U prethodne četiri godine, taj mandat je bio izuzetno turbulentan, obilježili su ga pandemija korona virusa, ekonomska i pitanja reproduktivnih prava, kao i tri velike spoljnopolitičke teme u kojima je akter, ne uvijek glavni, bila Amerika.
Stručnjaci iz više oblasti koji su govorili za Glas Amerike ocjenjuju da je Bidenov mandat bio polovično uspješan, ali dodaju da će neke pozitivne efekte Amerikanci osjetiti tek u budućem periodu.
Biden je na funkciju predsjednika došao u januaru 2021, zamjenivši Trumpa i to u periodu kada su Amerika i svijet tek ulazili u početak procesa vakcinacije protiv korona virusa.
„Kada je Biden došao na funkciju, pandemija je zaista bila briga broj jedan. Povrh toga, inflacija još nije počela. Osjećaj da su troškovi života izmakli kontroli i da je život učinila mnogo nedostupnijim za većinu Amerikanaca, još nije zavladao. Na neki način, Bidenovo prilično uspješno rukovođenje tokom pandemije, uključujući uvođenje vakcina i ponovno otvaranje društva, to se ispralo u našem sjećanju”, ocijenio je za Glas Amerike Matthew Dallek, historičar sa Univerziteta George Washington.
Završnica Bidenovog mandata ostaće upamćena i po tome što se povukao iz predsjedničke trke poslije slabog nastupa u TV debati sa Trumpom i poslije niza kritika iz redova republikanca, ali i demokrata da je suviše star za još jedan mandat. Pitanje Bidenovih godina "provlačilo" se kroz cijeli njegov mandat. Umjesto njega, tri i po mjeseca prije glasanja, u trku je ušla potpredsjednica Kamala Harris koja je relativno „glatko” izgubila od Trumpa.
„Ako pitate američke birače, oni nisu mislili da je Biden bio dovoljno uspješan da izaberu drugu demokratsku administraciju poslije četiri godine vlasti Bidena i Harris. To je kratak odgovor. Dugoročni odgovor i to kako će možda historičari na ovo gledati, mogli bi da budu drugačiji. Ali u ovom trenutku nije postojao je efikasan način da administracija saopšti svoje rezultate. Birači su rekli svoje na glasačkim mjestima i odlučili da ne žele nastavak vlasti demokrata”, objašnjava za Glas Amerike Filippo Trevisan, vanredni profesor političke komunikacije sa Američkog univerziteta u Washingtonu.
Ekonomija
Pod Bidenovom administracijom, realan BDP je porastao za 12,6 odsto, što je prkosilo predviđanjima ekonomista. Od pandemije, ekonomski rast u SAD je daleko nadmašio rast konkurnetskih zemalja. Poslovne investicije su porasle, a nezaposlenost je niska.
Tokom ove administracije, američki mediji su ekonomskoj politici dali naziv Bidenomics.
„Bidenova ekonomija, koja je obuhvatala plan za spašavanje Amerike - paket pomoći za vrijeme Covida koji je usvojen na početku administracije, zakonodavstvo o infrastrukturi, Zakon o čipovima i Zakon o smanjenju inflacije - ti masivni propisi u cjelini bili su veoma uspješni u brzom izvlačenju privrede iz pandemije tamo gdje je bila prije pandemije, a zatim, osnaživanju ekonomskog rasta i istovremeno se bavi nekim prilično fundamentalnim pitanjima, uključujući nacionalnu bezbjednost”, navodi za Glas Amerike Mark Zandi, glavni analitičar Moody's kompanije za ekonomska istraživanja.
Iako su statistički parametri pokazivali da je ekonomija jaka, javnost je situaciju očigledno vidjela drugačije.
„Teško je odgovoriti na to pitanje jer to na neki način zavisi od vašeg političkog opredjeljenja u smislu da li tumačite iste podatke kao dobre ili loše. Mislim, osim skoka inflacije koji se desio u ljeto 2022, uglavnom, da ste se vratili deset godina unazad i rekli, postoji budući predsjednik koji će imati rast do gornjih dva odsto da će inflacija osim skoka biti između 2 i 3%, da će nezaposlenost biti u 3 ili do 4 %, da bi većina ljudi rekla da je to prilično dobra ekonomija”, objašnjava za Glas Amerike John Horn, profesor praktične ekonomije sa Olin poslovne škole Washington univerziteta u St. Louisu.
