Francusko potiskivanje islamističkih militanata iz njihova zadnjeg uporišta na sjeveru Malija dočekano je sa zahvalnošću i pozdravima. No, slavlje bi moglo biti kratkog vijeka. Francuski dužnosnici već su najavili skoro povlačenje njihovih snaga. Ali prijetnja Maliju i cijeloj sjevernoj Africi te području Sahela ni slučajno još nije prošla.
Pod pritiskom francuskih i malijskih snaga militantni islamisti se povlače, natrag u pijesak pustinje. Ali ne treba očekivati da će tamo ostati dugo, upozorava Daniel Serwer, iz Škole za napredne međunarodne studije Sveučilišta Johns Hopkins:
“Možete ih pobiti ovdje, možete ih pobiti ondje, ali iskrsnut će na nekom trećem mjestu.”
Zadnjih nekoliko godina, skupine povezane s al-Qaidom, poput Ansar Dine, na praznim prostorima širom sjeverne Afrike i Sahela, prostorima pod ničijom upravom, nalaze idealni teren za organiziranje napada i jačanje svojih redova. I postaju sve smjelije sada, kaže Sajjan Gohel, iz Zaklade Asia Pacific, sa sjedištem u Londonu:
“Ono što vidimo u sjevernoj Africi jačanje je al-Qaidinih ogranaka, naročito skupina po uzoru na al-Qaidu u islamskom Maghrebu.”
A postoje i neke oštre razlike u načinima djelovanja tih ogranaka i al-Qaide Osame bin Ladena i Aymana al-Zawahirija.
“U islamskom Maghrebu,” dodaje Gohel, “al-Qaida nema problema u provođenju kriminalnih aktivnosti, otimanju ljudi za ucjenu, sudjelovanju u ilegalnoj distribuciji droga i narkotika. To pokazuje da su u stanju sami sebe financirati.”
Jedan od vođa tog kriminalnog elementa je Mokhtar Belmokhtar, jednooki Alžirac, džihadist, sa širokim vezama sa sjevernim Malijem, čovjek koji je vodio operacije diljem Sahela. Vjeruje se da je upravo Belmokhtar planirao napad na alžirsko plinsko postrojenje Ain Amenas i uzimanje talaca, opsadu u kojoj je poginulo na desetke stranih radnika.
Analitičar Daveed Gartenstein-Ross, iz Zaklade za obranu demokracija, u razgovoru putem Skypea, upozorava da je napad bio dio nove strategije koja se pokazuje uspješnom:
“Čak i bez spektakularnog napada na Sjedinjene Države, nešto što očito nismo vIdjeli nakon 11. rujna 2001. godine, moguće je naštetiti američkim interesima u području, a to je točno ono što se dogodilo u Benghaziju, u septembru.”
Cilj al-Qaidinih podružnica, kažu stručnjaci, staviti je Sjedinjene Države u defenzivan položaj na što je moguće više načina i na što je moguće više lokacija, uz porast troškova, podmukli način zadavanja udara američkom gospodarstvu.
To može značiti više suradnje, kao u Maliju, gdje su Sjedinjene Države dale podršku, ali Francuzi preuzeli vodstvo.
Daniel Serwer upozorava da američki odgovor mora biti vrlo pažljiv i promišljen.
“Ono što ne želimo to je situacija kakvu imamo u Jemenu gdje, kako izgleda, stvaramo isto toliko terorista koliko ih ubijamo.”
Suviše krivih poteza, upozoravaju analitičari, donosi opasnost od radikaliziranja zajednica u Maghrebu i Sahelu pa čak i u sjevernoafričkim zajednicama u Evropi.
Pod pritiskom francuskih i malijskih snaga militantni islamisti se povlače, natrag u pijesak pustinje. Ali ne treba očekivati da će tamo ostati dugo, upozorava Daniel Serwer, iz Škole za napredne međunarodne studije Sveučilišta Johns Hopkins:
“Možete ih pobiti ovdje, možete ih pobiti ondje, ali iskrsnut će na nekom trećem mjestu.”
Zadnjih nekoliko godina, skupine povezane s al-Qaidom, poput Ansar Dine, na praznim prostorima širom sjeverne Afrike i Sahela, prostorima pod ničijom upravom, nalaze idealni teren za organiziranje napada i jačanje svojih redova. I postaju sve smjelije sada, kaže Sajjan Gohel, iz Zaklade Asia Pacific, sa sjedištem u Londonu:
“Ono što vidimo u sjevernoj Africi jačanje je al-Qaidinih ogranaka, naročito skupina po uzoru na al-Qaidu u islamskom Maghrebu.”
A postoje i neke oštre razlike u načinima djelovanja tih ogranaka i al-Qaide Osame bin Ladena i Aymana al-Zawahirija.
“U islamskom Maghrebu,” dodaje Gohel, “al-Qaida nema problema u provođenju kriminalnih aktivnosti, otimanju ljudi za ucjenu, sudjelovanju u ilegalnoj distribuciji droga i narkotika. To pokazuje da su u stanju sami sebe financirati.”
Jedan od vođa tog kriminalnog elementa je Mokhtar Belmokhtar, jednooki Alžirac, džihadist, sa širokim vezama sa sjevernim Malijem, čovjek koji je vodio operacije diljem Sahela. Vjeruje se da je upravo Belmokhtar planirao napad na alžirsko plinsko postrojenje Ain Amenas i uzimanje talaca, opsadu u kojoj je poginulo na desetke stranih radnika.
Analitičar Daveed Gartenstein-Ross, iz Zaklade za obranu demokracija, u razgovoru putem Skypea, upozorava da je napad bio dio nove strategije koja se pokazuje uspješnom:
“Čak i bez spektakularnog napada na Sjedinjene Države, nešto što očito nismo vIdjeli nakon 11. rujna 2001. godine, moguće je naštetiti američkim interesima u području, a to je točno ono što se dogodilo u Benghaziju, u septembru.”
Cilj al-Qaidinih podružnica, kažu stručnjaci, staviti je Sjedinjene Države u defenzivan položaj na što je moguće više načina i na što je moguće više lokacija, uz porast troškova, podmukli način zadavanja udara američkom gospodarstvu.
To može značiti više suradnje, kao u Maliju, gdje su Sjedinjene Države dale podršku, ali Francuzi preuzeli vodstvo.
Daniel Serwer upozorava da američki odgovor mora biti vrlo pažljiv i promišljen.
“Ono što ne želimo to je situacija kakvu imamo u Jemenu gdje, kako izgleda, stvaramo isto toliko terorista koliko ih ubijamo.”
Suviše krivih poteza, upozoravaju analitičari, donosi opasnost od radikaliziranja zajednica u Maghrebu i Sahelu pa čak i u sjevernoafričkim zajednicama u Evropi.
