Izvještaj o prebacivanju 19 sjevernokorejskih balističkih raketa srednjeg dometa u Iran dodao je još jednu ozbiljnu stavku u raspravama koje se na zapadu vode o iranskoj vojsci i mogućim nuklearnim nakanama. Ali, analitičari se razilaze u svojim procjenama teheranske namjene za ovaj tip projektila, koji je ustvari preradjeni model starog ruskog dizajna. Jedan od analitičara, Michael Elleman iz londonskog Medjunarodnog instituta za strateške studije, kaže da je ovaj projektil tek nedavno javno prikazan:
- Verzija za koju mi vjerujemo da je BM-25 prošlog je mjeseca bila na paradi u Pyongyangu, i to nam je dalo neku informaciju kako ta raketa izgleda. Ali, ona nikad nije bila testirana.
Analitičari se čak ne slažu ni da li BM-25 zaista postoji. Neki špekuliraju da je Sjeverna Koreja možda paradirala samo sa maketom a ne pravom raketom. Iransku navodnu nabavku ovih raketa pažljivo je pratio časopis "Aviation week & space technology", koji se , inače, čita i u avioindustriji i u vladama širom svijeta. David Fulghum, urednik časopisa za vojna pitanja, kaže da je ključne informacije o tome dobio od jedne srednjeistočne vlade:
- Prvi put sam o tome čuo od Izraelaca, prije 6 mjeseci i oni su rekli da su isporučene, da su završene rakete isporučene u Iran.
Fulghum kaže da BM-25, koju Sjeverna Koreja naziva Musdan, ima predvidjeni domet od 3 do 4 hiljade kilometara i da je montirana na pokretnom lanseru. Neki na zapadu tvrde da ova raketa može predstavljati još jednu prijetnju za evropske zemlje, kao i za Srednji Istok. Fulghum, medjutim, sumnja da će ona biti korištena kao aktivno oružje i smatra da će je Iran koristiti za istraživanje i razvoj:
- Mislim da je to dio jednog test programa. Oni žele da razviju raketu koja bi zaista mogla biti prijetnja, ali i da istražuju dalje kako bi dobili projektil veće i dalje nosivosti. To je nešto što njima treba i to je ono što im daje BM-25.
I premda su mnogi na zapadu fokusirani na mogućnost da BM-25 pomogne Iranu u proizvodnji ofanzivnog oružja, analitičar Michael Elleman kaže da prije vidi da to Teheran koristi za svoj svemirski program, a ne za strateške vojne svrhe.Već godinama se na Sjevernu Koreju gleda kao na snabdjevača Irana i opremom i tehnologijom da bi Teheranu pomogla da započne svoje vojne i svemirske programe. Sada, medjutim, kažu neki analitičari, Teheran možda preuzme vodeću poziciju u nekim od ovih područja. Gospodin Fulghum objašnjava kako i zašto bi se pozicije dviju zemalja mogle zamijeniti:
- Iran, u ovoj fazi, ima više novaca i više slobode da radi na razvoju oružja. Iran ima više pristupa metrijalima koji mu trebaju, nego što ima Sjeverna Koreja koja mnogo zavisi od Kineza, a Kinezi su pod pritiskom s naše strane da ne izvoze odredjene tehnologije u Sjevernu Koreju.
I naši sagovornici i drugi koji prate iranski raketni program kažu da bez obzira odakle bi tehnologija došla, teško će biti sakriti rezultate. Rakete se moraju lansirati da bi se testirale, a druge zemlje to pomno prate i vide koliko dobro rakete prodju testove i koliku prijetnju one mogu predstavljati za ostale.