Ali inflacija u 2022. ostavila je trajan utisak u umovima mnogih birača da je ekonomija gora nego što je objektivno jeste u pogledu statistike. Ipak, čak i ta inflacija je, prema mišljenju pojedinih ekonomista, bila pod kontrolom.
„To znači da je u godini u kojoj je inflacija bila 5%, BDP nominalno rastao za 7 ili 8%, tako da je i kada se uzme inflacija od 5% i dalje je bilo 2 ili 3 % više prihoda nego prethodne godine, čak i uz prilagođavanje inflaciji. Sada je pitanje, međutim, što ne dobijaju svi isto prilagođavanje za promjene cijena ili isti procenat povećanja svojih prihoda”, rekao je za Glas Amerike Antonio Doblas Madrid, vanredni profesor ekonomije na Univerzitetu Michigan State.
On tvrdi da je ljudima koji posjeduju akcije bogatstvo poraslo, a da plate u određenim djelatnostima jesu pratile ili čak premašile inflaciju.
„Za neke ljude - korisnike socijalnog osiguranja, penzionere, beneficije su indeksirane tačno na inflaciju CPI (indeks potrošačkih cijena) - tako da ako inflacija poraste za 5%, oni dobijaju povećanje naknada za 5%. Međutim, čak i za pojedince čije su plate porasle, istraživanja sugerišu da se to više pripisivalo percepciji ljudi o sopstvenom uspjehu u poslu. Dok su povećanja cijena pripisana lošem upravljanju privredom”, navodi Doblas Madrid.
Na inflaciju, pa i cjelokupno stanje američke ekonomije u Bidenovom mandatu velikoj mjeri uticali su i pandemija, ali i invazija Rusije na Ukrajinu.
„Inflacija koja je nastala kao posljedica pandemije, poremećaji na tržištu rada i lanca snabdijevanja usljed pandemije i ruskog rata u Ukrajini, doveli su do značajnog povećanja cijena nafte, prirodnog gasa i hrane. Inflacija se spustila, ali ljudi i dalje plaćaju 20 do 25% više za stanarine, energiju i namirnice nego prije dvije, tri godine. I to je bilo veoma teško za mnoge Amerikance, posebno one sa nižim i nižim srednjim prihodima bez ušteđevine. To je bilo teško vrijeme i ljudima je bilo veoma teško da pređu preko toga. To je bilo važno za njihovo razmišljanje o tome kako je Biden radio”, navodi ekonomski analitičar Mark Zandi.
John Horn sa Olin poslovne škole, međutim, tvrdi da je rat u Ukrajini nije imao toliki utjecaj na cijenu hrane i energenata koliko se prvobitno mislilo. Jedan od razloga je što su SAD same veliki proizvođač fosilnih goriva.
Univerzitet Michigan od 1950-ih svakog mjeseca sprovodi anketu među potrošačima da vidi kako oni finansijski stoje - postavljaju mnoga pitanja, od kojih je jedno da li je ispitanik republikanac, demokrata ili nezavisni.
„Tako su republikanci prije izbora rekli da je ovo najgora ekonomija koja je ikada, gora nego u jeku pandemije, gora nego na vrhuncu finansijske krize, što očigledno nije slučaj. Ali, poslije izbora, raspoloženje je skočilo i sada im je ekonomija u redu. Kod demokrata je suprotno. Demokrate su prije izbora mislile da je ekonomija u redu i njihov sentiment je potonuo posle izbora”, otkriva Zandi.
Pored političkog opredjeljenja, i psihološki segment je uticao na to kako birači-potrošači gledaju na stanje američke ekonomije u prethodne gotovo četiri godine.
„U određenoj mjeri, dio stanovništva razmišljao je u stilu - moja plata je pratila inflaciju. Ali stalno slušam o inflaciji i druge ljude koji se bore sa njom. Stalno slušam o tome kako je inflacija zaista loša i kako je ekonomija zaista loša. I ne znači da su bili zbunjeni misleći da je ekonomija loša, ali bilo je, u izvjesnoj mjeri razmišljanje - meni je dobro, ali svima ostalima je stvarno loše. Dakle, samo je pitanje vremena kada će meni postati loše. Moramo to da popravimo prije nego što se desi. I pošto su izbori bili tako tijesni, niste morali da ubijedite mnogo ljudi u to da promijene odluku za koga će glasati”, objašnjava John Horn.
