Linkovi

Magazin

Jamesu “Mr. Superharp” Cottonu naslov albuma “Giant” savršeno odgovara


Jamesu “Mr. Superharp” Cottonu naslov albuma “Giant” savršeno odgovara

Blues usnoharmonikaš James Cotton posvećuje svoj novi album “Giant” uspomeni na Koko Taylor, ali obilježava njime i svojih 66 godina profesionalnog bavljenja bluesom

Jamesa Cottona nije potrebno posebno predstavljati čak ni povremenim ljubiteljima bluesa – Cotton je legenda, ”Mr. Superharp” štovateljima diljem svijeta. Zajedno sa Sonny Boy Williamsonom i Little Walterom, Cotton, rođen u Delti 1935., bio je ključan u definiranju uloge i mjesta usne harmonike u suvremenom bluesu. Sonny Boy Williamson je Cottona i uzeo pod svoje kad je ovome bilo tek devet godina, neposredno nakon što je ostao bez oba roditelja, i Cotton će s Williamsonom živjeti, svirati i putovati šest godina. Sâm Cotton odavno je dostigao vlastiti legendarni status kao jedan od najboljih usnoharmonikaša svih vremena. Sedamdesetpetogodišnji Cotton jedan je od zadnjih Chicago originala.

Prvu na albumu – “Buried Alive In the Blues” – napisao je Nick Gravenitis za Janis Joplin. Ona se i nalazi na njenom zadnjem albumu “Pearl,” ali samo kao instrumentalna, jer Janis je umrla večer prije snimanja vokala...

Vrijeme i bolest – rak grla sredinom 90-ih godina - uzeli su svoj danak kod Cottona, izgubio je glas, i u “Buried Alive,” kao i većini drugih, vokal je njegova gitarista Slama Allena. Ali Cottonova svirka na usnoj nije ništa izgubila s godinama, ostaje jednako snažna...

Od 12 pjesama na albumu, četiri su Cottonova originala, dvije napisane u suradnji s gitaristom Allenom, ostale su “coveri” – sve besmrtni standardi: među njima klasik Jimmyja Rodgersa “That’s Alright,” zatim “Since I Met You, Baby,” Joe Huntera (poznata, inače, iz repertoara B. B. Kinga), i čak tri Cottonovog bivšeg bossa i mentora Muddyja Watersa. “Sad, Sad Day” je jedna...

Cotton je bio član Muddy Waters Blues Banda punih 12 godina. Kad je, 1966., napustio Watersa i započeo solo-karijeru, Cotton je, u desetljećima koja su uslijedila, dva puta bio nominiran za Grammyja, godine 1996. i dobio jednoga, i snimao za niz diskografskih kuća – Verve, Telarc, Buddah, Alligator Records; ovoj zadnjoj se i vratio za snimanje “Gianta.”

Dvije na njemu su instrumentalne, obje originali Jamesa Cottona. Jednom od njih, veličanstvenom elegijom na usnoj, “Mr. Superharp” zatvara album - “Blues for Koko,” njegov hommage “Kraljici bluesa” Koko Taylor, koja je umrla prije godinu dana. Naslov Cottonova albuma savršeno odgovara obadvoma, i Koko i James ostaju dva diva...

XS
SM
MD
LG