnos Kirgiza prema Amerikancima ublažio: "Većina političara uviđa važnost baze za nacionalni budžet, projekte razvitka, modernizaciju zračne luke u Biškeku. Ona također upošljava 900 radnika."
Sjedinjene Države su uvjerene da će – bez obzira na nestabilnost političke situacije u Kirgistanu - dobra volja i dolari na kraju prevagnuti.
Tako će i ova važna vrata k Afganistanu ostati otvorena.