U trenucima kada su cijene namirnica i životnih troškova u Sjedinjenim Državama počele da rastu, posebno za domaćinstva sa nižim srednjim i nižim prihodima, ljudi su se okrenuli kreditnim karticama i kreditima za potrošačko finansiranje po principu „kupujte sada, plaćajte kasnije” kako bi dopunili prihode i kupovnu moć poslije visoke inflacije.
„To je bilo donekle izvodljivo kada su kamate bile niske. Ali kada su Federalne rezerve podigle kamatne stope, sada plaćaju mnogo više, na svojim karticama. Mislim, tipična kreditna kartica u SAD za nekoga ko pozajmljuje na svoju karticu je 24%. Razmislite o tome na trenutak, 24%. To je izuzetno visoko. Dakle, sada ljudi plaćaju kamate na dug koji su nagomilali kada su vremena bila teška. Mislim da je kombinacija toga zaista uznemirila ljude”, objašnjava analitičar Zandi.
Silazak sa vlasti Bidenove administracije posljedica je i globalnog trenda koji je zahvatio mnoge razvijene zemlje u postpandemijskom periodu, sumira profesor ekonomije Doblas Madrid.
Reproduktivna prava, imigracija, pomilovanje
U prethodne tri godine, Biden je prema rezultatima najvećeg broja relevatnih istraživanja imao rejting odobravanja koji nije prelazio više od 40 odsto, što je prema navodima historičara Matthewa Dalleka, „daleko od sjajnog”.
Odluka Vrhovnog suda da ukine presudu u slučaju Roe protiv Wadea o pravu na abortus na nacionalnom nivou u velikoj mjeri je obilježila Bidenov mandat iako on kao predsjednik države, po vjerispovesti katolik, nije imao utjecaja na to. Njegove demokrate su glasni borci za reproduktivna prava i na pitanju prava na izbor su pokušali da dobiju podršku birača u kampanji.
Sudovi su u Bidenovoj eri igrali i značajnu ulogu i kada su u pitanju procesi protiv Trumpa zbog pokušaja nekadašnjeg i budućeg predsjednika da poništi rezultate izbora 2020. i njegove odgovornosti za upad demonstranata u Capitol 6. anuara 2021.
„Nastavila je da se kruni podrška javnosti institucijama ove zemlje, više nego čak i 2020. i 2021, gdje su se mnogi pobornici demokratije nadali da bi Biden mogao da vrati povjerenje u naše institucije. A to se još nije dogodilo. Taj trend se nastavio, što je također doprinijelo Trumpovom reizboru”, navodi Dallek.
Odluka da u smiraj mandata pomiluje i sina Huntera koji je optužen za federalna krivična djela, u američkoj javnosti, pa i kod nekih koji su naklonjeni demokratama dočekana je kritikama. Biden je mjesecima prije toga govorio kako nema namjeru da pomiluje sina jer ne želi da utječe na sudske procese.
„Pomilovanje će biti očigledno dio njegovog mandata, dijelom zato što odražava i kontradiktorne impulse koje je imao da zaštiti svoju porodicu, s jedne strane, i da, s druge strane, da brani, institucije i brani vladavinu prava. Dakle, pomilovanje je velika stvar. I to opet odražava ovu eru u kojoj su institucije ove zemlje nacije nekada zaista bile njegovanije ili poštovanija, trpjele jedan za drugim političkim udarcem i gdje se podrška naroda dramatično krunila”, dodaje Dallek.
U prve dvije godine Bidenovog mandata, određeni značajni zakonodavni prijedlozi su dobijali dvopartijsku podršku u Kongresu.
„Treba imati na umu činjenicu da su neki od tih zakona zahtijevali dvopartijski sporazum, nešto što u Washingtonu ne viđamo ovih dana. A ljudi ne vole da pričaju o tome jer se čini da neki birači ne vole da razgovaraju sa drugom stranom. I tako političari često dobiju negativnu reakciju ako zauzmu dvopartijski pristup. Ali sa političke tačke gledišta je to bilo veoma značajno dostignuće”, kaže Filippo Trevisan sa američkog univerziteta.
