Kina je dala ogromne zajmove preko svog glavnog spoljnopolitičkog projekta Inicijative pojas i put. Potpisala je ugovore s vladama zemalja od Latinske Amerike do Afrike i od istočne Evrope do južne Azije, piše redakcija Slobodne Evrope na engleskom jeziku.
Ipak, iako je Kina zvanično najveći kreditor, mnoge osnovne činjenice o spoljnim zajmovima Pekinga ostaju nepoznate.
Ključni detalji uslova razvojnih i infrastrukturnih zajmova Kine i njenih državnih entiteta i dalje su magloviti. Malo je tih ugovora između stranih vlada i kineskih zajmodavaca objavljeno u javnosti.
Međutim, nedavna studija Centra za globalni razvoj (Center for Global Development), think tank sa sjedištem u Washingtonu, nastoji da razvije kineske prakse pozajmljivanja nudeći prvu analizu 100 ugovora u 24 zemlje u razvoju u Africi, Aziji, Evropi i Latinskoj Americi, uključujući Crnu Goru, Kirgistan i Srbiju.
"Kina je glavni zajmodavac u svijetu, tako da je važno kako pristupa tim ugovorima", rekao je za RSE Scott Morris, saradnik u Centru za globalni razvoj i jedan od autora izveštaja.
"Ono što vidimo je jedinstveni skup ograničenja koji zajedno s ostalim odredbama ugovora doprinose da Kina bude snažan zajmodavac koji može ojačati svoju poziciju u odnosu na zemlju koja se zadužuje", dodao je Morris. "Generalno, manjak transparentnost na svim nivoima i raznovrsni uslovi obezbeđuju da Kina može da zaštiti svoje investicije."
Neodrživi dug i ograničavajući uslovi kineskih zajmova došli su pod veću pažnju posljednjih godina kako sve više vlada potpisuje ugovore s kineskim državnim zajmodavcima. Zabrinutost je posebno fokusirana na neke klauzule koje omogućavaju kineskim entitetima da zaplijene nekretnine ili imovinu kada ne mogu da se ispune rokovi otplate, što izaziva strahove o oduzimanju zemlje ili druge imovine, kao i o tome da su vlade s ogromnim dugovima u obavezi prema Pekingu.
Takve brige buknule su u aprilu pošto je crnogorska vlada saopštila da joj je potrebna pomoć Evropske unije da otplati kineski kredit od milijardu dolara za kontroverzni projekat autoputa.
Kirgistan je slično u mukama kako da vrati 1,8 milijardi dolara – više od 40 odsto svog spoljnog duga – kineskim zajmodavcima kako se bliže rokovi otplate, dok je zemlja suočena s finansijskim problemima usljed pandemije.
Pod velom tajne
Izveštaj Centra za globalni razvoj objavljen krajem marta, napravljen je u saradnji s istraživačkom laboratorijom AidData s Koledža William & Mary radi ispitivanja zajedničkih karakteristika kineskih ugovora o pozajmicama i poređenja s praksama drugih multilateralnih ili komercijalnih kreditora.
Studija je razmatrala ugovore potpisane širom svijeta s dva glavna kineska zajmodavca koje podržava država, Izvozno-uvoznom bankom Kine (Eksim banka) i Kineskom razvojnom bankom.
Autori su mogli da identifikuju tri ključne karakteristike: oslanjanje na klauzule o tajnosti kako bi se spriječile vlade da otkriju detalje o svom zaduživanju; uslovi kojima dug Kini ne može biti predmet kolektivnog restrukturiranja; i klauzule koje omogućavaju poništavanje duga ili ubrzanje otplata, što potencijalno može uticati na politiku zemalja dužnika.
Kineska vlada se uveliko opirala naporima da otkrije pun obim svog globalnog programa pozajmica. Peking nije ni u Sistemu izvještavanja kreditora pri Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), niti njene Izvozno-kreditne grupe, koji su osmišljeni za povećanje transparentnost u procesima pozajmljivanja.
Kina takođe nije članica Pariskog kluba, grupe država kreditora stvorene prije više od pola veka za pomoć državama koje imaju probleme u isplatama svojih dugova.
Peking se 2020. godine obavezao prema Zajedničkom okviru G20 povećavajući olakšice duga zemljama u razvoju u vrijednosti od 2,1 milijarde dolara, možda nagovještavajući promjenu po tom pitanju.
Ipak, većina kineskih pozajmica i dalje je obavijena velom tajne.
