Skoro polovina njih, ili 49 odsto, živi u Izraelu, 18 odsto je u Zapadnoj Evropi, 16 odsto u Sjedinjenim Američkim Državama i 12 odsto u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, prema studiji Konferencije o jevrejskim materijalnim zahtjevima protiv Njemačke sa sjedištem u New Yorku, koja se takođe naziva Konferencija potraživanja.
Prije objavljivanja demografskog izveštaja, postojale su samo nejasne procjene o tome koliko je preživjelih Holokausta još živo.
Njihov broj brzo opada, pošto je većina njih veoma stara i često slabog zdravlja, sa srednjom starošću od 86 godina. Dvadeset procenata preživjelih je starije od 90 godina, a više žena, 61 odsto, nego muškaraca, 39 odsto je još uvijek živo.
Ogromna većina, ili 96 odsto preživjelih, su bili djeca koja su rođena poslije 1928. godine, kaže se u izvještaju koji se zasniva na brojkama prikupljenim do avgusta.
„Brojke u ovom izvještaju su zanimljive, ali je takođe važno pogledati dalje od brojeva da biste vidjeli pojedince koje predstavljaju”, rekao je Greg Schneider, izvršni potpredsjednik Konferencije potraživanja.
„Ovo su Jevreji koji su rođeni u svijetu koji je želio da ih vidi mrtve. Oni su u mladosti pretrpjeli zločine Holokausta i bili su primorani da iz pepela logora i geta ponovo izgrade cijeli život koji su uništili njihove porodice i zajednice.”
Šest miliona evropskih Jevreja i pripadnika drugih manjina ubili su nacisti i njihovi saradnici tokom Holokausta. Nije jasno koliko je tačno Jevreja preživjelo logore smrti, geta ili negdje skrivajući se širom Evrope koju su okupirali nacisti, ali njihov broj je bio daleko od predratne jevrejske populacije u Evropi.
U Poljskoj je od 3,3 miliona Jevreja koji su tamo živjeli 1939. preživjelo samo oko 300.000. U Njemačkoj je 1933. godine, godine kada je Adolf Hitler došao na vlast, živjelo oko 560.000 Jevreja. Na kraju Drugog svjetskog rata 1945. njihov broj se smanjio na oko 15.000, kroz emigraciju i istrebljenje.
Njemačka jevrejska zajednica ponovo je porasla nakon 1990. godine, kada je više od 215.000 jevrejskih migranata i njihovih porodica došlo iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, od kojih su neki i danas živi. Danas u Njemačkoj živi samo 14.200 preživjelih, zaključuje se u demografskom izveštaju.
Jedna od njih je Ruth Winkelmann, koja je preživjela skrivajući se sa svojom majkom i sestrom u šupi u bašti na sjevernoj periferiji Berlina. Njen otac je ubijen u logoru smrti Auschwitz. Njena mlađa sestra Esther umrla je od bolesti, gladi i iscrpljenosti u martu 1945, samo nekoliko nedjelja prije nego što je Berlin oslobodila sovjetska Crvena armija.
Winkelmannova, koja ima 95 godina i još živi u Berlinu, rekla je da nije bilo dana u njenom životu kada se nije sjećala svog voljenog oca.
„Stalno osjećam bol. Bol je tu cijeli dan i noć”, rekla je ona
Za svoj novi izvještaj, Konferencija potraživanja je saopštila da je definisala preživjele Holokausta „na osnovu sporazuma sa njemačkom vladom u procjeni podobnosti za programe kompenzacije”.
Za Njemačku, ta definicija uključuje sve Jevreje koji su živjeli u zemlji od 30. januara 1933, kada je Hitler došao na vlast, do maja 1945, kada se Njemačka bezuslovno predala u Drugom svjetskom ratu.
Grupa se bavi potraživanjima u ime Jevreja koji su stradali od nacista i svake godine pregovara o nadoknadi sa njemačkim Ministarstvom finansija. U junu, Konferencija je saopštila da je Njemačka pristala da odobri još 1,4 milijarde dolara ukupno za preživjele Holokaust širom svijeta za 2024.
Od 1952. godine, njemačka vlada je platila više od 90 milijardi dolara pojedincima za patnju i gubitke koji su rezultat progona od strane nacista.
Konferenija ima nekoliko programa kompenzacije koji obezbjeđuju direktna plaćanja preživjelima širom svijeta, obezbjeđuje grantove za više od 300 agencija za socijalne usluge širom svijeta i obezbjeđuje da preživjeli dobiju usluge kao što su kućna njega, hrana, lekovi, prevoz i socijalizacija. Također je pokrenula nekoliko obrazovnih projekata koji ilustruju važnost prenošenja svjedočenja preživjelih Holokausta na mlađe generacije kako njihov broj postaje sve manji, a antisemitizam je ponovo u porastu.
„Podaci koje smo prikupili, ne samo da nam govore koliko ih je i gdje su preživjeli, oni jasno ukazuju na to da je većina preživjelih u životnom periodu kada njihova potreba za brigom i uslugama raste”, rekao je Gideon Taylor, predsjednik Konferencije.
„Sada je vrijeme da udvostručimo pažnju na ovu sve manju populaciju. Sada smo im najpotrebniji.”
Winkelmannova decenijama nije razgovarala ni sa kim o užasima koje je preživjela tokom Holokausta, čak ni sa svojim mužem. Ali 1990-ih, jednog dana joj je prišao stranac koji je pogledao njenu ogrlicu sa privjeskom Davidove zvijezde, pitao je da li je preživjela Jevrejka i da li može da priča o svom iskustvu u školskom času svoje kćerke.
„Kada sam prvi put počela da pričam o Holokaustu, pred tim studentima, nisam mogla da prestanem da plačem”, rekla je ona za AP prošle nedjelje. „Ali od tada sam pričala o tome toliko puta, i svaki put sam manje plakala.”
Iako je rekla da nikada ne može da zaboravi teror koji su ona i svi ostali preživjeli, Winkelmann je sebi dala zadatak da ispriča svoju priču. Čak i sa 95 godina, ona i dalje posjećuje škole širom Njemačke i ima poruku.
„Kažem djeci da svi imamo jednog Boga, i iako smo mu dali različita imena i različite molitve, ne treba da gledamo šta nas razdvaja, već šta nas spaja. Čak i ako se ne slažemo, nikada ne bi trebalo da prestanemo da razgovaramo jedni s drugima”, rekla je ona.