Stvari su počele da se mijenjaju kada je na red došao drugi, veliki paket propisa i odluka koji je Biden obećao tokom kampanje 2020 – to je bio skup dugo najavljivanih socijalnih mjera.
„Radi se o mjerama socijalne podrške kao što je pristupačnija briga za djeci zaposlenih roditelja, jednostavno nisu mogli da dobiju većinu u Kongresu, da donesu taj zakon. I mislim da je to na kraju jedna od stvari koje su politički štetile ovoj administraciji jer je republikancima dale priliku, iako su i sami bili za te mjere. Ali to im je dalo priliku da iznesu ovaj argument kako su demokrate zaboravile na srednju klasu i da neće da im pomognu”, dodaje Trevisan.
Ukidanje prava na abortus na nacionalnom nivou ostavilo je traga na Bijdenovom naslijeđu zbog toga što, iako bez objektivne odgovornosti za tu odluku, desilo se za vrijeme njegove vladavine.
„To su teška pitanja u smislu Bidenovog naslijeđa i toga da nije imao kontrolu nad Vrhovnim sudom, koji je poništio presudu Roe protiv Wadea i vratio ga nazad državama. SAD su po tom pravu sada na međunarodnom planu viđene kao manje slobodne za žene od drugih velikih zapadnih demokratija ili čak i azijskih demokratija. To je nazadovanje, iako to nije Bidenovo djelo”, ističe Dallek.
Pitanje problema sa migracijom našlo se u vrhu liste u predizbornoj kampanji, a južna granica sa Meksikom, kao i kod mnogih drugih američkih predsjednika, ima važnu ulogu u tome kako birači ocjenjuju njegov uspjeh.
„Na neki način, Bidenova administracija je na kraju dospjela u sličnu poziciju kao Trumpova administracija u pogledu rada sa Meksikom na imigraciji, pokušavajući da natera Meksiko da zaustavi tok migranata koji pokušava da pređe južnu američku granicu”, kaže za Glas Amerike Brian Finucane, analitičar Međunarodne krizne grupe.
Biden se često nalazio na meti kritika republikanaca da ima suviše „mekan” stav prema pitanju migracija i bezbjednosti na granici, a djelovalo je i tokom kampanje da demokrate nerijetko umanjuju značaj koji ovo pitanje ima kod birača. A druga tema koje su demokrate i Biden „gurale pod tepih” su transrodna pitanja, tvrdi Filippo Trevisan.
„To je lekcija koju bi demokrate možda trebalo da nauče - da neangažovanje po tim pitanjima jednostavno nije opcija. Ali angažovanje na njima je i izazov. Zato to treba da se uradi na način da ne omogući njihovim protivnicima, da kažu da ako govore o transrodnim pitanjima, to ne znači da ne razmišljaju o ekonomiji. Obje stvari moraju da se rade u isto vrijeme. To su opet pitanja koja su republikanci zaista postavljali, a na kraju su bila veoma važna prosječnom glasaču”, ocjenjuje Trevisan.
Kada je došao na vlast 2021, Biden je naslijedio Ameriku koju su karakterisale i povišene međurasne napetosti pojačane pogotovo nakon što je policajac u Minneapolisu ubio Afroamerikanca Georgea Floyda u maju 2020, a onda su uslijedili mjeseci protesta širom zemlje.
„Rasna pravda bila jedno od glavnih pitanja na osnovu kojih je došao na funkciju obećavajući da će imati značajnu ulogu. Pored toga, govorio je i o klimatskim promjenama i pandemiji. Ali rasna pravda je bila pri vrhu. Nije bio u stanju da donese onu vrstu zakona, uključujući one vezane za glasačka prava, koje je podržavao”, ocjenjuje Dallek.
Spoljna politika
Iako spoljna politika, prema većini istraživanja javnog mnijenja u Americi ne igra veliku ulogu kod birača, svakako predstavlja bitan dio zaostavštine predsjednika Sjedinjenih Država.
Bidenova administracija se odmah na početku suočila sa naslijeđenim izazovom u Afganistanu, a odlazi sa dva velika neriješena konflikta - u Ukrajini i na Bliskom istoku. Filippo Trevisan sa Američkog univerziteta smatra da su ova dva sukoba predstavljala „nepovoljan sticaj okolnosti koji nije išao u korist demokrata i Bijdena”.
„To je omogućilo republikancima da predstave Bidenovu administraciju kao nekompetentnu u pokušaju da zadrži mir”, govori Trevisan.