Prema studiji Centra za globalni razvoj, svi ugovori Kineske razvojne banke i 43 odsto sporazuma Kineske izvozno-uvozne banke koje su vidjeli autori imaju klauzule povjerljivosti o uslovima zajmova.
Mada autori ukazuju da je povjerljivost odlika mnogih zajmova, kineski ugovori preokreću standardnu praksu – obavezuju državu koja se zadužuje, a ne zajmodavca, da ne otkriva detalje.
Slično tome, kineski ugovori su daleko obuhvatniji u svojoj tajnovitosti, pokrivajući sve detalje kredita, pa čak, u nekim slučajevima, i samo postojanje duga.
"Povjerljivost u komercijalnoj praksi treba da zaštiti one koji se zadužuju zato što kreditoru moraju da daju pristup velikom broju osjetljivih informacija", rekao je Morris. "Ali kineske odredbe o povjerljivosti pridaju mnogo veću vrijednost tajnovitosti i teže da štite zajmodavca."
Još jedan jedinstveni aspekt kineskih zajmova je ono što izveštaj naziva klauzulama "bez Pariskog kluba", koje spriječavaju vladu koja se zadužuje da restrukturira zajam od kineskog entiteta negdje drugdje ili da traži olakšanje duga iz drugog izvora.
Na kraju, izvještaj upozorava na raširenost klauzula koje omogućavaju kineskim povjeriocima da otkažu ugovor ili zahtijevaju hitnu otplatu u slučaju velikih promjena u zakonima ili politici zemlje koja se zadužuje.
Dok takve odredbe institucije koje daju zajmove obično koriste širom svijeta kako bi se zaštitile od promjena koje bi mogle sprečiti otplatu, studija je ustanovila da kineski ugovori koriste nejasniju definiciju koja bi povjeriocu mogla da omogući politički pritisak na zaduženu vladu.
"Uslovi su tako široko formulisani da mogu obuhvatiti svaku promjenu politike ili zakona koja bi uticala na odnos", rekao je Morris. "Ako državni kreditor bude nezadovoljan vladom, može tražiti privremeno vraćanje zajma, može ga poništiti ili promeniti rok otplate. Omogućava mnogo poluga uticaja."
Dužničke zamke ili druga igra?
O motivima za takve odredbe u ugovorima kineskih državnih zajmodavaca mnogo se raspravljalo.
Kritičari tvrde da se svode na "dužničke zamke" koje namjerno postavlja Peking kako bi zemlju opteretio dugom i tako povećao svoj uticaj i kontrolu nad njenom vladom.
Optužbe za takvu praksu ponovo su se pojavile u slučaju duga Crne Gore za autoputeve, koji potiče od kineskog zajma iz 2014. godine pod prethodnom vladom u Podgorici.
Nova crnogorska vlada koja je obrazovana prošle godine upozorila je da ogroman zajam može zemlju učiniti zavisnom od Kine, zbog čega su izrazili zabrinutost i pojedini evropski zvaničnici. Uslovi ugovora, koji je potpisan s Kineskom izvozno-uvoznom bankom, mogli bi omogućiti toj banci da preuzme kontrolu nad auto-putem ili zaplijeni drugu imovinu, mada nema naznaka da kineska banka to namjerava.
Poslije proučavanja crnogorskog ugovora i drugih kineskih dogovora širom sveta, Morris je rekao da izgleda da ne ukazuju da Peking namjerno kreditira kako bi zemlje uvukao u neodržive dužničke situacije.
"Obaveze koje stavljaju na vlade koje se zadužuju su izvanredne u poređenju s drugim zajmodavcima", rekao je Morris. "Ali opšti zaključak poslije razmatranja ugovora je da kineski entiteti daju zajmove s punom namjerom da povrate svoj novac."
U slučaju Crne Gore, Evropska unija je odbila poziv Podgorice za pomoć u otplati zajma, ali je Brisel nagovijestio da će tražiti druge načine da pomogne zemlji kandidatu za ulazak u EU.
Prema Morrisu, priroda ugovora ograničava opcije Crne Gore. Mada on ne isključuje mogućnost da Peking ponudi neki oblik odlaganja isplate duga ili restrukturiranje, odredbe ugovora osiguravaju da će Kina imati makar glas kakvo god da se nađe rješenje.
"Svako olakšanje koje (Crna Gora) traži moraće da dođe od Kineza i moraće da bude dogovoreno s njima", rekao je Morris. "Ne postoji put koji bi mogao da ignoriše Kineze."
