Linkovi

Američko-hrvatske veze: razgovor s Jakovom Jurišićem, ribarom iz okolice New Orleansa

  • Razgovarao Puljić

Američko-hrvatske veze: razgovor s Jakovom Jurišićem, ribarom iz okolice New Orleansa

"Sada moramo čekati od tri do pet godina da bi se ponovno život vratio u ove vode"

Glas Amerike: Jakov Jurišić je s Pelješca, a više od dva desetljeća kruh zarađuje u američkoj saveznoj državi Louisiani, gdje ribari i najviše lovi oštrige, odnosno kamenice, zajedno s nekoliko tisuća Hrvata koji su u deltu Mississippija stigli prije stotinjak godina ili su dio mlađe generacije useljenika koji pola godine provode u Americi, a pola godine kod kuće, u Hrvatskoj. S Jakovom Jurišićem smo razgovarali kada je naša ekipa posjetila obalno područje Louisiane u svibnju, odmah nakon izlijevanja nafte iz oštećene bušotine British Petroleuma. Sada se prisjećamo i tog nemilog događaja, ali isto tako i uragana Katrina, koji je prije točno pet godina opustošio veliki dio američke obale u Meksičkom zaljevu.

Jakov Jurišić: Svakako da ima mnogo uspomena i one nisu nimalo lijepe. Ja sam u uraganu Katrina izgubio kuću, a gradić u kojem sam tada živio naprosto je nestao sa zemljopisne karte. Ali, život se vraća. Ne baš onakvim tempom koji bih ja želio vidjeti, ali – ipak se vraća.

GA: Naš sugovornik nije sam. Ima obitelj – suprugu i dvije kćeri – Vinka i Ane. Vinka je tek završila koledž i sada traži posao dok je Ane treća godina u srednjoj školi. Dakle, pred njim je još dosta obiteljskih obveza, jer treba podići djecu, osigurati mirovinu…U međuvremenu se dogodilo to nesretno izlijevanje nafte u području gdje je Jakov Jurišić lovio ostrige.

JJ: Posljedice su skoro katastrofalne. Moj posao, slobodno se može reći, više ne postoji. Posao ribara i uzgajivača oštriga. Ovog ljeta vodostaj rijeke Mississippi je izuzetno visok, a pored toga lokalne vlasti su naredile da se otvore sve brane koje izlijevaju vodu iz rijeke Mississippi u močvare, tako da je višak te slatke vode skoro uništio uzgajališta oštriga istočno od rijeke Mississippi. Prije mjesec dana imali smo sastanak na kojem smo došli do zaključka da jednostavno nije pametno otvarati sezonu ovaj mjesec (rujan je uvijek bio mjesec u kojem je otvarana sezona lova na ostrige) zato što ostriga više nema! Sada moramo čekati od tri do pet godina da bi se ponovno da bi se taj život vratio u ove vode.

GA: Logično je pitanje kako dalje živjeti, od čega?

JJ: Postoje nade da bi British Petroleum trebao nama isplatiti odštetu. Počeli su sakupljati podatke od nas ribara. Nekima su već nešto isplatili, uključujući i mene, pa ćemo vidjet što će budućnost donijeti.

GA: Što ima veće posljedice po vaš život – uragan Katrina ili izlijevanje nafte?

JJ: Teško je reći. Katrina je prirodni događaj, prirodna katastrofa, dok su za izlijevanje nafte krivi ljudi. Štete su ogromne, a mislim da je po nas, koji se bavimo ovim poslom, najveća šteta što u očima naših kupaca sada imamo loše ime…Tvrdi se da u našim ostrigama ima nekakvih kemikalija, da ima sirove nafte i tako dalje…To jednostavno nije točno, ali strah među ljudima postoji. E, sada kako ćemo mi taj strah izliječiti, pokazat će vrijeme.“

GA: Jakov Jurišić je na kraju razgovora pozdravio, u ime Hrvata iz Louisiane, sve one koji prate Glas Amerike - kako je rekao - ma gdje da se nalazili.

XS
SM
MD
LG