Pod vodstvom Bidena, američke snage su se u augustu 2021. povukle iz Afganistana poslije 20 godina, čime je okončano učešće SAD u tamošnjem ratu i to se može smatrati jednim od uspjeha, prema mišljenju Birana Finucanea iz Međunarodne krizne grupe.
U preostala dostignuća Bidenove spoljne politike on ubraja pitanja poput sprječavanja vojnog udara u Brazilu, jačanja američkih partnerstava i saveza, kao i usmeravanje međunarodne podrške Ukrajini da se suprotstavi ruskoj invaziji.
„Ali ova dostignuća i mnogi napori Bidenove administracije će vjerovatno biti u sjenci dva razvoja događaja. Jedan je rat u Gazi, a drugi povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću. A ja kažem povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću u kontekstu spoljne politike, jer mnoga dostignuća Bijdenove administracije mogu biti potkopana ili poništena povratkom predsjednika Trumpa”, ocjenjuje Finucane.
On dodaje da je ironija u tome povlačenje iz Afganistana bio jedan od „najvećih udaraca Bidenu”, iako je američka umiješanost bila duboko nepopularna i protivila su mu se dva uzastopna predsjednika.
„Predsednik Trump je stavio SAD na put trajnog odlaska i povlačenja svih američkih trupa iz Afganistana. I Joe Biden je to sproveo. Ali nažalost, kraj američkog angažovanja tamo bio je zasjenjen načinom na koji je došlo do odlaska. Haos na aerodromu u Kabulu i smrt pripadnika američke vojske i samoubilački bombaški napadi”, objašnjava Finucane.
Najnoviji sukob na Bliskom istoku počeo je 7. oktobra kada je Hamas, grupa koju SAD, EU i Velika Britanija smatraju za terorističku, napala jug Izraela ubivši 1.200 i otevši 250 ljudi. Uslijedila je ofanziva Izraela na Pojas Gaze u kojoj je do sada ubijeno više od 45.000 ljudi, prema podacima Hamasovog Ministarstva zdravlja koje ne pravi razliku između civila i boraca.
Izrael, glavni američki saveznik na Bliskom istoku, suočio se i napadima Hezbollaha, još jedne grupe koju SAD smatraju za terorističku, iz Libana kao i iz Irana. Izrael je uspio da eliminiše vođe i kompletne organizacione infrastrukture Hezbollaha i Hamasa, a sukob na jugu Libana završio sa primirjem. Biden se, zbog snažne podrške Izraelu i sukoba koji je odnio mnogo života civila, našao na meti kritika uglavnom lijevog krila svoje stranke, progresivnih i birača arapskog porijekla.
Finucane navodi da su „stravični napadi” Hamasa vratili palestinsko pitanje u „prvi plan”, ali da je odgovor Izraela, koji je imao bezrezervnu podršku SAD, donio pustoš i razaranje u Gazi i u južnom Libanu, kao i da su se „oružane snage SAD uključile u nova i u obnovljena neprijateljstva širom Bliskog istoka”.
„Predaće potencijalna neprijateljstva u Iraku i Siriji, gdje su i američke trupe, predsjedniku Trumpu. Tako je Joe Biden, uprkos tome što je vodio kampanju i hvalio se time da je okončao naše vječne ratove, još uvijek vodi te vječne ratove”, ističe Finucane.
Sporazum o prekidu vatre u Gazi još nije postignut, a Hamas i Izrael mjesecima razmjenjuju krivicu dok posrednici SAD, Egipat i Katar pokušavaju da obezbijede pomak.
„Mnogo toga se moglo spriječiti da je administracija započela pregovore o prekidu vatre u Gazi, što je bi smirilo regionalna neprijateljstva da je te pregovore shvatila ozbiljnije i iskoristila utjecaj SAD da pokuša da zaustavi borbe u Gazi znatno ranije. Ovo ne znači da sad treba ući u priču - ovi su dobri, a oni su loši momci. Nije stvar u upiranju prstom i pripisivanju krivice. Riječ je o izborima koje je donijela administracija koji su nas doveli tamo gdje smo sada”, kaže Finucane.
Ni drugi „front” - onaj u Ukrajini, Bidenova administracija nije uspjela da zatvori, iako je konstantno pružala snažnu podršku Kijevu u borbi protiv ruske agresije koja je počela u februaru 2022. U završnici mandata, Biden je dao „zeleno svjetlo” da ukrajinske snage mogu da gađaju ciljeve dublje u Rusiji projektilima dalekog dometa, što su stručnjaci ocijenili kao izuzetno važan potez, dok drugi smatraju da može da doprinese daljoj eskalaciji sukoba.
Finucane kaže da je administracija išla po „tankoj liniji”, jer je željela da obezbijedi međunarodnu podršku Ukrajini kako bi joj omogućili da se odupre ruskoj agresiji i da Kijev bude u najbolju moguću pregovaračku poziciju kada jednom sjedne za pregovarački sto.
„Istovremeno, SAD su željele da izbjegnu eskalaciju, posebno direktan sukob u SAD ili NATO-u sa Rusijom, i zbog toga su vrlo rano odbacili pozive da se uvede zona zabranjenih letova. Zato su bile oprezne u davanju dozvole Ukrajini da koristi američke rakete za gađanje duboko u Rusiji. Bila je razumna u pogledu vrsta oružja koje je dostavila Ukrajini”, navodi Finucane i dodaje i da će uvijek biti ograničenja u sposobnosti podrške SAD, pošto „same ne vode rat”.
Podjele i naslijeđe
Jedna od karakteristika Amerike i prije Bidenovog dolaska na vlast, a gledajući rezultate posljednjih izbora, i nakon njegovog odlaska jeste polarizacija društva. Među glavnim faktorima za ovakvu podijeljenost, prema mišljenju stručnjaka je i odakle ljudi dolaze do informacija.
„Imamo klimu povećane polarizacije ljudi. Nekada bilo nekoliko TV kanala i novina, svi su manje-više dobijali informacije iz istog seta programa i članaka. Sada postoji takva raznolikost da osoba može da konstruiše svoje omiljene 'balone', mogu ograničiti pažnju na sopstvene kanale, društvene medije, podcaste”, kaže Antonio Doblas Madrid, profesor ekonomije sa Michigan State univerziteta.
Biden je odmah po dolasku u Bijelu kuću, a često i tokom mandata, govorio o potrebi ideje za dvopartijskim jedinstvom, ali ta retorika očigledno nije naišla na previše plodno tle, a dodatni faktor je i to što mnogi Amerikanci i dalje ne žele da učestvuju u političkom životu.
„Moramo da razmislimo o tome da, iako se čini da su ljudi podijeljeniji nego ikad, postoji mnogo onih koji jednostavno ne žele da učestvuju. Smatraju da nema mnogo smisla jer možda neće dati rezultate koje žele. Dakle, mnogi Amerikanci još uvek ne glasaju, možda nisu zainteresovani za politiku na bilo kom nivou. Ne samo na nivou predsjedničkog Kongresa, već i na nizu glasačkih trka. I to je problem”, objašnjava profesor političke komunikacije Filippo Trevisan.
Prema njegovim riječima, mnogi faktori, pored protoka vremena, utjecaće na to kakav će biti konačan sud Amerikanaca o uspješnosti Bidenove administracije – a jedan od glavnih je da li će i u kojoj mjeri usvojeni akti „preživjeti” buduću Trumpovu vlast.
„Posljednja dva predsjednika koja su imala po jedan mandat, Jimmy Carter i George Bush stariji bili su viđeni mnogo povoljnije nakon što su napustili Bijelu kuću. I ljudi su imali mnogo ljepša sjećanja na njih i mnogo veće odobravanje”, kaže historičar Matt Dallek.
Navodeći primer Cartera, on kaže da je taj nekadašnji demokratski predsjednik sada viđen kao „vizionar” u borbi protiv klimatskih promjena i očuvanju energije, a George Bush stariji mnogim liberalnim Amerikancima imponuje kao čovjek koji brani međunarodnu ulogu SAD.
„Na neki način se njihove pozitivne strane preuveličavaju, a javlja se i prirodna nostalgija”, objašnjava on.
Ali da li će ta nostalgija biti dovoljna da ono što je Biden radio bude viđeno kao pozitivno?
„Činjenica da je jedan od njegovih glavnih ciljeva bio da zadrži Trumpa van vlasti i u tome nije uspio. Mislim da će to biti veliki dio njegovog naslijeđa”, zaključuje Dallek.
